Pred nama je i drugi u nizu istraživačkih članaka koje je pripremila doula Antonia Erent Ondrušek, a u tom će serijalu pokušati odgovoriti na pitanje koje muči mnoge trudnice - je li bezbolan porod istina ili mit. Za portal missMAMA pišu doule Hrvatske udruge doula.
Ako ste čitali prethodni članak iz serije ”Bezbolni porod: istina ili mit?” mogli ste pročitati da bol nije objektivno iskustvo, već ovisi o više faktora kao što su tolerancija na bol, prethodna iskustva, osobnost, strahovi, informiranost, odnosno – stav o boli. Da bi trudnica razvila stav o boli koji će joj kasnije pomoći da se lakše nosi s porođajnom boli, važno je da se upozna i s fiziologijom poroda te informira o onome što ju čeka u porodu.
Što je važno znati?
Kod većine trudnica sa zdravom trudnoćom porod će najčešće početi između 37. i 41. tjedna trudnoće, no taj period može varirati. Porod obično počinje kontrakcijama maternice, odnosno trudovima, a ponekad i pucanjem vodenjaka. Tada se najčešće bol pojavljuje kao menstrualna bol u donjem djelu trbuha i leđa, te s vremenom postaje učestalija, intenzivnija, u pravilnijim razmacima, a kasnije se, uz osjećaj pritiska, bol spušta i u područje međice.
Tijekom trudova vrh maternice se steže i povlači prema gore kako bi se grlić maternice (cerviks) otvorio te se omekšao i stanjio, što omogućava prolaz bebine glavice kroz porođajni kanal. Iz istog razloga širi se zdjelica kako bi glavica, a zatim i tijelo lakše prošlo. Trudovi bole zbog kontrakcija mišića maternice i ligamenata zdjeličnog svoda te širenja zdjelice, na isti način na koji bole mišići nakon naporne tjelovježbe. Dakle, svrha trudova je da pomognu tijelu žene da rodi. U kontekstu boli, dobro je imati na umu da je bol tijekom fiziološkog poroda u zdravim trudnoćama bezopasna i signalizira da porod napreduje, a tijelo radi upravo ono što bi trebalo.
Također, gledajući na trajanje poroda od početka prvih trudova do izgona bebe, može se činiti da bolovi traju satima. No, trudovi ne traju cijelo vrijeme trajanja poroda, već oni dolaze u razmacima, te se postepeno razmaci između trudova smanjuju, a bol postaje intenzivnija. Intenzitet bolova tijekom truda se penje i pada poput vala. Ukoliko trud traje jednu minutu, intenzitet boli neće biti jednak tijekom cijele minute. Rodilja će prvo osjetiti senzaciju da trud ”dolazi” te će ta senzacija prerasti u bol i doseći svoj vrhunac te će polako ”splasnuti” i trud će završiti. Uzmimo za primjer ženu koja unutar sat vremena ima trudove u trajanju od jedne minute, u razmaku od 5 minuta. To bi značilo da će ta žena unutar sat vremena imati 12 trudova čiji najveći intenzitet ne traje cijelu minutu, dakle to je manje od 12 minuta trudova najvećeg intenziteta unutar jednoga sata. Kako se porod primiče kraju, razmak između trudova će postati pravilniji i kraći, a trudovi će postati češći i bolniji. To znači da porod nije jednako zahtjevan u svim fazama, već je faza trudova pred sam izgon ujedno i najzahtjevnija.
Iako se porod može svrstati pod jedno od najbolnijih iskustava u životu žene, nema pravila po kojem se može odrediti koliko će porod biti bolan niti koliko će dugo trajati, svaki porod je drugačiji i nepredvidiv. S obzirom da u porodu aktivno sudjeluju trudnica i beba - važno je da trudnica bude svjesna da njezine odluke mogu utjecati na tijek poroda i da postoje nefarmakološke i neinvazivne metode uz pomoć kojih se lakše može nositi s porođajnom boli te potencijalno skratiti trajanje poroda.
