Autizam se pojavljuje u raznim oblicima i različiti su pokazatelji koji mogu uputiti na potencijalnu dijagnozu autizma. U službene simptome sad je uvršten i neobičan hod, za koji se već dugo zna da bi mogao biti jedan od "simptoma".
Da bi se dijagnosticirao autizam potrebno je puno više od samo klasične, brze dijagnoze i brzinskog testiranja. Dug je put i do same spoznaje da bi dijete trebalo podvrgnuti procjeni i testirati na autizam. Razlog za to je taj što su "simptomi" koji ukazuju na ovo stanje poprilično raznoliki, specifični, ne javljaju se istim intenzitetom, niti na jednak način. Autizam je neurološki razvojni poremećaj koji utječe na razvoj i funkcioniranje ljudskog mozga, utječući na ponašanje, komunikaciju i socijalizaciju. Također može uključivati razlike u načinu kretanja i hodanja.
Već dugo vremena smatra se da neobičan hod kod djeteta može ukazivati na autizam, pa se tako djecu koja hodaju isključivo na prstima nerijetko upućuje u ovom smjeru, nakon što se sve drugo isključi. Takav "neobičan hod" sada je uvršten u Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje kao prateća dijagnostička značajka autizma.
Kako to izgleda?
Najuočljivije razlike u hodu među autističnim osobama su:
- hodanje na prstima, odnosno hodanje na metatarzalnoj kosti (područje između stopala i prstiju
- hodanje na prstima prema unutra, hodanje s jednim ili oba stopala okrenuta prema unutra
- hodanje na prstima prema van, hodanje s jednim ili oba stopala okrenuta prema van.
Istraživanja su također otkrila i suptilnije razlike. Studija koja sažima 30 godina istraživanja među autističnim osobama izvještava da hod autistične osobe karakterizira:
- sporije hodanje
- izvođenje širih koraka
- dulje provođenje vremena u fazi "stava", kada stopalo napušta tlo
- dulje trajanje svakog koraka
Autistične osobe pokazuju mnogo veću osobnu varijabilnost u duljini i brzini svojih koraka, kao i u brzini hodanja. Razlike u hodu također se obično javljaju uz druge motoričke razlike, poput problema s ravnotežom, koordinacijom, posturalnom stabilnošću i pisanjem. Autističnim osobama može biti potrebna podrška za ove druge motoričke vještine.
Što uzrokuje razlike u hodu?
To je uglavnom posljedica razlika u razvoju mozga, posebno u područjima poznatim kao bazalni gangliji i mali mozak. Bazalni gangliji su uglavnom odgovorni za sekvenciranje pokreta, uključujući promjenu držanja. Zbog toga naš hod izgleda lagano, glatko i automatsko. Mali mozak zatim koristi vizualne i proprioceptivne informacije (za osjet položaja i pokreta tijela) kako bi prilagodio i tempirao pokrete kako bi održao posturalnu stabilnost. Osigurava da je pokret kontroliran i koordiniran.
Razvojne razlike u tim područjima mozga odnose se na način na koji područja izgledaju (njihova struktura), kako rade (njihova funkcija i aktivacija) i kako "komuniciraju" s drugim područjima mozga (njihove veze).
Dok su neki istraživači sugerirali da autistični hod nastaje zbog odgođenog razvoja, sada znamo da razlike u hodu traju tijekom cijelog životnog vijeka. Neke razlike zapravo postaju jasnije s godinama.
Može li se nešto učiniti?
Ne moraju se liječiti sve razlike. Umjesto toga, primjenjuje se individualiziran i ciljno utemeljen pristup. Neke autistične osobe mogu imati suptilne razlike u hodu koje se mogu uočiti tijekom testiranja. Ali ako te razlike ne utječu na sposobnost osobe da sudjeluje u svakodnevnom životu, ne treba im podrška.
