Glumica Marijana Mikulić majka je trojice sinova, od kojih jedan ima autizam, a ona često progovara o svemu što to sa sobom nosi i koliko je ponekad teško uvijek se iznova boriti sa svim nedaćama.
Glumica Marijana Mikulić ima trojicu sinova, a na svom Instagram profilu često dijeli sve što roditeljstvo sa sobom nosi. Posebno često progovara o najmlađem sinu, Jakovu, kojem je dijagnosticiran autizam. Kako Mikulić često govori o malenim, ali za njih jako velikim koracima naprijed i svakom napretku koji ostvari njen Jakov, tako često progovara i o svim nedaćama s kojima se suočava kao mama djeteta s autizmom. Sad je za Večernji list ispričala svoju roditeljsku priču.
Mikulić je glumica u zagrebačkom dječjem kazalištu Trešnja, a kaže da joj upravo zbog Jakova takav posao najbolje odgovara, jer ima predstave kad je Jakov u vrtiću ili kad suprug može biti s njim. Jer ona izrazito puno vremena posvećuje upravo Jakovu, s kojim je puno radila kako bi što bolje napredovao. Oni ga, između ostalog, najbolje poznaju i najbolje ustraju na rutini koja mu je važna.
„Recimo, dvije sam godine morala s njim hodati uvijek istim rutama, voziti uvijek kolica naprijed-natrag, istim putem ići na plac i vraćati se, jer u suprotnom bi to bio potpuni kaos. To smo pomalo razbijali. Sad smo već došli do faze u kojoj više nije rob rutine, ali jako je važno držati neke osnovne stvari, kao što su odlasci na spavanje. Jer u protivnom ujutro imamo problem s ustajanjem. Treba biti u 8 sati u “Slavi Raškaj”, a on se neće dići ako je legao u 22 sata. Ide dva puta tjedno u taj centar i triput tjedno u redovni vrtić, ali samo do podne. Poslijepodne ide na terapije“, prepričala je za Večernji list.
Terapije su već dugo vremena nešto bez čega Jakov ne može, ali kad se vide pomaci, onda je svima lakše, a zbog terapija je i sada u redovnom vrtiću. Ta mu je inkluzija jako važna. No, ono što Marijana Mikulić često ističe je nerazumijevanje države za djecu s poteškoćama, kao i činjenica da se puno tog ne može dobiti redovnim putem, nego privatno ili „povlačenjem veza“.
„Imam osjećaj da je sve više djece s raznoraznim poteškoćama i potrebama, a da je za njih sve manje sluha. Mnoga djeca trebaju nekoga tko je non-stop s njima. Mame uglavnom nemaju takvo radno vrijeme kao ja, moraju dati otkaz da bi bile s djetetom. Ili mame s mizernim primanjima od kojih se jedva živi. A ako im se da socijala, njoj i djetetu, ne daješ im ništa da im pomogneš, da im bude bolje. Za cijelu bi državu bilo bolje da se naprave mjesta gdje ta djeca mogu dobiti potrebnu skrb. Da se koliko-toliko osamostale i da mogu, ako ništa drugo, jednog dana lijepiti deklaracije na pakete, zaraditi si nešto i voditi donekle samostalan život. Ali umjesto da se radi na tome, kao da ih se želi svesti na marginu, gurnuti ih i zatvoriti ih u podrume“, iskreno je rekla Mikulić.
No, nije samo država i sustav problem što se tiče nerazumijevanja. Mikulić kaže da je svjesna da je teško, ali da se premalo itko bavi majkama djece s poteškoćama, kojima je – teško.
„Cijelu prošlu godinu, dok mi nije bilo supruga, ekipa i prijatelji govorili su mi: “Ma bit će bolje, proći će, izdržat ćeš.” Tko mi se javio da mi pričuva dijete? Jedino rođakinja koja ima osmero djece. Znači, nitko mi se drugi nije nikad javio da pričuva dijete, da uleti, svi samo govore. Nitko zapravo ne zna kako izgleda naš život“, iskreno je rekla, te dodala nešto još nevjerojatnije:
„Još mi je najgore kad mi kažu: “Ali tvoj Jakov uopće ne izgleda autistično!” I onda sam počela koristiti onu foru s Instagrama da smo to dodatno platili, da ne izgleda tako.“