Hormoni – moćni saveznici u porodu
Da bi se u potpunosti razumjeli načini na koji djeluju nefarmakološke metode ublažavanja porođajne boli, važno je upoznati djelovanje moćnih saveznika poroda – hormona. Hormoni koji upravljaju porodom, a koji su povezani s emocionalnim stanjem trudnice, u velikoj mjeri utječu na tijek poroda i doživljaj boli. Stoga je važno znati koji su to hormoni, koja je njihova uloga i kako funkcioniraju. Kada je trudnica svjesna procesa koji se događaju u njezinom tijelu, ona s tim procesima može surađivati i iskoristiti ih kako bi potaknula razvoj poroda i lakše se nosila s boli u porodu. Ukoliko je trudnica pod stresom, trudovi će biti usporeniji, porod će sporije napredovati, a doživljaj boli će biti izraženiji. Suprotno, ukoliko je trudnica opuštena i osjeća se sigurno, porod će se razvijati lakše te će doživljaj boli biti u slabijem fokusu. Najprije je potrebno objasniti zašto je važno da se trudnica osjeća sigurno i ugodno tijekom poroda, a zatim i što se događa ukoliko je ona tijekom poroda pod stresom.
Oksitocin – pokretač poroda
Ugodna i intimna atmosfera tijekom poroda važna je zbog toga što porod pokreće i potiče isti hormon koji se aktivira u tijelu žene kad ona osjeća ugodu, seksualno uzbuđenje, bliskost - hormon oksitocin. Njegova funkcija je da potiče trudove, stvara kontrakcije maternice, doprinosi sazrijevanju i otvaranju grlića maternice, te nakon poroda djeteta potiče porod posteljice i otpuštanje mlijeka (uz hormon prolaktin). Funkcija oksitocina je i psihološka, nakon poroda doprinosi osjećaju povezanosti majke i djeteta, osjećaju sigurnosti i emocionalnog blagostanja.
Važnost oksitocina u porodu je višestruka: djeluje antistresno tako što smanjuje krvni tlak i razinu kortizola, tzv. ”hormona stresa”, u krvi, povećava toleranciju na bol i potiče pozitivnu socijalnu interakciju. Izlučivanje oksitocina tijekom poroda može se potaknuti dodirom, toplinom, osjećajem bliskosti, pa čak i glazbom, a zbog svog djelovanja dobio je i nadimak ”hormon ljubavi”. Jednostavnije rečeno, atmosfera koja potiče i olakšava porod je ista atmosfera koja potiče intimnost, nježnost, seksualnu interakciju, postizanje orgazma. Iz tog razloga je važno takvu atmosferu u što većoj mjeri osigurati u porodu kako bi se potaknulo izlučivanje oksitocina i doprinijelo razvoju poroda.
Endorfin – prirodni opioid
Endorfini su endogeni opioidi, odnosno prirodno sredstvo za ublažavanje bolova koje ljudsko tijelo samostalno proizvodi. Ime ovih hormona dolazi od termina endogenous morphine, odnosno riječi ”endogeni” (unutarnji, vlastiti) i ”morfij” zbog svojeg djelovanja sličnog morfiju. Endorfini se izlučuju kao odgovor na bol i stres i djeluju na način da ublažavaju bol, proizvode osjećaj blagostanja, stimuliraju sustav za nagrađivanje unutar mozga i potiču euforiju, a u porodu su zaslužni i za stvaranje osjećaja povezanosti između majke i djeteta. Endorfini se izlučuju i tijekom seksa, masaže, socijalnog kontakta, smijeha. Izlučivanje endorfina u krvotok neće značiti da vas ništa ne boli, ali na svoj specifični način oni pomažu u nošenju s porođajnom boli, stoga je korisno naučiti surađivati s tim blagotvornim mehanizmom.
Endorfini se često spominju i u opisivanju osjećaja euforije poznatom kao runners’s high, koji se očituje u opuštenom psihološkom stanju koja se ponekad može doživjeti tijekom, nakon trčanja ili nekog drugog oblika tjelovježbe. Slično stanje euforije, užitka ili transa može se doživjeti i prilikom poroda. Ukoliko je rodilja u mogućnosti potpuno se prepustiti fiziološkom porodu bez intervencija, upravo će uz pomoć beta-endorfina biti u stanju doživjeti promijenjeno stanje svijesti koje može pomoći umanjiti stres i bol tijekom trudovaa a to stanje može potaknuti i transformativno iskustvo. Ako se za smanjenje boli koristi (epiduralna) analgezija, može se dogoditi pad u razini beta-endorfina u krvotoku što za posljedicu ima smanjenu aktivaciju centra za nagrađivanje nakon poroda te na taj način može utjecati na majčinu adaptaciju i osjećaj povezanosti nakon poroda. S druge strane, u situaciji velikog stresa za majku, beta-endorfin može doseći previsoke razine koje mogu negativno utjecati na razvoj poroda, pri čemu primjena (epiduralne) analgezije pomaže da se te razine smanje. Također, smanjenu razinu beta-endorfina mogu imati majke koje su rodile uz pomoć carskog reza te novorođenčad koja je rođena carskim rezom, za razliku od one novorođenčadi koja je rođena vaginalno. Razdvajanje majke i novorođenčeta u ranom osjetljivom periodu nakon fiziološkog poroda kad su razine beta-endorfina povišene, može ometati centar za nagrađivanje i kod majke i kod djeteta.
