Pred nama je ipak još jedan dio serije istraživačkih članaka o bezbolnom porodu koje je pripremila doula Antonia Erent Ondrušek. Je li bezbolan porod istina ili mit i što nam sve može pomoći da porod bude bezbolan? Pročitajte u ovom serijalu! Za portal missMAMA pišu doule Hrvatske udruge doula.
U prethodnim člancima iz serije ”Bezbolni porod: istina ili mit?” mogli ste čitati o mehanizmima boli na porodu, fiziologiji poroda i hormonima, teorijama modulacije boli, različitim metodama olakšavanja boli, podršci doule kao jednoj od najučinkovitijih metoda, te ostalim povezanim temama. U ovom članku pročitajte o temama u porodu koje su zanimljive i važne, a o kojima se rijetko govori.
Na kraju članka donosim i sažeti pregled zaključaka znanstvenih istraživanja o nefarmakološkim metodama ublažavanja porođajne boli kojim završava ova serija članaka.
Seks tijekom poroda i stimulacija bradavica?
Osim prethodno navedenih načina kako potaknuti izlučivanje endorfina i oksitocina, postoji i još jedan način, inače najpoznatiji, ali u kontekstu poroda najviše zapostavljen, a to je - seks. Seks, masaža, fizički kontakt, smijeh, sve su to prirodna sredstva za poticanje izlučivanja endorfina, ublažavanje boli i opuštanje napetosti koja se mogu koristiti i tijekom poroda. Prirodno sredstvo za ublažavanje boli također je i hormon oksitocin, tzv. ”hormon ljubavi” koji se izlučuje u intimnoj atmosferi, prilikom ljubljenja, maženja. Oksitocin dokazano smanjuje strah i bol, kao i fiziološki i psihološki stres. Iako se na prvi pogled može činiti sasvim nepovezano - mehanizam poroda je u velikoj mjeri sličan mehanizmu seksa. Čini nam se da su iskustvo poroda i seksa neusporedivi jer porod doživljavamo kao bolno i neugodno iskustvo, dok seks doživljavamo kao ugodno, uzbuđujuće iskustvo. Međutim, porod pokreću i u njemu djeluju isti hormoni koji djeluju tijekom seksa i koji nam pomažu da se opustimo tijekom seksa.
Da bi seks nesmetano tekao, potrebna nam je intimna atmosfera, bliskost, potrebno je da nas netko ne prekida, ispituje, ometa. U seksu, kao i u porodu, na samom vrhuncu prestajemo biti svjesni okoline i ulazimo u neki drugi svijet, uvučeni u sebe, potpuno opijeni tjelesnim iskustvom, da bismo se nakon vrhunca osvijestili i to iskustvo integrirali. Nakon seksa osjećamo se povezano, blisko, opušteno, moguće je i da su brige ili bolovi koje smo imali samo par trenutaka ranije nestali. Kako onda povezati tako ugodno iskustvo poput seksa s tako bolnim, zastrašujućim i sirovim iskustvom poput poroda? Možda je tabu tema, možda se ljudi boje, a možda nikome nije palo napamet, no tijekom trudova, u samom porodu seks je poželjan. Ne samo kao sredstvo ublažavanja boli, penetrativni seks s ejakulacijom (zbog sperme koja sadrži prirodni prostaglandin), maženje, stimulacija bradavica, masaža, dodirivanje, ugodne su metode koje se mogu koristiti i za poticanje trudova, kontrakcija maternice i omekšavanje cerviksa. Ženski orgazam tijekom poroda jest mogućnost i pomaže ublažiti osjećaj boli tijekom poroda. U zdravim trudnoćama nema fiziološke prepreke za seks i orgazam tijekom trudova, a upravo tako, između ostalog, porod može postati i iskustvo uživanja, a ne samo boli.
Promijenjeno stanje svijesti, vizualizacija, meditacija...
U današnjim Zapadnim rodilištima, u kojima je porod u velikoj mjeri medikaliziran, često se zaboravlja na jedan važan aspekt poroda. Porod, kad je neometan medikamentima i intervencijama, ima svoj prirodni mehanizam nošenja s boli izlučivanjem endorfina u krvotok. Osim što endorfini djeluju kao prirodno sredstvo ublažavanja bolova, oni izazivaju i osjećaj euforije. U spontanom fiziološkom porodu, dakle bez medikamenata, nije neobično da žene dožive snažne vizualizacije, udube se u svojevrsnu ”meditaciju”, ”odlutaju”, zaborave na vrijeme te postanu nesvjesne okoline i trenutne situacije. To stanje svijesti žene opisuju kao neko ”mjesto”, ”planet”, ”zonu”. Imaju potrebu ”isključiti se” iz okoline i ”uvući se u sebe”.
