Novo istraživanje otkrilo je sve prednosti poticanja riskiranja i izazova kod djece predškolske dobi, u usporedbi se djecom koju se previše štitilo
Jeste li ikad pogledali svoje dijete na igralištu, vidjeli kako se skoro spotaknulo preko neke izbočine, skoro se zaletjelo punom brzinom u drugo dijete ili se penjalo po penjalicama u parku, a vi ste pomislili: "Molim te, samo da danas ne moramo ići na hitnu!"
Izgleda da su ovakve, potencijalno rizične situacije - zapravo dobra stvar za djecu. Naime, novo istraživanje otkrilo je da poticanje djece na riskiranje pomaže smanjiti šanse od razvijanja tjeskobe u djetinjstvu.
Istraživači iz Australije, Nizozemske i Velike Britanije proučavali su 312 djece vrtićke dobi kako bi vidjeli kakav utjecaj na dijete imaju roditelji ukoliko potiču 'sigurno riskiranje' te su otkrili da su takva djeca manje pokazivala simptome tjeskobe od djece koju se nije poticalo na rizične situacije te ih se od toga štitilo.
Većina roditelja vjerojatno misli kako njihovi mališani nemaju problema s izazivanjem samih sebe te se brinu što bi se sve moglo dogoditi ako ih još i oni sami potiču na veće izazove i rizike. No, istraživači su razjasnili kako se pod riskiranjem ne misli na 'životno ugrožene situacije' već na 'sigurno riskiranje', koje uključuje sudjelovanje u grubim igrama, dopuštanje gubljenja u društvenim igrama, kao i poticanje vježbanja argumentiranja i samopouzdanog uključivanja u nepoznate situacije.
Ovo istraživanje ima važnu poruku: Ako potičemo djecu na riskiranje i pokazujemo im da će preživjeti i da će sve biti u redu - oni će zaista imati manje razloga za razvijanje tjeskobe oko svijeta. Ako kažemo svojim predškolcima da se slobodno popnu do vrha penjalice u igralištu, dopuštamo im uzbuđenje riskiranja i otkrivanje da su sposobni za puno više nego za što su mislili. Ako im dopustimo da se ponekad igraju grubo sa svojom braćom, naučit će da život ponekad nije tako jednostavan i da će ih s vremena na vrijeme spustiti na zemlju, da će ponekad izgubiti i da neće uvijek biti po njihovom. I iako nijedna od tih stvari nije ugodna - također ne predstavlja kraj svijeta.
Koliko god naši mališani imali godina, teško nam ih je vidjeti u situacijama koje bi mogle završiti razočaravajuće za njih, teško nam je vidjeti ih kako sudjeluju u aktivnosti koja bi ih mogla i najvjerojatnije hoće - ostaviti ih u suzama. No, ono što dobiju iz tih iskustava je puno više od lekcije toga kako svijet funkcionira. Time djeca dobiju i osjećaj samopouzdanja, ali i samostalnosti koji možda nisu imali do tada. Pokušavati nešto novo i uspjeti u tome je nevjerojatan polet za malu djecu, koji oni trebaju. I koliko puno toga ima za naučiti u riskiranju i uspjehu u tome, toliko toga ima i za naučiti o neuspjehu.
Stoga, mame i tate, istupite natrag i dajte svojim mališanima prostora za nove izazove!
