Kada se sekundarna spolna obilježja kod djevojčice pojave prije osme godine i kod dječaka prije devete godine, riječ je o preuranjenom pubertetu. Češći je kod djevojčica nego dječaka i najčešće nastaje iz nepoznatih razloga
Preuranjeni pubertet je pojava znakova puberteta ranije od uobičajenog puberteta. Pojava sekundarnih spolnih obilježja prije osme godine u djevojčica te prije devete godine u dječaka upućuje na preuranjeni pubertet. U većini slučajeva radi se o zdravoj djeci u koje iz nepoznatog razloga dolazi do prerane pojave pubertetskog razvoja. Rani početak puberteta može dovesti do niže konačne visine djeteta, ali i emocionalnih poremećaja u neke djece.
Pubertet je prijelazno razdoblje od dječje do odrasle dobi, započinje pojavom prvih sekundarnih spolnih obilježja, a završava spolnom zrelošću. Pubertet obuhvaća veliki broj fizioloških promjena koje se događaju uglavnom prema pravilnom redoslijedu kao posljedica intenzivnih hormonskih promjena.
Djevojčice i dječaci u pubertet ne ulaze istovremeno. Prvi znakovi puberteta u djevojčica javljaju se između devete i jedanaeste godine, a u dječaka u prosjeku dvije godine kasnije, između desete i dvanaeste godine života. Međutim, dob početka puberteta vrlo je varijabilna isto kao i trajanje puberteta.
Glavne promjene u pubertetu su ubrzanje tjelesnog rasta i razvoja, sazrijevanje spolnih žlijezda i pojava sekundarnih spolnih obilježja.
Oblici preuranjenog puberteta
Razlikujemo dva oblika preuranjenog puberteta. Onaj češći je centralni ili pravi preuranjeni pubertet, a nastaje zbog povećanog otpuštanja gonadotropina iz hipofize (endokrina žlijezda u mozgu) koji potiču rast spolnih žlijezda (jajnika u djevojčica i testisa u dječaka). Jednostavnije rečeno, pravi preuranjeni pubertet u potpunosti imitira fiziološki pubertet. Češći je u djevojčica nego u dječaka i najčešće nastaje iz nepoznatih razloga.
Puno rjeđe se radi o perifernom ili lažnom preuranjenom pubertetu. Radi poremećaja spolnih žlijezda ili nadbubrežnih žlijezda pojačano se luče spolni hormoni. U ovom slučaju također se javljaju sekundarna spolna obilježja, ali ne dolazi do rasta spolnih žlijezda.
Ponekad se pojedini znakovi puberteta mogu javiti izolirano, kao što su preuranjeni razvoj grudi ili preuranjena stidna dlakavost, bez drugih znakova puberteta. Pojava bilo kojeg od znakova puberteta u djevojčica prije osme godine života može upućivati na preuranjeni pubertet. U djevojčica se mogu javiti rast grudi, stidna i/ili pazušna dlakavost, ali i menstruacija.
U dječaka pojava pubertetskih promjena prije devete godine života, kao što su rast testisa i penisa, pojava stidne dlakavosti, mišičavost, promjena glasa (duboki glas) mogu značiti preuranjeni pubertet.
Nagli rast, promjena ponašanja, pojačano znojenje karakteristični su i za djevojčice i za dječake.
Kako pomoći djetetu?
Pri svakoj sumnji na preuranjeni pubertet javite se nadležnom liječniku djeteta, pedijatru, školskom liječniku ili obiteljskom liječniku. Ako se ispostavi da je sumnja osnovana, potreban je pregled pedijatra endokrinologa koji će odlučiti o daljnjoj obradi i postaviti definitivnu dijagnozu.
Redovito praćenje rasta i razvoja djeteta od iznimne je važnosti kako bi se na vrijeme uočila odstupanja. Rast i razvoj prati se od rođenja pa sve do završetka rasta. Prva mjerenja vrše se već u rodilištu, zatim tu dužnost preuzima pedijatar, a u školskoj dobi do završetka rasta dijete prati školski liječnik.
Redovitim sistematskim pregledima te ciljanim probirima u školskoj dobi školski liječnik prati rast i razvoj ali i pojavu prvih sekundarnih spolnih obilježja i napredovanje pubertetskih promjena.
Djeca s preuranjenim pubertetom razlikuju se od svojih vršnjaka. Ubrzani rast, spolno sazrijevanje (pojava sekundarnih spolnih obilježja), promjena ponašanja, emocionalna labilnost i svi drugi znakovi puberteta razlog su zbog kojih se dijete s preuranjenim pubertetom može osjećati zbunjeno i neprihvaćeno. Brojne promjene nameću brojna pitanja, nerazumijevanje, sukobe, pogotovo zato što psihički razvoj djeteta nije u skladu s uznapredovalim rastom i spolnim razvojem. Kao roditelji potrudite se ponuditi razumijevanje, toplinu i podršku, a kroz redoviti razgovor i savjetovanja s liječnikom i odgovore na pitanja o tome kako savladati poteškoće u ovom razdoblju.