Dok su ”u svom svijetu” žene ponekad osjećaju različite osjećaje, od iskustva poroda koje je osnažujuće, transformativno, kao da odjednom imaju potrebnu mudrost te da su otpustile društvene norme i očekivanja što se tiče njihovog ponašanja, do sumnje u sebe i osjećaja preplavljenosti. Važno je upravo napomenuti i da rodilje često misle da moraju ispuniti određena očekivanja i ponašati se na određeni način što im ponekad samo po sebi izaziva patnju. U kontekstu porođajne boli, postoji značajna kvalitativna razlika u boli koja se doživljava kao bespomoćnost i patnja, te boli koja se doživljava iz perspektive posjedovanja resursa za nošenje s boli i osjećaja postignuća. Također, važna su i sjećanja koja žena nosi sa sobom nakon poroda.
Pam England, poznata primalja u svojoj knjizi ”Birthing from Within” napisala je: ”Shvatila sam da je namjera prirode bila da nas, kroz endorfine, održi ”izvan našeg uma” tijekom trudova. S tim dolaze i dodatni darovi: zaboravljanje na bol i maglovito čarobno sjećanje”. Također je napisala i: ”S obzirom da sam rodila s i bez lijekova, bila sam fascinirana time kako su lijekovi utjecali na moje sjećanje: U kasnijoj fazi mojih prvih trudova, dobila sam epiduralnu kao pripremu za carski rez. Izmaglica endorfina je odjednom nestala, kao da je zavjesa podignuta. Postala sam potpuno svjesna svojeg okruženja, sve oko mene bilo je ponovno u oštrom fokusu.” Osvrćući se na svoj drugi porod bez lijekova u knjizi je opisala i sljedeće: ”Sjećanje na moj drugi porod, u kojem nisam dobila lijekove, je više kao gledanje impresionističke slike kroz veo. Ne samo da je porod bio laganiji i nježniji na svaki način, već su takva i moja sjećanja na njega”. Izgleda da je za ublažavanje boli u fiziološkom porodu potrebno upravo suprotno od onoga što žene često žele učiniti – prepustiti se boli, a ne odupirati joj se.
Carski rez kao metoda izbjegavanja porođajne boli?
Nije nepoznato da neke žene preferiraju porod carskim rezom kako bi izbjegle bol na porodu. O tome se malo priča, no to je situacija koja se događa. S obzirom da carski rez ima svoje indikacije, kontraindikacije, posljedice i rizike kao i svaka druga operacija, važno je odgonetnuti motiv zbog kojeg žena a priori želi porod carskim rezom. Iz iskustva i prakse kao doule, bilo da neke žene o tome govore, a neke ne, pokazuje se da žene često na taj način žele izbjeći bol, moguće dugotrajne i nepredvidive trudove te gubitak kontrole nad tijekom poroda i vlastitim tijelom.
Moguće je da su u pozadini tih strahova, odnosno želje za carskim rezom, nedovoljna informiranost o porodu, iskustva koja su prethodila u životu ili prijašnjim porodima, priče o porodu koje su trudnice čule od drugih žena, prikazi poroda u popularnoj kulturi i medijima, no mogući je razlog i tjelesna ili emocionalna trauma. Dakle, carski rez se može činiti kao prihvatljiva opcija koja omogućuje kompletno izbjegavanje tjelesne boli te opcija koja omogućuje izbjegavanje suočavanja s emocionalnom boli. Što nije sasvim točno jer se nakon carskog reza, kao i nakon svake operacije, pojavljuju postoperativni bolovi koji se također liječe.
Koliko se porod u nekim slučajevima može doživjeti kao osnažujuće iskustvo, u nekim slučajevima se može doživjeti i kao traumatično iskustvo. Stoga je važno da u porodu, prije, ali i nakon njega žena sebi pristupa nježno te ima odgovarajuću podršku koja će joj pomoći, ukoliko to želi, pronaći odgovarajući način da se nosi sa svojom boli, kakve god vrste ona bila. Uz sve navedene metode olakšavanja, prvenstveno tjelesne boli, važno je adresirati i emocionalnu bol koja se može olakšati kroz razgovor, edukaciju, emocionalnu podršku, prisutstvo doule, partnera, a po potrebi čak i psihoterapiju. Na kraju, vaginalni porod i porod carskim rezom, bez obzira na razloge, zaslužuju jednako mjesto jer oba ostvaruju jednaki ishod – žena je postala majka.
Zaključak...
