Tvoje dijete se često budi noću i plače? Preinaka rutine spavanja možda je ključna i rješavanju ovoga problema. 'Ne postoji loše spavanje, već loša navika spavanja', kaže Ingrid Prueher, pedijatrijska savjetnica iz Connecticuta za Parents. Također, moraš zapamtiti da bebe nisu rođene kao 'dobri spavači', već ih se na to mora naučiti. Stoga, kreni ovim laganim koracima
1. Započni s rutinom
"Jedan od načina na koji dijete nauči da je vrijeme za spavanje je iz znakova u okolini", napominje Deborah Givan, M. D., direktorica Centra za poremećaje spavanja u bolnici za djecu Riley, u Indianapolisu. Otprilike 30 minuta prije spavanja, isključi svu buku i priguši svjetla. "Prava je rasvjeta ključna jer pomaže postaviti bebin unutarnji sat", objašnjava ona. "Naš mozak povezuje svjetlo i tamu s budnošću ili spavanjem. Ugađanje svjetla noću i izlaganje bebe jakoj svjetlosti u popodnevnim satima - pomoći će ovom procesu u tome."
Jednom kada smanjiš podražaje, možeš uvesti druge rituale smirivanja, poput tople kupke, uspavanke ili tiho izgovorenih priča. Doktorica Givan preporučuje da se noćni ritual uspostavi što je prije moguće, a u idealnom slučaju otprilike 6 do 8 tjedana nakon poroda. Budi dosljedna - obavljaj iste aktivnosti svake večeri u istom redoslijedu - kako bi tvoja beba naučila što može očekivati.
2. Ne oslanjaj se na umirujuće metode
"Ako bebu staviš u krevetić kad ona već spava i ona se probudi u noći, što rade svi ljudi, ona neće prepoznati njezinu okolinu i trebat će ti vremena da ju smiriš", napominje dr. Givan. "Pokušaj spustiti dijete dok je još pospano, ali budno." To će mu pomoći da se samostalno nauči umiriti i zaspati - i što je još važnije - vratiti se u san - što je glavni cilj roditeljstva.
Adrienne Porzio iz New Yorka Centerport može to potvrditi. Noću je počela voziti u automobilu svoje novorođenče kako bi malena zaspala - i još uvijek, iako njena kći sada već ima 5 mjeseci, se oslanja na tu tehniku i ona joj uspijeva. Novorođenčad ima koristi od ljuljanja, maženja i ostalih načina za umirivanje prije spavanja, ali bebe se brzo razvijaju i te stvari im nisu potrebne zauvijek. Stoga, treba pripaziti i ne oslanjati se zauvijek na njih. Bebama moraš pružiti priliku da i same nauče neke stvari. "Kada otprilike navrše 5 mjeseci većina beba može samostalno zaspati, a ako to još uvijek radimo umjesto njih, odnosno pomažeš im, sprečavaš njih da same nauče", kaže Heather Turgeon, savjetnica za san.
3. Nemoj naviknuti bebu na to da nakon hranjenja ide spavanje
"Novorođenčad zaspi cijelo vrijeme dok jede, i ne želim da se itko stresira zbog toga", napominje Turgeon. "Međutim, kada navrše 4. ili 5. mjeseca, ako se čin spavanja ne razdvoji od hranjenja, može doći do problema. Kao i svaka druga djeca, mališani često drijemaju dok jedu, no jednom kada malo narastu to može predstaviti problem jer će nakon buđenja u krevetiću imati potrebu za hranom, iako nisu gladni. No, zbog navike spavanja i hranjenja, možda će početi plakati i tako prekinuti svoj ciklus spavanja, ali i tvoj.
Drugi problem kod ove teorije jest činjenica da to tebe, kao majku, čini jedinom osobom koja može uspavati dijete. Zbog činjenice da se naviklo toliko na tebe i na proces hranjenja i spavanja, ono će biti nezadovoljno sve dok to i ne dobije, kaže Amy Pate iz Nashvillea za Parents koja je svoje dijete dojenjem uspavljivala sve do godinu dana starosti.
4. Pridržavaj se ranog rasporeda spavanja
Vrijeme je jednako važno kao i rutina. "Kada navrše otprilike 8 tjedana bebe imaju porast melatonina, prirodnog hormona koji stvara pospanost, a koji se u tijelo oslobađa kad dođe vrijeme za san, što znači da su spremne za rano spavanje, u skladu sa zalaskom sunca", kaže Turgeon. "Ako ih umjesto toga kasno držiš budnima, oni postaju prekomjerno stimulirani i teže ih je uspavati." Razina melatonina raste negdje oko zalaska sunca, ali s obzirom na to da zalazak sunca može biti bilo kada od 16:30 zimi do 20:30 ljeti, pridržavaj se nekog okvirnog vremena od oko 18:30 ili 19:00 za najviše uspjeha. Ako je sunce još uvijek vidljivo, spusti rolete.
