'U svakom slučaju pubertetski razvoj kod djevojčica počinje oko godinu dana ranije i završava oko godinu dana kasnije nego u dječaka. No nije važna samo dob u kojoj dijete uđe u pubertet, nego i dinamika po kojoj se razvija', objašnjava prof. dr. Miroslav Dumić
Uvriježeno je da se pubertet i adolescencija koriste kao sinonimi, no valja znati da je pubertet dio adolescencije. "Adolescencija (mladenaštvo) širi je pojam koji počinje pubertetskim, odnosno fizičkim razvojem koji u pravilu završava prije 18. godine. Adolescencija, međutim, završava do dvadesete godine, kada se po dosadašnjim spoznajama i stavovima dostiže psihička, emocionalna i socijalna zrelost", objašnjava prof. dr. Miroslav Dumić, uvaženi pedijatar endokrinolog, koji se godinama bavi liječenjem preuranjenog puberteta, činjenicu da su znanstvenici počeli preispitivati trajanje adolescencije, objašnjava za 24 sata.
Studija koja govori o tome da se razdoblje adolescencije produljilo objavljena je u medicinskom časopisu The Lancet, a zanimalo nas je mijenja li ta definicija i granice koje su dosad vrijedile za trajanje puberteta.
Treba li majka biti s djevojkom na prvom ginekološkom pregledu?
Što se tiče početka pubertetskog razvoja, te su se granice u zadnjih stotinjak godina pomakle na niže, pa danas smatramo pubertet preuranjenim ako je počeo prije 8,5 godina u djevojčica, odnosno prije 9,5 godina u dječaka.
U svakom slučaju pubertetski razvoj kod djevojčica počinje oko godinu dana ranije i završava oko godinu dana kasnije nego u dječaka. No nije važna samo dob u kojoj dijete uđe u pubertet, nego i dinamika po kojoj se razvija. Na primjer, ako imamo dvije djevojčice koje obje uđu u pubertet s 10,5 godina, kod jedne pubertet može završiti s 13 godina, jer se do tada potpuno fizički formirala, dok kod druge to može trajati još 4 ili 5 godina.
Dakle, u razvoju djeteta treba gledati oba parametra. Nedavno je, međutim, ugledni medicinski časopis The Lancet ne samo potvrdio dobro poznatu činjenicu da se početak puberteta pomakao u raniju životnu dob, već i da bi i gornju granicu razdoblja adolescencije trebalo pomaknuti na više. I ranije su oko te gornje granice postojale dvojbe, osobito vezano uz to kada završava razvoj mozga.
Danas se zna da se mozak i dalje razvija i nakon 18. godine pa se i to navodi kao jedan od razloga zašto bi tu granicu trebalo pomaknuti. Činjenica je također da danas školovanje traje dulje, kasnije se zasniva obitelj i da to “odrastanje“ u kojem mladim ljudima treba nerijetko pružiti stručnu pomoć, traje dulje nego što mislimo. Što se tiče zakonske regulative, već od ranije postoje bitne razlike, pa u ne malom broju zemalja punoljetnim se u svakom smislu smatraju stariji od 18 godina, dok je to primjerice u SAD-u tek nakon 21. godine.
Znamo li što utječe na realno snižavanje dobne granice za ulazak u pubertet?
Uzrok preuranjenog puberteta, prije svega, može biti nasljedni faktor. Naime, ako je majka ušla ranije u pubertet, postoji veća vjerojatnost da će i njena kći ranije ući u pubertet. Zatim, što su bolji socioekonomski uvjeti, to je veća vjerojatnost ranijeg ulaska u pubertet. I pretilost je jedan od važnih uzroka zbog kojega djeca danas ranije ulaze u pubertet. Danas znamo da postoje i neki endokrini disruptori koji dovode do različitih endokrinoloških poremećaja premda još ne možemo sa sigurnošću reći kolika je njihova točna uloga u nastanku preuranjenog puberteta. To su, prije svega, bisfenoli (oznaka BPA) i ftalati, spojevi koji se nalaze u plastici, odnosno proizvodima od plastike, koji djeluju na organizam na razne načine. Između ostalog, bisfenoli koji dovode do ranije pojave pretilosti kod djece mogu negativno utjecati i na fertilitet (plodnost), a ftalati tako da se poveća učestalost tumora.
U razvoju endokrinog poremećaja posebnu ulogu mogu imati i organofosforni pesticidi koji se koriste u prskanju hrane radi zaštite od insekata, no posredno djeluju i na ljude. Poremećaj mogu izazvati i fitoestrogeni koji se nalaze u biljkama, osobito u soji. Bilo je nekih prijepora o tome, no ako netko jede veće količine namirnica koje ih sadrže, zna se da to ipak može imati negativan učinak. No ne smijemo zanemariti ni patološke promjene, prvenstveno u hipotalamusu. To su najčešće tumori koji nisu maligni, ali stvaraju hormone koji stimuliraju raniji pubertetski razvoj. Treba reći da je preuranjeni pubertet od 6 do 7 puta češći u djevojčica, no kod njih je to u manje od 10 posto slučajeva povezano s nekim tumorskim procesom, dok je taj proces kod 50 posto dječaka uzrokovan upravo tumorom. Zato je važno da kod dječaka s preuranjenim pubertetom liječnici toga budu svjesni.
Što je s mesom poput tovljene piletine ili teladi?
Prema saznanjima, čini se da to ipak ne igra značajnu ulogu na pojavu preuranjenog puberteta, odnosno da bismo trebali pojesti enormne količine tovljene piletine i teladi pa da se to manifestira ranijim spolnim razvojem. Ipak, ako ste pretili te ako jedete velike količine mesa životinja koje su tovljene hranom koja ubrzava njihov rast, to može dovesti do preuranjenog spolnog razvoja.
