Mala djeca teško razlikuju maštu od istine, a žele i udovoljiti roditeljima. Ponekad lažu jer vide da i odrasli to rade. Budite dosljedni kako biste im bili dobar primjer
Moralnost i shvaćanje što je dobro, a što loše, u djece se razvijaju postupno. Do četvrte godine nisu sposobni razlikovati laž od istine. "Osnovna je emocionalna potreba djeteta da se osjećaju sigurno. U ranoj dobi ovise o odraslima pa žele zadovoljiti njihova očekivanja. Kada odrasli postave pitanje, veća je vjerojatnost da će dijete dati poželjan, a ne istinit odgovor. Djeci je ponekad teško ispuniti roditeljska očekivanja pa ako osjete ljutnju u glasu vjerojatno će izreći laž kako bi se zaštitila", objašnjava mr. psihologije Tea Knežević iz Centra Proventus.
Ističe kako djeca mogu lagati i kada vide da to odrasli rade. U ranom djetinjstvu dijete tek uči da se mora govoriti istina. Stoga ih u ovoj dobi ne treba kažnjavati nego treba poticati govorenje istine i upozoravati na razlike između jednog i drugog.
Najveći problem popustljivog odgoja: kad dijete postane šef
Tanka granica između stvarnosti i mašte
U dobi do otprilike sedme godine djeci i dalje može biti zbunjujuća razlika između mašte, želja, snova i stvarnosti pa je onda i teže reći što je “prava laž”, a što je plod djetetove mašte koju doživljava kao stvarnost (npr. imaginarni prijatelj).
"Od pete do desete godine djeca razviju razumijevanje za istinu i laž. Ako žive u okolini koja podržava govorenje istine, tada će se i oni truditi biti iskreni", objašnjava Knežević dodajući da je vrlo važna i reakcija roditelja na laž. Ako strogo kazne dijete, ono će se više fokusirati na strah ili osjećaj posramljenosti nego na lekciju da treba govoriti istinu.
"Važno je ne nazivati dijete lažljivcem i kritizirati njegovu osobnost jer to može izazvati kontraefekt", kaže Knežević i dodaje kako se treba zapitati zašto je dijete lagalo? Što time dobiva? Na primjer, ako je dijete lagalo da bi se osjećalo važnim, možemo razmisliti na koji drugi način mu možemo pomoći da zadovolji tu svoju potrebu.