5. Izostavi učestalo hranjenje
"Spavanje i ishrana idu ruku pod ruku", napominje Prueher. Prvih 8 tjedana dijete bi se trebalo hraniti na zahtjev svakih 2 do 2,5 sata, ali zabilježite koliko puno ili koliko dugo jede, kako bi bila sigurna da je hranjenje bilo učinkovito. Ako dojiš dijete, zapiši koliko minuta traje svako hranjenje. "Ako tijekom noćnog hranjenja jede 20 minuta, a tijekom dana samo pet ili deset minuta, znači da tijekom dana treba povećati ili barem zadnje hranjenje prije spavanja treba povećati kako bi beba što duže prespavala noć."
S druge strane, ako beba dobro jede tijekom dana, oko 2. do 3. mjeseca starosti trebala bi moći spavati od četiri do šest sati noću. Nadalje, pazi da ne zaboraviš na podrigivanje. Svijetlo ili šumovi također mogu joj smetati, pokušaj bebu hraniti u mirnoj prostoriji.
6. Ozbiljno shvati popodnevna spavanja
Odmorno dijete spavat će bolje nego izmoreno dijete. Iako ti se možda to čini čudnim i kontra od onoga što ti smatraš, ali preskakanje popodnevnog spavanja u nadi da će dijete duže spavati noću jednostavno ne uspijeva. "Kad dojenčad bude preumorna, njihovi hormoni stresa porastu", kaže Turgeon. "Onda, jednom kad konačno zaspe, postoji velika vjerojatnost da to neće dugo potrajati, jer ih ti hormoni stresa probude kad su u fazi lakšeg spavanja." To je razlog zašto su redoviti odlasci na spavanje tako bitni.
7. Postavi određene smjernice kada je u pitanju spavanje
Koliko god primamljivo bilo da tvoj slatkiš drijema u autosjedalici dok ste u pokretu, ili da ti leži na prsima dok si se namjestila na kauču i gledaš Netflix, trebala bi rano pokušati naviknuti ga da barem jednom dnevno spava u krevetiću. "Prvo spavanje u danu zapravo je nadomjestak zbog noćnog buđenja i taj će mu san diktirati kako ostatak dana prolazi, pa bi idealno bilo da upravo taj san provede u svojem krevetiću", napominje Prueher.
Također, iako dijete treba imati svoju rutinu i oko nje se valja potruditi i lakše se roditeljima naviknuti na nju i organizirati svoj posao oko nje, u tome ne treba pretjerivati. Recimo da dijete navikneš da isključivo spava u svojem krevetiću ili isključivo unutar tihe prostorije. To vjerojatno znači da će ono biti nervozno jednom kada ga premjestiš i staviš da spava u autosjedalici ili u prostoriji u kojoj više ljudi priča. Stoga, ovisno o tvojem stilu i načinu života, pokušaj se ti prilagoditi prema djetetu u većini stvari, no pazi na granicu kako ga ne bi naviknula na to i time samo napravila problem. Isto kao i s uspavljivanjem uz pomoć dojenja.
8. Pusti bebu da se sama pokuša smiriti
Ako noću odmah nakon što beba postane nemirna 'uletiš' u prostoriju kako bi ju smirila, stvaraš ciklus koji će jednoga dana biti teško prekinuti. "Sve dok si ga nahranila, oprala i presvukla prije spavanja, šansa da te tvoje dijete zove zbog samo zbog navike, jest velika", kaže Turgeon. Zastani na trenutak i pusti ga da sam pokuša riješiti svoj nemir, pogotovo ako u sobi imaš kameru i možeš ga promatrati iz druge prostorije. Nakon nekog vremena, ako ipak ne može, onda uđi u prostoriju provjeri što se zbiva. Lagano ga potapšaj i umiri laganim glasom, nemoj ga odmah podizati k sebi jer i to će rezultirati navikom na spomenuti potez.
Sljedeći put kad se probudi isto pokušaj s manje invazivnom metodom i nemoj odmah ulaziti u sobu i dolaziti do njega. Kasnije, kada tvoj mališan malo naraste, bit ćeš zahvalna na tome jer će s eu potpunosti sam moći smiriti i vratiti nazad na spavanje. No, kako bi došla do toga, treba malo upornosti, vjere i vremena, kaže Turgeon.
9. Prestani pretjerano analizirati situacije
"Preopterećenost informacijama uzrokuje roditelje da isprobaju milijun različitih stvari kada je u pitanju dojenje, spavanje, podrigivanje i ostale stvari, ali to im ne pomaže izgraditi niti dosljednost u svojim postupcima, a onda niti vezu povjerenja sa svojim djetetom", kaže Prueher. "Djeca se razvijaju tako da znaju što mogu očekivati. Prvih 4 mjeseca daj djetetu malo prostora da ti pokaže za što je ono samo sposobno", napominje Turgeon. Tako ćeš osnažiti svojeg mališana,a sebi ćeš osigurati i malo vremena za sebe. Također, nemoj brinuti. Tvoje dijete sposobno je za više nego što ti misliš da je.
