Ključno je pronaći mehanizam kojim ćete nadvaldati stres i pronaći samokontrolu u sebi, a dr. Laura Markham jamči kako to možešuz provedbu plana od 4 koraka
'Znam da mojoj djeci ne pomaže to što sve češće gubim živce u posljednje vrijeme. Što je najgore, oni tome nisu ni krivi. Čini se da me sve izbacuje iz takta', jedna je od misli koju većina roditelja vjerojatno ima posljednjih dana.
Jeste li primijetila da ti je fitilj sve kraći? Da pretjerano reagiraš na stvari koje te, recimo prije dva mjeseca, uopće ne bi iznervirale?
To nije samo 'karantenska groznica'. Čak se i ne svodi na to da su djeca kod kuće i pokušavaš ih natjerati da rade kućanske poslove, uče, igraju se samostalno ili spremaju za sobom i sve to dok istovremeno radite kako biste zaradili za život. Sve to bi bilo dovoljno da bude izazov i za one najflegmatičnije među nama. No, ovdje se događa još nešto - ovo je način na koji ti um poručuje da je preplavljen tjeskobom.
Prirodno je brinuti se usred pandemije. Nažalost, kad se ljudski um zabrine, on se fiksira na stjecanje osjećaja kontrole. Brinemo se za svaku sitnicu, jer um sve počinje doživljavati kao nuždu. Opsjednuti smo stvarima u budućnosti koje se vjerojatno neće dogoditi. Guglamo u pokušaju da saznamo nešto, bilo što što bi moglo promijeniti situaciju. U ovom trenutku kada smo suočeni sa stvarnošću da ne možemo kontrolirati stvari koje su nam najvažnije, naši su mozgovi izvan kontrole, objašnjava dr. Laura Markham za Aha Parenting blog.
Plan koji djeluje kao čarobni štapić
Stanje visoke tjeskobe je nemoguće dok pokušavamo kontrolirati nešto što je nekontrolirano. To stvara dramu s djecom i partnerom jer si ne možeš pomoći u zauzdavanju tjeskobe i čini da se osjećaš jadno. Srećom, postoji jedna osoba koju ipak možeš kontrolirati - sebe same! Anksioznost je možda nezaobilazna u pandemiji, ali drama je uvijek neobavezna. Evo plana u 4 koraka koji možeš koristiti u bilo kojem trenutku kada te iznerviraju dijete, partner ili bilo tko ili što drugo, ističe dr. Markham.
Potrebna je praksa, ali svaki put kad upravljaš stresom bez da se uzrujate, sljedeći put će biti lakše. Kad osjećaš da si na rubu živaca, upotrijebi ovaj plan u 4 koraka:
Za primjer koristimo situaciju u kojoj svoje dijete pokušavaš natjerati da se usredotoči na školski zadatak. Uznemirenost ti raste zajedno s mislima - 'nemam strpljenja biti učiteljica', 'što nije u redu s mojim djetetom' i slično. Znaš da će ovo izmaknuti kontroli i loše završiti ako se ne regulirate. Ovo je signal da:
1. Zaustaviš se, odbaciš i dišeš
Stani s onim što radiš (prekini interakciju s djetetom). Odbaci svoj naum, barem na trenutak (pokušaj da mu objasnite gradivo) i nekoliko puta duboko udahni. To će spriječiti da tobom ovladaju emocije. E sada se dovedi u stvarnost.
2. Sada budi prisutna
Pronađi tri stvari koje te odmah vraćaju u sadašnji trenutak: Lijepo lice tvojeg djeteta. Zvukovi izvana ili iz doma. Vlastito disanje. U slučaju nervoze, zamijeti vlastite osjećaje. Reci si kako je u redu osjećati se razdraženo, no mi smo zaduženi za ono što dalje radimo s tim osjećajima. Neće pomoći ako ih istreseš na nekog drugog. Odupri se da djeluješ u skladu s tim osjećajima. Ne viči. Ako je potrebno, fizički se makni iz situacije.
OK, sada si više prisutna i svjesna te imaš više pristupa svom racionalnom dijelu i tome što se zapravo događa, pa imaš više mogućnosti.
3. Prekini dramu i pazi na lutanje misli
Primijetiti da pretjerano reagiraš na ovu specifičnu situaciju, u ovom slučaju tvoj sukob oko škole s djetetom. Uzimaš vlastite brige, vjerojatno prenapuhane i prenosiš ih na dijete. To je definicija dramatiziranja. Što ako se brineš s razlogom?
Ne možeš suditi o tome kad ste uznemirena. I zasigurno ne možeš konstruktivno odgovoriti donoseći zaključke kad si uznemirena. Kad si mirna, bez djeteta tamo, možeš razmišljati o ovoj situaciji. Zasad je tvoj posao smiriti se i ponovno se povezati s djetetom.
Primijeti misli koje stvaraju uznemirenost. ('Ovo je nemoguće! Ne mogu to raditi mjesec dana!') Pusti te misli. Ne znaš što će se dogoditi u budućnosti, ali u svakom slučaju, problem ne možeš konstruktivno riješiti dok si uznemirena.
Odaberi konstruktivniju misao zbog koje se trenutno osjećaš bolje. Možda: 'Ovo je teško vrijeme, ali mogu odlučiti djelovati na načine koji će me učiniti boljim roditeljem i boljom osobom.'
4. Pokušaj prekoračiti situaciju
Sada kad više nisi na rubu živaca, ponovno se poveži s djetetom.
'Mislim da smo oboje pod stresom. Žalim što sam vikala, mislim da nam treba pauza. Hajdemo raditi nešto zabavno, a ovom ćemo se vratiti nakon toga'.
Ako se brineš hoćeš li se doista vratiti toj zadaći, to je razumljivo. No realno, to sada i nije najveći prioritet, jer učiš dijete i sebe važnijim lekcijama - samoregulaciji, kontroli stresa, ovladavanja bijesom i mogućnosti povezivanja. To je školski raspored koji si trebaš zadati za tvoju emocionalnu inteligenciju i u konačnici i za tvoje dijete, a to će mu u životu značiti više od bilo koje školske zadaće.
