Kad rodimo, jedna od najvažnijih preokupacija postaje - hranjenje bebe. No, često problem uopće ne postoji, nego je problem zapravo u očekivanjima majke i okoline... O svom iskustvu za portal missMAMA piše doula Anita iz Hrvatske udruge doula.
Opet, po ne znam koji put sam bila pozvana u podršku friškoj mami koja se vratila sa svojom bebom iz rodilišta da pokušam odgonetnuti zašto ne ide dojenje. I opet, već kroz telefonski razgovor naslućujem da problem nije poteškoća u uspostavljanju dojenja već očekivanja majke i okoline kako treba nahraniti svoje dijete.
Hranjenje je izraz ljubavi na ovim prostorima. Ma sigurna sam da je to tako svugdje u svijetu. Važnost da nahranimo one o kojima brinemo spada u neke iskonske nagone prožete dubokim emocijama spletenim od odnosa prema hrani i hranjenju koju vučemo generacijama. Uz okuse djetinjstva vežemo važne emocije i događaje, sretne i tužne. Nije nepoznato da se hranom tješimo ili da hranjenjem/nehranjenjem pokušavamo ostvariti neku kontrolu u svome životu. Poremećaji hranjenja su u današnje doba dobro poznati većini. Ono što manje razumijemo i znamo je da kada postajemo majke ulazimo u osjetljivi period stvaranja emotivnih veza prema hranjenju svojeg djeteta. Naravno da stvaramo temelje odnosa prema hrani i hranjenju našem djetetu, ali ja ću se fokusirati (kako to ja uvijek činim) na majku.
Dvoje, ali jedno
Kada nosimo dijete u svome tijelu mi smo jedan sustav sa dva srca. Njegujemo i hranimo naše dijete savršeno, bez ikakvih promišljanja. Bez ikakvih planova, vaganja, razmaka među obrocima beba je potpuno zbrinuta i bez osjećaja gladi, hladnoće, usamljenosti. Za bebu naše tijelo brine optimalno uzimajući od majke sve što bebi treba. Kada naše dijete napusti naše tijelo postajemo dvije jedinke koje i dalje djeluju kao jedan sustav. Novorođenče svoju majku doživljava kao dio sebe, svoj produžetak i tako se i ponaša. Novorođenče i dalje želi da je spojeno na taj izvor života koje ga je hranilo, štitilo, držalo toplim. Majka je jedino poznato u toj novoj dimenziji zraka, prostora i svjetla u kojoj se našlo.
Odvajanje od majke traje još dugo nakon rezanja pupčane vrpce, što znači da beba treba vrijeme da prihvati da nije više dio istog sustava sa majkom. To vrijeme treba i majka. Ta informacija o jedinstvenom sustavu i nakon rođenja, majke i novorođenčeta, kao da nije poznata ni majkama, ni očevima, ni autoritetima o zdravlju majke i bebe. Ono što jest svima poznato je da bebe treba nahraniti. I svi imaju svoje ideje i savjete kako bebu nahraniti. Nevjerojatno je koliko teorija o hranjenju novorođenčeta ima, da ih krenemo zapisivati popunili bismo sigurno par knjiga. 1000 načina hranjenja novorođenčeta - i bila bi sigurno dobro prodavana. Jednom kada sam počela promatrati oko sebe sve te stručnjakinje, susjede i bake koje su se silno trudile uvjeriti majku da baš ovako treba hraniti dijete ili će __________(umetni najgoru prognozu za dijete) sve više sam shvaćala da i one govore iz svoje majčinske rane.
Kada nam prvi puta naše dijete zaplače neutješno dok ga pokušavamo staviti na dojku da ga nahranimo stvori se jedan mali rascjep u našoj duši. Moja beba je gladna, a ja je ne uspijevam nahraniti. Taj mali rascjep ima potencijal zarasti pa će postati ožiljak koji će uvijek biti tu ili postati otvorena rana iz koje će nas većinu našeg majčinstva svaka nesigurnost, a biti će ih milijun, vraćati na hranjenje. Znate one mame (možda ste jedna od njih) koja ima hiperfokus na to da joj dijete bar nešto pojede pa vječito hoda za svojim todlerom nudeći jabuku, keks, bolonjez. Ili možda imate baku kojoj je najvažnija informacija kada ju nazovete da li ste jeli. Prvi puta kada vam netko tko u vašim očima zna više od vas o majčinstvu (a to su gotovo svi ako ste majka na babinjačama s prvom bebom) kaže da ne radite dobro, bilo baš tim riječima ili dobronamjernim gestama brige o gladi vaše bebe vaš rascjep na duši raste i vi ste sada sigurne da niste uspješne u osnovnom - hranjenju bebe!
Tko je u pravu, ako ne mama?
Zanimljivo je kako majkama nitko ne govori da su one najveći stručnjaci za tu osobu koju su prije par dana rodile i da ju one najbolje poznaju. One su pratile svaku gestu na licima svoje prekrasne bebe, slušale su sve zvukove koje su bebe proizvele od prvog trenutka bebinog postojanja. Potpuno su sposobne pratiti da li beba piški, spava, cica i tako u krug. Koliko često bebu dojite? Koliko dugo traje podoj? Vaga nije pokazala da je beba baš puno dobila. I eto ga. Majke se krenu brinuti o satima i gramima a ne o signalima i unutarnjem osjećaju je li beba ok ili treba pomoć. Majke zatim dobiju upute o ritmu hranjenja i spavanja koje su potpuno neizvedive i nespojive sa bebinom potrebom za majkom. Onda one koje odustanu (srećom) od tih nemogućih zahtjeva osjećaju krivnju jer eto ne mogu tako kako "treba" već su stavile bebu k sebi u krevet i doje non-stop čak i dok spavaju samo ne priznaju to nikome.
To je tajna, mogle bi biti izložene osudi i propitkivanju žele li uopće dobro svome djetetu ili misle samo na svoju komociju. Ili pak pokušaj održavanja tog zadanog ritma ih dovede do toga da uvedu adaptirano mlijeko i opet eto krivnje. Valjda je jasno da se ne bi trebale osjećati krivima u bilo kojoj navedenoj ili nenavedenoj situaciji.
I tako po tko zna koji put sam sjedila uz frišku majku na njenom bračnom krevetu dok smo strpljivo pokušavale nervoznoj bebi na pravi način dati dojku bez šeširića i bez grča u leđima zbog položaja i stresa od hranjenja koje će možda biti neuspješno. I tko zna po koji put nakon par sati iskrenog divljenja toj simbiozi majke i bebe i zrcaljenja majki koliko joj dobro ide i da je apsolutno sposobna za ovo što čini, odlazim sa mišlju kako je lako vjerovati u instinkt kada sama nemam tu ranu, već samo ožiljak.
Pružiti majci prostor i vrijeme za prilagodbu i vjeru u sebe trebalo bi biti temelj postnatalne skrbi, no za to bismo svi mi koji dolazimo u kontakt s mladim majkama trebali čekirati vlastite rane i nesigurnosti. Da li zbilja majka treba vaš savjet oko dužine dojenja na lijevoj pa na desnoj dojci ili joj je možda od veće koristi reći: Ne znam što je točno za vas dvoje (majku i bebu), ali vidim da ti ide sjajno!
Doulu Anitu Budak možeš potražiti na doula.hr.
