Kad se radi o djeci s poteškoćama i njihovim obiteljima, u serijama i filmovima obično su prikazani barem do neke mjere nerealno. Usudili bismo se reći da to u ovoj poljskoj seriji nije slučaj.
Život obitelji djece s poteškoćama, njihovu svakodnevicu i sve s čim se iz dana u dan suočavaju, teško je zamisliti bilo kom drugom, bilo kom tko nema vrlo bliskog iskustva s osobom s poteškoćama. Ne čudi zato činjenica da su životi takvih obitelji često nedovoljno realistično prikazani u filmovima i serijama i upravo će to roditelji djece koja zahtijevaju posebnu skrb predbaciti tvorcima tih filmova i serija. I nije to uopće čudno jer takav je život teško uopće zamisliti, a kamoli predočiti.
No, uzimajući sve u obzir, pa čak i činjenicu da nema osobnog iskustva na temelju kojeg bismo procijenili, usudimo se reći da serija „Majke pingvinčića“ nije jedna od takvih serija. Ova poljska serija objavljena na Netflixu po svemu je vrlo neobična, a nakon što završi tih šest epizoda, svatko tko je pogledao, htjet će još.
Baš ništa u ovoj seriji nije tipično ni očekivano. Glavna glumica, odnosno lik koji glumi - Kama, je MMA borkinja. Ujedno je i razvedena mama jednog prvašića koji ima autizam. Glavne se uloge okupljaju i upoznaju u Divnoj luci, „inkluzivnoj školi“, kako je nazivaju, odnosno školi koju pohađaju djeca urednog razvoja, ali u daleko većem broju djeca s poteškoćama. Domovi glavnih likova nisu besprijekorno uređeni i sterilni, nego potpuno obični, čak većinom u tmurnom socijalističkom stilu. Roditelji ne skrivaju koliko je teško skrbiti se za djecu s poteškoćama…
To je, sve u svemu, jedan životan, pa čak i brutalno iskren prikaz svakodnevice obitelji djece s poteškoćama bilo kojeg oblika. Osim Kaminog sina Jaśa koji ima autizam, tu su i Michał koji ima mišićnu distrofiju, Tola koja je djevojčica sa sindromom Down, Hela koja ima neki urođeni problem koji ne mogu odgonetnuti, a problem je njezino potpuno neočekivano i nekontrolirano ponašanje… Teško je doznati kako je izgledalo to snimanje i teško je „iskopati“ podatke (budući da se radi o poljskom jeziku) jesu li, na primjer, Jaś i Hela u stvarnom životu djeca urednog razvoja, ali u svakom slučaju svi su redom svoje uloge odigrali jednostavno vrhunski.
Ono što je fascinantno u ovoj seriji i zbog čega ju treba pogledati jest ono što je u mnogim drugim „običnim“ serijama i filmovima pogrešno, a to je da nema idealiziranja. Roditeljima djece s poteškoćama nije lako. I točka. Njihovi životi su burni, oni su premoreni, doživljavaju razne „udarce“ sa svih strana, neprestano se moraju boriti za nešto, imaju osjetno manje vremena za sebe, odnosi s partnerima su im narušeni u svakom slučaju…
Kama, koja je u središtu priče o ovim majkama – i jednom ocu – je MMA borkinja koja stoički prima udarce u oktogonu, ali „udarac“ dijagnoze svog sina ne može lako prihvatiti. A cijela priča započinje kad njenog Jaśa izbace iz škole, a ona potraži drugu. Nađe se u Divnoj luci, za koju nije znala da je inkluzivna škola i koju na prvu s gnušanjem odbija jer je njezin sin „normalan“. No, silom prilika, dijete ostaje u toj školi – u kojoj zavoli drugu djecu.
No, tu su i roditelji. Svi roditelji na prvu su loptu njezini neprijatelji. Mama dječaka s mišićnom distrofijom koja joj „digne živac“ jer provodi dane parkirana ispred škole gdje nema dovoljno parkinga; mamu djevojčice sa sindromom Down ne može nikako prihvatiti jer je njezina potpuna suprotnost – besprijekorna kućanica koja vodi za svoju Tolu Instagram profil na kojem olako objavljuje informacije o svima i idealizira pomalo djecu s Down sindromom; tata djevojčice Hele neprilagođenog ponašanja potpuna joj je enigma, kao i sama djevojčica…
Iako će sama činjenica da je ovo – poljska serija, a nismo baš često skloni filmovima i serijama koje nisu s engleskog govornog područja (budimo iskreni, nije to pravilo, ali…), mnoge odbiti u samom startu, iako u ovoj seriji nema zvučnih imena niti „besprijekorno izgledajućih“ glumica, iako niti mjesta odigravanja serije neće doprinijeti ljepoti - u klasičnom smislu riječi - ove serije, ne treba propustiti odabrati onaj gumb „reproduciraj“ na Netflixu.
Kao što smo rekli na početku, usudili bismo se reći da ova serija prikazuje stvari onakvima kakve jesu. U njoj ima nasilja, u njoj ima potresnih scena, u njoj ima iskrenog razgovora o ljudskim funkcijama, u njoj ima suza, u njoj ima smijeha, u njoj ima prijevara, u njoj ima nepodobnih roditelja, u njoj ima ružnih pogleda „normalnih“ na one koji naizgled njihovom svijetu ne pripadaju, u njoj ima… dubine.
Da, teško ju je gledati i da, nije serija za opuštanje, ali je serija koja će se urezati u sjećanje i koja će ponuditi jedan sasvim drugi pogled na svijet obitelji s djecom s poteškoćama.
Trailer pogledaj ovdje, a sigurni smo da ćeš htjeti još...
