Koliko puta te iznervira kad svom djetetu moraš jednu stvar ponoviti bezbroj puta? Čini ti se kao da 'sjedi na ušima' ili da te jednostavno ignorira. Budimo iskreni, to ponavljanje te može i do ludila dovesti. Ali zašto je to tako? Ignoriraju li nas doista ili je stvar u nečem drugom? Odgovor donosi Family coach Dragana Aleksić
Proces učenja u ranom uzrastu je veoma složen jer se istovremeno razvija mozak kao organ, a uz taj razvoj on mora procesuirati sve informacije koje stižu do djeteta – svaki novi zvuk, ukus, miris, dodir, boje, nove pjesmice, priče, nova lica, nove riječi, oblike, pravila, zahtjeve... jednom riječi bezbroj stvari!
Uz sve ovo mozak “uči” i kako da te informacije sistematizira – što će staviti u dugoročnu memoriju, a što ne. S obzirom na to da je za mozak djeteta sve novo, dakle nema kreiranih neuronskih veza (koje nastaju i jačaju kroz ponovljena iskustva), mozak “sam odlučuje” kako će to filtrirati i odbacuje sve što je za njega višak.
Tako da kada jednom nešto kažemo, pokažemo ili objasnimo djetetu ta informacija se veoma kratko zadržava u njegovoj kratkoročnoj memoriji (do 30 sekundi), i nakon toga možemo očekivati da je mozak jednostavno tu informaciju odbacio, jer on “ne zna“ da je nama važno da dijete to zapamti.
Zato je ključ - za granice, učenja pravila i poštovanje dogovora - u adekvatnom ponavljanju. Kada roditelj ponovi u istoj situaciji ista pravila i to što govori poveže s pokazivanjem (slike se lakše pamte), i još sve “oboji” pozitivnom emocijom koja se osjeća u glasu i vidi na licu, tada su stvoreni pravi uvjeti da se taj zahtjev u djetetovoj memoriji i zadrži.
Kada me roditelji pitaju – Pa koliko puta moram ponoviti djetetu? – ja im kažem – Bar milijun. Tada shvate cijelu ovu priču bez opterećenja da je dijete bezobrazno i neposlušno, jer ono to i nije, već je to proces učenja na duge staze.
Savjete Dragane Aleksić možete potražiti na web stranici i pratiti je na Facebook profilu.
