Dr.med. Mirjana Kolarek Karakaš odgovara čitateljici utječe li nespavanje na razvoj djeteta te zašto današnja djeca idu kasno spavati i žele biti s roditeljima u krevetu
Naš dječak, star četiri godine, od rođenja nije prespavao cijelu noć. Kao beba je stalno bio na dojki da bi se umirio. Kad smo prestali s dojenjem, spavao bi između nas u krevetu, ali se stalno budio i plakao. Sad spava sam u krevetu. Uspavljujemo ga lijepim pričama, popije mlijeko, okupa se i uzme medeka. Stalno nas zove, plače, kaže da je ružno sanjao, boli ga noga. Ne znam što da radimo, utječe li nespavanje na njegov razvoj i zašto se to događa?
Odlazak u krevet i uspavljivanje predstavljaju odvajanje od roditelja, što kod djeteta može izazvati tjeskobu. U suvremenim obiteljima u kojima oba roditelja rade veći dio dana, večer je jedino vrijeme za druženje te su djeca navečer duže budna. Tako se stvara i loša navika kasnijeg odlaženja u krevet. Neka djeca se boje mraka ili razvijaju noćne strahove. To je sve povezano s dnevnim aktivnostima. Gledanje televizije, igranje igrica na kompjuteru. Dijete je malo, ali iz iskustva znam da je to već i u toj dobi uzelo maha.
Ponekada je potrebno isključiti organske uzroke takvoga ponašanja te savjetujem konzultaciju sa svojim pedijatrom. Problem spavanja može se povezati s nekom od novonastalih situacija. Preseljenje, promjena vrtića, odgajateljice u vrtiću. Potrebno je posvetiti pažnju stilu života obitelji i značajkama roditelja.
Djeca emocionalno osjetljivijih majki imaju u većem broju slučajeva poremećaj uspavljivanja. Obzirom da je vaše dijete već u dobi od 4 godine preporučujem razgovor s psihologom kako bi se pronašao drugačiji pristup vašem problemu na zadovoljstvo i vas i vašega djeteta.