Djeca u Hrvatskoj alkohol probaju već s 13 godina ili mlađe
Koliko u Hrvatskoj ima djece s dijagnozom preuranjenog puberteta?
Trenutačno u Hrvatskoj imamo oko 250 djece koja se liječe od preuranjenog puberteta i time ne odstupamo značajno u odnosu na trendove u svijetu.
Roditelji trebaju znati da se s tim problemom mogu suočiti i jako mala djeca.
Najmlađi dječak kojeg sam liječio imao je 8 mjeseci. On je imao patološku promjenu na mozgu. Uspješno je liječen, prvo operacijom, a nakon toga je oko 14 godina primao terapiju i kasnije se normalno razvio. I kod djevojčica sam imao slučajeve da se pubertet razvio u dobi od 4 ili 5 godina. Kad god se pubertet razvija tako rano, u oba spola, to je gotovo u pravilu povezano s patološkim promjenama. Najčešće, ipak, preuranjeni spolni razvoj počinje sa 7 ili 8 godina, kad je obično konstitucijski, povezan s time da je majka djevojčice ranije ušla u pubertet.
Koji su simptomi preuranjenog puberteta?
U fizičkom smislu, kod djevojčica je to razvoj grudi i, rjeđe, pojava dlačica. Kod dječaka je to povećanje testisa, nakon toga i pojava dlačica. Javlja se i ubrzani rast te ubrzano koštano sazrijevanje. Tako dijete koje ima sedam godina rastom može odgovarati djetetu od 10, dok koštana zrelost odgovara dobi od 10 godina. Ako primijetimo spomenute simptome kod djeteta koje ima 5 ili 7 godina, odmah se treba javiti liječniku. No ako i te simptome primijetite kad je dijete bliže desetoj godini, roditelj treba procijeniti kad su promjene zapravo započele. Ako mu se čini da je to bilo ranije, a da nije odmah primijetio, treba se javiti liječniku da se provjeri je li riječ o preuranjenom pubertetu.
Učiteljica: 'Razgovarajte s kćerima prije prve mjesečnice'
Kako izgleda liječenje?
Dijete jednom mjesečno prima injekciju lijekova koji zaustavljaju pojačano lučenje hormona. Time spuštamo hormone na pretpubertetsku razinu, usporava se rast, koštano dozrijevanje i rast spolnih oznaka. Terapiju obavezno mora voditi endokrinolog, koji cijelo vrijeme prati rast i razvoj djeteta te razinu hormona, a duljina liječenja ovisi o tome kad ste započeli. Ako dijete ima 4 ili 5 godina, terapiju obično prima do 10. ili 11. godine, dakle ako je liječenje počelo sa 7 godina, taj je period kraći. Bitno je naglasiti da je jako važno terapiju započeti na vrijeme. Naime, ako se javi roditelj s djetetom koje ima 7 godina, kod kojega preuranjeni pubertet već traje neko vrijeme, koštana zrelost kod njega može biti kao da ima 11 godina i tad se usporavanjem razvoja ne može napraviti puno. No ako to dijete liječimo od 4. ili 5. godine, tad rezultati mogu biti jako dobri. U praksi, kod nemalog broja djece terapija započinje već s 4 ili 5 godina, a mnoga djeca koju sam liječio danas su odrasli ljudi koji imaju svoju djecu i nemaju nikakvih posljedica liječenja.
Što se događa ako se dijete ne liječi?
Ako dijete ne dobiva terapiju, kod djevojčica će se prerano pojaviti mjesečnica. Ciklusi će biti u redu, ta će djevojčica u životu biti normalno plodna i neće ući u menopauzu ranije. Konačna visina djeteta bit će niža, jer je koštana zrelost ubrzana i ranije se zaustavlja ciklus rasta. Ako uvedemo terapiju i dijete je prima do 11 ili 12 godina, nakon toga se nastavlja normalan spolni razvoj i rast. Ona će nakon terapije normalno dobiti menstruaciju, biti normalno fertilna i opet normalno ući u menopauzu. No kod djeteta koje je u preuranjenom pubertetu imamo veliki nesklad između tjelesnog razvoja i psihe, koji može biti jako neugodan.
Također, dječaci mogu postati agresivni i grubo reagirati prema vršnjacima. Imate dječaka od 5, 6 godina koji još ne zna dobro čitati i pisati, a kad pokušate razgovarati s njim, imat ćete dojam kao da razgovarate s mladićem. Djevojčica koja još ide u vrtić može biti u situaciji da mora nositi grudnjak ili uloške.
S tinejdžerom pod istim krovom
Na kraju, djevojčice s menzesom su plodne i dječaci u toj dobi već mogu postati očevi, a nažalost ima onih koji bi to mogli iskoristiti. Ukratko, dijete nije zrelo da se nosi s time i terapijom ga štitimo od mogućih frustracija zbog preranog razvoja zbog kojeg se razlikuje od djece njegove dobi, kao i od toga da ne privlači pozornost svojim izgledom i ponašanjem, pa time i od mogućnosti da netko iskoristi njegov prerani spolni razvoj. Uz to, terapijom se normalizira djetetov rast i postiže to da dijete u konačnici izraste više.
Kako pomoći djetetu?
Najdramatičniji je period dok se i njihovi vršnjaci ne počnu razvijati, odnosno dok i druga djeca ne dobiju akne. Vrlo je važno razgovarati s djetetovim nastavnicima i školskim psihologom ili tetom u vrtiću, dakle s ljudima koji mogu pridonijeti tome da zaštitimo dijete zato što je različito od vršnjaka. Naravno, najvažnija je ipak terapija.
