Anđeli u vrtiću, a mali kaos čim dođu kući? Da, svi znamo taj osjećaj. Evo zašto to nije problem već kompliment.
Svi smo to doživjeli. Tvoje dijete je kod bake anđeo. U vrtiću je poslušno i nasmijano. Kod kuće? Suze, vikanje, bacanje na pod... Frustrirajuće? Apsolutno. Ali zapravo... to je znak da ste odličan roditelj. Možda zvuči paradoksalno, ali ako ti se čini da se tvoj dijete ponaša „najgore“ upravo u kad je s tobom, to je zato što se uz tebe osjeća najsigurnije.
Američka blogerica i majka dvoje djece Kate Baltrotsky opisala je ovu situaciju toliko točno i toplo da se svaki roditelj u tome može prepoznati. Njen suprug se često čudi: „Djeca su bila potpuno mirna dok su bila sa mnom. A onda čim su te vidjela, sve je eksplodiralo! Ne kužim!“
U svom blogu Kate spominje i satirični tekst s interneta u kojem se navodi da su djeca „800% gora“ kad su njihove mame u prostoriji. Iako se radilo o šali, kaže Kate nešto u tome itekako drži vodu.
U svojoj objavi piše: „Ti si njihovo sigurno mjesto. Ti si osoba kojoj mogu doći sa svim svojim problemima, osjećajima, frustracijama. Ako ti ne možeš popraviti stvari – tko onda može?“
Dodaje i da djeca često cijeli dan „drže sve pod kontrolom“ u vrtiću, s drugim ljudima, u gostima, a tek kad vas vide, mogu se napokon opustiti. Nažalost, to ponekad izgleda kao da se emocionalno raspadaju pred tvojim očima. „Zato ti, draga mama, postaješ kanta za sve njihove neugodne emocije. Plač, gunđanje, ispadi....“
Iako je to posljednje što ti treba kad umorna dođeš s posla ili se vraćaš s nekog puta, to je dio uloge roditelja. I to ne bilo kojeg, već roditelja kojem dijete vjeruje najviše.
Kate poručuje svim mamama koje se pitaju jesu li nešto pogriješile jer ih dočekuju suze i tantrumi: „Ne, niste razmazili svoje dijete. Vi ste mu stvorili sigurno okruženje u kojem ima dopuštenje biti ono što jest – potpuno prirodno.“
Dakle, ako ti dijete po dolasku potrči u zagrljaj, ali usput plače, grinta, zapliće jezikom ili se ljuti, znaj da je to znak da te voli. Da zna da ga nećeš osuđivati. Da si ti njegov dom, ne samo fizički, već i emocionalno.
I zato, kad sljedeći put dobiješ „dramsku predstavu“ čim zakoračiš kroz vrata, sjeti se da to nije znak neposluha. To je znak povjerenja.