...o učinkovitosti nefarmakoloških metoda na ublažavanje porođajne boli
Nefarmakološke metode mogu smanjiti intenzitet doživljene porođajne boli, bez korištenja uobičajenih farmakoloških intervencija, bez posljedica za majku i dijete, te ne postoji prepreka za njihovo korištenje na porodu. To ne znači da nefarmakološke metode u potpunosti uklanjaju bol, već daju rodilji mogućnost da se lakše nosi s boli i pronađe vlastite načine kako si osigurati udobnost tijekom trudova. Nefarmakološke metode nošenja s boli bazirane na teoriji kontrole ulaza (uranjanje u toplu vodu, masaža, promjena položaja, kretanje, TENS) i DNIC teoriji (akupresura, akupunktura) smanjuju vjerojatnost korištenja epiduralne analgezije i povećavaju zadovoljstvo žene porodom, dok one bazirane na CNSC (Central Nervous System Control) teoriji (educiranost prije poroda, odvraćanje pažnje, emocionalna podrška) uz navedeno, također i smanjuju vjerojatnost carskog reza, instrumentalnog dovršetka poroda, upotrebe sintetskog oksitocina i trajanje poroda.
Za učinkovitije nošenje s porođajnom boli preporuča se kombinacija više nefarmakoloških metoda. S druge strane, ukoliko bol, tjeskoba i napetost ne prestaju prilikom korištenja nefarmakoloških metoda, to može negativno utjecati na daljnji tijek poroda, stoga u tim slučajevima treba razmisliti i o kombinaciji farmakoloških i nefarmakoloških metoda.
Ono što je u porodu i nošenju s boli najvažnije jest da je rodilja imala izbor prilikom odabira željenih metoda te da je bila informirana i podržana u svojim odlukama od strane svoje pratnje, kao i od strane medicinskog osoblja. Korištenje nefarmakoloških metoda, pratnja po izboru rodilje, zauzimanje položaja po vlastitom izboru, poštovanje autonomije rodilje – sve su to ujedno i preporuke prepoznate od međunarodnih organizacija kao što su UNICEF i Svjetska zdravstvena organizacija.
UNICEF u svojem programu “Rodilište – prijatelj majki i djece” navodi upravo te preporuke sa svrhom da: “rodilišta postanu još bolja mjesta, u kojima će žene i obitelji moći dobiti onakvu skrb kakvu zaslužuju: punu razumijevanja, empatije, humanosti i iskrenog suosjećanja u ljudskome smislu i visoko profesionalnu i utemeljenu na dokazima u stručnome smislu.” Jednake smjernice preporučuje i Svjetska zdravstvena organizacija: “Potičemo zdravstvene djelatnike da prihvate i prilagode ove preporuke, koje osiguravaju čvrsti temelj za omogućavanje sveobuhvatne i znanstveno utemeljene njege te osobnog pristupa njezi žena i njihove novorođenčadi.”
Na kraju, ono što porod čini pozitivnim iskustvom za majku, dijete i cijelu obitelj nije potpuni nedostatak boli na porodu, već autonomija i podrška u donošenju informiranih odluka te uspjeh u nošenju s porođajnom boli na onaj način koji rodilja izabere sama.
Ovim člankom došli ste do kraja serije članaka “Bezbolni porod: istina ili mit?” Ako vam se ovaj članak svidio pronađite i prethodne članke iz iste serije.
Doulu Antoniu Erent Ondrušek, certificiranu porodnu doulu Hrvatske udruge doula možete pronaći na doula.hr te na Vrati se sebi.
Reference:
1. Khajehei, M., Doherty, M. Childbirth in Pleasure and Ecstasy: A Fountain of Hormones and Chemicals. International Journal of Childbirth Education. 2012; 27(3): 71-78.
2. Righard, L., Making Childbirth a Normal Process. Birth. 2018; 28(1): 1-4.
3. Reed, R., Barnes, M., Rowe, J. Women’s Experience of Birth: Childbirth as a Rite of Passage. International Journal of Childbirth. 2016; 6(1): 46 – 56.
4. Dahan, O. Birthing Consciousness as a Case of Adaptive Altered State of Consciousness Associated With Transient Hypofrontality. Perspect Psychol Sci. 2020; 15(3): 794-808.
5. England, P., Horowitz, R. Birthing from Within. Partera Press. 1998. Str. 197-198.
6. Walter, M. H. et al. The Role of Oxytocin and the Effect of Stress During Childbirth: Neurobiological Basics and Implications for Mother and Child. Front. Endocrinol. 2012; 1 2: 742236.
7. Mayberry, L., Daniel, J. A Literary Review of Orgasm as an Alternative Mode of Pain Relief in Childbirth. J Holist Nurs. 2016; 34(4): 331-342.
8. Stanojević, M. Rodilište – prijatelj majki i djece. Ured UNICEF-a za Hrvatsku. 2020.
9. WHO recommendations: intrapartum care for a positive childbirth experience. Geneva: World Health Organization. 2018.