Adrenalin – bježi ili se bori
Doživljaj boli i straha tijekom trudova dovodi do otpuštanja skupine hormona stresa koji se aktiviraju u tijelu u stresnim situacijama i pripremaju ga za tzv. “bježi ili se bori” reakcije. Ukoliko porod doživljavamo kao stresan, potaknut će se izlučivanje hormona, poput adrenalina i noradrenalina, koji ubrzavaju disanje i rad srca, povisuju krvni tlak i mišićnu napetost. Pod utjecajem tih hormona, naše tijelo i um ostaju u stanju pripravnosti te je teško opustiti se. Hormoni stresa u porodu produžuju trajanje poroda, smanjuju intenzitet kontrakcija i smanjuju protok krvi u posteljici. To je normalna i refleksna reakcija tijela na stres koja nam je evolucijski prirođena.
Subjektivni doživljaj stresa i povećanih razina adrenalina na porodu aktiviraju tzv. strah-napetost-bol mehanizam. Strah pri porodu izaziva napetost, a samim time veću bol te se taj mehanizam ponavlja dokle god se rodilja osjeća ugroženom. Povišene razine adrenalina i noradrenalina preporučljivo je izbjegavati do samog kraja poroda kada prirodno povišene razine tih hormona postaju korisne jer aktiviraju refleks izbacivanja bebe, pomažu stimulirati trudove te izazivaju snažno, spontano tiskanje.
Ono što može pomoći pri upravljanju mehanizmom boli i smanjenju boli na porodu su, između ostaloga, edukacija prije samog poroda, informiranost o tijeku poroda i podrška u porodu.
U sljedećem članku iz serije “Bezbolni porod: istina ili mit?” pročitajte više o različitim oblicima podrške tijekom poroda.
Doulu Antoniu Erent Ondrušek, certificiranu porodnu doulu Hrvatske udruge doula možete pronaći na doula.hr te na Vrati se sebi.
Reference:
1. Tousignant, N. The Rise and Fall of the Dolorimeter: Pain, Analgesics, and the Management of Subjectivity in Mid-twentieth-Century United States. Journal of the History of Medicine and Allied Sciences. 2011; 66(2): 145-179.
2. Fridh, G., Kopare, T., Gaston-Johansson, F., Turner Novell, K. Factors Associated with More Intense Labor Pain. Research in Nursing & Health. 1988; 11: 117-124.
3. Uvnas-Moberg, K., Petersson, M. Oxytocin, a mediator of anti-stress, well-being, social interaction, growth and healing. Zeitschrift für Psychosomatische Medizin und Psychotherapie. 2005; 51(1): 57-80.
4. Žigman, A., Ružić, L., Utjecaj tjelesne aktivnosti na raspoloženje – fiziološki mehanizmi. Hrvat. Športskomed. Vjesn. 2008; 23: 75-82.
5. Khajehei, M., Doherty, M. Childbirth in Pleasure and Ecstasy: A Fountain of Hormones and Chemicals. International Journal of Childbirth Education. 2012; 27(3): 71-78.
6. Buckley, S. J. Executive Summary of Hormonal Physiology of Childbearing: Evidence and Implications for Women, Babies, and Maternity Care. The Journal of Perinatal Education. 2015; 24(3): 145–153.
7. Righard, L., Making Childbirth a Normal Process. Birth. 2018; 28(1): 1-4.
8. Lothian, J. A. Healthy birth practice #4: avoid interventions unless they are medically necessary. J Perinat Educ. 2014; 23(4): 198-206.
