Znamo da nismo savršeni kao roditelji, niti to trebamo biti, ali nekad potpuno nesvjesno loše utječemo na svoju djecu – a mogli bismo to spriječiti.
Nitko ne mora biti – niti nije – savršen roditelj. Bitno je truditi se, dati sve od sebe, priznati kad griješimo. A da griješimo, to ne moramo niti naglašavati, budući da su greške sastavni dio roditeljstva. No nekad neke naše greške imaju posljedice koje ne možemo povezati s našim postupkom i tada dolazi do – kratkog spoja u odnosima.
Postoje neke stvari koje radimo potpuno nesvjesno, a izazivaju loše ponašanje djece. Dr. Jazmine McCoy, poznata na internetu kao The Mom Psychologist, često daje savjete roditeljima putem svojih profila na društvenim mrežama, podcasta i bloga. Ona kaže da postoji mnogo sitnica koje roditelji rade ili govore, a koje zapravo izazivaju loše ponašanje kod djece, a oni možda nisu ni svjesni da to rade.
"Svi smo krivi za ove pogreške kao roditelji (uključujući i mene)", napisala je u sada viralnoj objavi na Instagramu. "Kad radim ove pogreške, to je zato što se osjećam preopterećeno, pod stresom i dajem sve od sebe da prebrodim trenutak. Mislim da pomažem, ali često samo produžavam tešku situaciju. Otkrila sam da mi samo primjećivanje ovog obrasca pomaže da usporim i odaberem ciljane odgovore."
Evo, prema dr. McCoy, prenosi Daily Mail, pet pogrešaka koje roditelji čine, a koje bi mogle uzrokovati djetetovu reakciju i što umjesto toga učiniti.
Požuruju dijete kroz prijelaze
Svaki roditelj zna koliko je frustrirajuće kada kasnite, a djetetu treba predugo za obuti cipele ili jednostavno odbija. Dr. McCoy kaže da roditelji često sami sebi uzrokuju probleme pokušavajući požurivati djecu kroz ovakve prijelaze. Ako pokušavamo izaći kroz vrata i kažemo djetetu nešto poput: 'Moramo odmah ići' ili 'Hajde, idemo', to će obično samo pogoršati stvari, kaže ona.
"Njihov živčani sustav ne može dovoljno brzo obraditi promjenu", objasnila je. "Žurba izaziva njihovu stresnu reakciju."
Umjesto toga, predložila je da se djeci daju petominutna upozorenja prije nego što je vrijeme za polazak. Također je preporučila da se roditelj 'pridruži njihovom svijetu na 30 sekundi prije nego što ih zamoli za prijelaz'.
"Neka završe ono na čemu rade, a vi recite: 'Obujmo cipele kad završiš s tim dijelom slagalice'", rekla je McCoy. "Pomozite im sa sljedećim najboljim korakom."
Postavljaju pitanja kada dijete nije emocionalno regulirano
Kada dijete ima raspad sistema, mnogi roditelji žele baš tada ustanoviti što se dogodilo. No, postavljanje pitanja poput: 'Što se dogodilo?' ili 'Zašto si to učinio/la?' u trenutku kada dijete nije emocionalno regulirano neće pomoći.
"Usred ispada, njihov mozak je isključen", objasnila je. "Pitanja su im kao pritisak koji ne mogu podnijeti."
Ono što ona predlaže je najprije "koregulacija", uz izgovaranje stvari poput: 'Ovdje sam, ti si siguran/na.' Tek kada se smire, onda treba razgovarati o tome što se dogodilo.
Govore djetetu da se 'smiri' ili 'opusti'
Dr. McCoy također je savjetovala da nikada ne govorite djetetu da se 'smiri' ili 'opusti' kada je uzrujano jer će ga to vjerojatno natjerati da se osjeća kao da su mu 'osjećaji pogrešni'. Uostalom, to je nešto što je pomoglo – nikad nikom, da se našalimo.
"To samo povećava sram, odvojenost i eskalaciju", rekla je.
Umjesto toga, treba reći nešto poput: 'Vidim da si stvarno uzrujan/a. Ovdje sam kada budeš spreman/na razgovarati. Zajedno ćemo ovo prebroditi. Ne žuri.'
Daju djetetu izbor kada je preplavljeno
Sasvim je uobičajeno i preporučljivo da roditelji puste svoju djecu da odlučuju o sitnicama poput: 'Želiš li danas koristiti crvenu ili plavu šalicu?' ili 'Želiš li jabuku ili bananu za užinu?' I premda se to može činiti pozitivno, dr. McCoy upozorila je da bi to moglo rezultirati većim ispadima bijesa ako im pokušate dati izbor kada su već preplavljeni emocijama.
"Donošenje odluka zahtijeva izvršnu funkciju koja ne radi kad su preplavljeni", rekla je. "Više izbora znači više stresa."
Pokušavaju dijete naučiti lekciju dok je još uzrujano
Kada se dijete loše ponaša, lako je pokušati ga odmah ispraviti ili naučiti što je pogriješilo. No, dr. McCoy objasnila je da je ključno pričekati dok se dijete smiri prije nego što razgovaramo o tome što je pogriješilo kako bi se izbjeglo pogoršanje stvari.
"Ne možete podučavati kada je prefrontalni korteks isključen", rekla je. "Također, važno je usredotočiti se na ono što mogu učiniti u trenutku, a ne na ono što rade krivo."
Treba pričekati i riješiti problem s tim ponašanjem nakon što se svi smire.
