Imati dijete koje je u spektru autizma nije lako. Kako je to imati više od jednog djeteta koje ima autizam, nećemo niti razmišljati. A znanost kaže da je to vrlo lako moguće…
Autizam je jedno vrlo specifično stanje koje ne prestane zanimati stručnjake, posebno zbog činjenice da se neprestano otkrivaju novi detalji. Jedan od razloga je sigurno taj što se svi odgovori na autizam najčešće skrivaju u mozgu, po kojem nije baš tako lako „kopati“. Upravo se zato još uvijek ne zna niti točan uzrok autizma, niti se zna sve o tom kako se može na autizam utjecati.
Ono što znamo je da je do djece s autizmom ponekad vrlo teško „doprijeti“. Postoje u blaži oblici, odnosno da upotrijebimo izraz koji se inače uz autizam veže – dijete može ovisno o tom u kojem je dijelu spektra autizma više ili manje pogođeno ovim stanjem. A ono što smo dosad mogli zaključiti jest da autizam nema pravila – koliko će utjecati na dijete, što će utjecati na dobivanje autizma, što utječe na učestalost…
Pa ipak, jedno je od najnovijih istraživanja pokazalo da neka „pravila“ ipak postoje. Studija provedena nedavno na više od 1600 djece pokazala je da braća i sestre djece s autizmom imaju oko sedam puta veću vjerojatnost od ostalih da će imati razvojne poteškoće. Odnosno, ta su djeca imala 20.2% veću šansu da im do njihove 3. godine bude također dijagnosticiran autizam.
No, ovaj je rizik čak i veći kod djece s više braće i sestara u spektru – tada iznosi čak 37 posto. Ti se izgledi za autizam mijenjaju kad se obrati pažnja na spol prvog djeteta s autizmom u obitelji.
„Ako je prvo autistično dijete u obitelji bila djevojčica, postojala je 50% veća vjerojatnost da će imati još jedno dijete s autizmom nego ako je njihovo prvo autistično dijete bio dječak“, rekla je Sally Ozonoff s UC Davis Instituta MIND koja je vodila studiju. „Ovo ukazuje na genetske razlike koje povećavaju vjerojatnost ponavljanja u obiteljima koje imaju autističnu kćer.“
Pored tog, postoje određene razlike u stopama pojavljivanja autizma na temelju rase i razine obrazovanja majke, s tim da izgledi rastu u obiteljima u kojima roditelji nisu pripadnici bjelačke rase, te kod mama koje imaju niže obrazovanje.
Rezultati ove studije objavljeni su u časopisu Pediatrics, a temelje se na podacima prikupljenima od djece u SAD-u, Kanadi i Ujedinjenom Kraljevstvu koje su stručnjaci u više navrata testirali kako bi dokazali autizam bez sumnje, i to u razdoblju od 6 mjeseci i 3 godine starosti. Ova je studija zapravo nastavak studije objavljene 2011. godine, koja je otkrila da je stopa pojavljivanja autizma u obiteljima koje su već imale dijete s autizmom bila 18,7%.
Ova novija studija uključila je puno veću i raznolikiju skupinu obitelji nego ona početna, a stope autizma su više nego što je bio slučaj tijekom prethodne studije.
„Sada imamo dvije velike, neovisne studije koje izvješćuju o obiteljskom recidivu u istom rasponu“, rekla je Ozonoff. „Ovo potvrđuje koliko je važno da skrbnici pomno prate braću i sestre autistične djece zbog kašnjenja u socijalnom razvoju ili komunikaciji. To je osobito važno u obiteljima koje imaju ograničen pristup skrbi, jer su rana dijagnoza i intervencija od ključne važnosti.“
