'Dok god su njihove želje u skladu s vremenom, moja djeca mogu nositi što žele. Njihov odabir odjeće daje im slobodu izraziti se kreativno i na način koji reflektira njihovu unutrašnjost. Daje im samopouzdanje. I daje im osjećaj kontrole nad njihovim svijetom, što je poprilično rijetko kada si dijete'
Amber Leventry, mama je troje djece, petogodišnjih blizanaca i sedmogodišnje djevojčice. Ona je u svojoj kolumni na portalu Scary Mommy objasnila zašto svojoj djeci dopušta da sami biraju svoju odjeću te zašto misli da je takav način dječjeg izražavanja itekako važan.
Djeca imaju velike misli i još veće emocije. Također imaju velike želje koje su rijetko uvažene. Stoga traže načine pomoću kojih će pronaći samostalnost u svijetu koji ima toliko pravila protiv njih. Kako moja djeca u dobi od pet i sedam godina ne bi postali mali divljaci koji pretvaraju obroke i vrijeme za spavanje u pravi pakao, nastojim postaviti čvrste granice kad su u pitanju ekrani, deserti i rutine za spavanje.
Ali postoji jedna stvar za koju me nije briga, a to je što moja djeca nose. U našoj kući - odjeća, cipele i modni dodaci načini su na koje se moja djeca izražavaju. Moja kćer i njezina mlađa sestra i brat blizanci biraju svoju odjeću za vrtić i školu i iako ponekad izgledaju kao sudionici nekog karnevala, drago mi je da se moja djeca sama oblače.
Moja najstarija kćer imala je fazu životinjskog printa koja je trajala gotovo dvije godine. Print geparda ili leoparda bio je standard, a kombinacija više printova bila je njezin pojam visoke mode. Također je voljela imati i svoje trakice za kosu, marame ili naočale. Ali, znate što? Nije me bilo briga. Imala je odjeću na sebi i bila je sretna.
U vrtiću predložili mami da kćer odijeva više 'ženski': Duhovito im odgovorila
Također ima veliku maštu. Kada je imala tri godine, njezin odgajatelj u vrtiću rekao je da jako voli njezino 'glasno izražavanje'. To je bio znak za nju da govori glasno cijelo vrijeme i to je uglavnom uključivalo neke priče koje je samo ona razumjela. Ono što nosi izvan kuće obično je usklađeno s njezinim raspoloženjem i scenarijima koji joj se vrte po glavi.
S druge strane, kada su naši prijatelji saznali da ćemo dobiti blizance, pitali su nas hoćemo li ih odijevati slično. Prvo, tko uopće ima vremena za to? Za slaganje slatkih odjevnih kombinacija kako bi djeca izgledala kao da su dio Disney pop grupe? Ne. Isto tako sam podsjetila ljude da su njih dvoje dvije različite osobe. Uvijek sam učila svoju djecu da odjeća služi za pokrivanje tijela, da nas štiti i čuva nas od hladnoće ili vrućine. Nijedan komad odjeće, boja ili stil odjeće ne definira njihov spol. I njihov spol ne ograničava njihovu odjeću.
Kada sam prošle zime ponudila svom sinu sportske hlače, odbio ih je nositi. Nije htio traperice i nije htio trenirku. Umjesto da sam ga prisilila da nosi ono što sam mu odabrala, pitala sam ga što on želi nositi? Našao je sestrine crne tajice i rekao da želi izgledati kao Batman. Kada sam shvatila da je u toj 'superjunak fazi', kupila sam mu tajice za svaki dan u tjednu. Bio je oduševljen. I kada mu je druga djevojčica u vrtiću rekla da su tajice za djevojčice, on ju je ispravio i rekao: "Tajice su za superjunake."
Dok god su njihove želje u skladu s vremenom, moja djeca mogu nositi što žele. Ono najbolje, toliko nam je jednostavnije izaći iz kuće svako jutro. Njihov odabir odjeće daje im slobodu izraziti se kreativno i na način koji reflektira njihovu unutrašnjost. Daje im samopouzdanje. I daje im osjećaj kontrole nad njihovim svijetom, što je poprilično rijetko kada si dijete.
Ponekad to izgleda kao neusklađeni životinjski printovi ili svjetlucave šljokice. Ponekad to izgleda poput kaubojskih čizmica i šarenih tenisica na još šareniju haljinu. A ponekad to izgleda kao maleni dječak koji samo želi biti Batman.
