Ako želite istražiti što dijete osjeća ili doživljava, pogledajte što je nacrtalo te pokažite interes za zbivanja unutar slike ili crteža i dopustite da dijete bude tumač onoga što je nacrtalo. Pri tome je važno ne nuditi djetetu odgovore: Zašto je mama na crtežu velika, je li to zato što je ona glavna u kući? Znači li to da se mame pomalo bojiš?
Crtež često govori više nego riječi te tako predstavlja snažan način komunikacije djeteta sa svijetom. Predstavlja svijet onako kako ga dijete vidi i doživljava. Na taj način dijete pomaže samome sebi razumjeti svijet, sebe u njemu, ispričati si doživljaje i podražaje okoline na sebi prihvatljiv način. Dječji crtež je projekcija djetetovih emocija, želja, maštanja, doživljenih sukoba ili ugoda.
Poželjno je omogućiti djeci kutak za crtanje ili slikanje. To je za djecu (i za odrasle koji to vole) odličan način pražnjenja nakupljenih emocija: od ugodnih (uživanja u nekom izlasku, izletu, gledanju filma ili nekom više ili manje svečanom obiteljskom događaju) do neugodnih (iskazivanje brige, straha, tjeskobe, neuspjeha, doživljenih kritika ili trauma i stresa kroz crtež ili sliku).
Traženje simbola
Crtanje, slikanje ili oblikovanje izvrsno je kao potka za zajedničko provođenje vremena roditelja (ili odrasle osobe koja čuva dijete) i djece. Takvim načinom provođenja vremena možemo mnogo toga doznati o dječjem poimanju i doživljavanju svijeta oko sebe. Pri tome je jako važno imati na umu da ne postoje univerzalni simboli kojima tumačimo crteže, bilo da su dječji, bilo da su crteži odrasle osobe.
Primjerice, za svako dijete drvo na crtežu simbolizira nešto drugo: njega samog, igru, obitelj, člana obitelji koji je tih, usamljenost, a može imati i još mnoga druga značenja. Objašnjenja ima koliko ima i djec pa nije poželjno tumačiti dječji crtež pomoću simbola, već pitati dijete: Što to znači?
Ako želite kao roditelji istražiti što dijete osjeća ili doživljava, poželjno je pogledati što je dijete nacrtalo te pokazati interes za zbivanja unutar slike ili crteža i dopustiti da dijete bude tumač onoga što je nacrtalo. Pri tome je važno ne nuditi djetetu odgovore: Zašto je mama na crtežu velika? Je li to zato što je ona glavna u kući? Znači li to da se mame pomalo bojiš?
Pitanja koja možete postaviti djetetu
Ispitajte dijete o svemu što osjećate da želite dok god dijete pozitivno reagira na vaša pitanja. Ponašajte se pri tome kao da ste turist u nepoznatom gradu i pitate domaće ljude za smjer kretanja. Ovo su neka pitanja koja vam pri tome mogu pomoći:
Kako si se osjećala dok si crtala? Tko je to? Što on radi? Što misli? Čemu to služi? Jesi li ti tu negdje? Gdje bi volio sebe smjestiti u ovom crtežu? Zašto baš tu? Kako se osjećaš u ovoj slici? Zašto je tu puno praznog prostora? Zašto je ovo veliko, a ovo malo? Zašto je ovo daleko, a ovo blizu? Kuda leti ova ptica? Kako se ona osjeća? Kada se ti tako osjećaš? Kako se osjećaš sada?
Vjerujem da ste dobli uvid u način kako možete razgovarati s djetetom o njegovom crtežu ili slici.
Zamijenite uloge!
Igra može postati još zanimljivija ukoliko i vi crtate, pa dijete ispituje vas. Crtanje ili slikanje su vrlo zanimljive tehnike koje mogu poslužiti povezivanju odrasle osobe i djeteta.
Važno je prepoznati kada stati s razgovorom. Dijete s vremenom postane nestrpljivo, pokazuje neverbalnim znakovima da mu je dosta i da želi prijeći na sljedeću aktivnost. Nekad i samo kaže: Nećemo više pričati. Ili samo zašuti; prestane davati odgovore.
Stoga, poštujmo njihov unutarnji osjećaj kako bismo dobili neku slijedeću priliku za uvid u njihov doživljaj svijeta. U protivnom, dijete više neće željeti pričati o svojim crtežima.
Ako primjetite bilo što na crtežu što vam se čini neobično ili vas brine, a ponavlja se kontinuirano te je povezano i s nekim drugim nesvakidašnjim oblicima ponašanja koji su zabrinjavajući, javite se stručnim osobama. Dobrobit djeteta je na prvom mjestu!
