A gle,bebica je stara 7 tjedana i jos si dobrano pod hormonima!Tako da sa medikamentima jos pricekaj,mozda nisu potrebni jer je moguce da su i oni krivci!Uostalom,na psihoterapiji isto mozes pitat za medikamente!Inace zene sute i trpe,zele sve same rjesit,ali pohvalno je sto si odlucila trazit pomoc!Prosla sam sa prvim neku vrstu pp depresije,ali nisam znala da je to to!Mislila sa da je to normalno stanje!Isto sama po cijele dane,mali bio zahtjevan,muz nula bodova.....Ali proslo je.....Tako da mislom da ce i kod tebe!

Svo vidim da je ova tema aktivna pa da prokomentiram , svakako Odi na psihoterapiju to ti moze samo pomoći ! Meni je bilo stvarno teško prvu godinu jer isto živim u drugom gradu i prijatelji za koje sam mislila da će bas tu biti odlepršali, mala zahtjevna skroz i isto sam dojila i to mi je neki pritisak stvaralo , ali kao sto kaže Mimika poveži se ovde s nama curama puno pomaze da neko razumije kako se osjećaš o bez osude 👍🏻 Također sam otišla i ja na par razgovora sa psihologicom jer morala sam poslozit sve u svojoj glavi i puno je pomoglo i nisu bili potrebni nikakvi ljekovi ... 

Hvala vam cure puno na podršci i odgovorima! 
Jedino mi mame možemo razumjeti jedna drugu...bude teško, ali nekako zbog bebice guramo sve. A valjda su počeci uvijek najteži.
Još sam po prirodi osoba koja sve mora imati pod kontrolom i prilično osjetljiva, a znate da s bebicama ništa ne može biti pod kontrolom.  Vjerojatno nisam bila svjesna što me sve čeka, navikla sam imati puno vremena za sebe. Naravno da sam znala da će se to promijeniti, ali mislim da mi se teže nositi s tim nego što sam mislila. U početku sam bila super, a sada je izgleda nastupila premorenost, plus anksioznost koja me od prije mučila. Maleni je divan, ali dosta zahtjevan,ima dana kad jedva stignem na wc i nešto pojesti a i zbog vremena smo danima zatvoreni u stanu...e sad me baš brine da na njega ne prenosim taj svoj nemir. Trudim se biti što smirenija i pozitivnija, ali bebice sve osjete. 
Recite mi gdje se mogu priključiti u vaše grupu?
Puno pozdrava

Mashka ljetne bebe 2016. Dobrodosla!

Masha da li imaš neku klokanicu mozda ti je lakše sad kad je tako mali prošetat van s njim u njoj ? Puno znaci i za bebu i mamu prošetat po zraku
Ja sam bila navikla prije bebe Non stop bit vani, imat vrijeme za mene hobije , muza putovanje i onda eto bebe koja neće ni u auto ni u kolica neće se kupat , 3 mjeseca place radi grčeva , to mi je sve bio šok !kolko god da sam mislila da sam se pripremila u trudnoci.  Onda sam tako oko 6tjedana kupila klokanicu i svaki dan van sa bebom ! Ali lakše je svakako kad su veći ! 

TPol nemam, bas sam razmisljala da kupim, jer i ovo kada si zatvoren 24 sata dnevno nije baš najsretnije za psihu. Bili smo par puta s kolicima, ali jednom se probudio i počeo jako plakati pa sam nekako jedva došla do stana, noseći njega na rukama i gurajući kolica. Tako da se sama ne usuđujem trenutno nikud s njim, a dok muž dođe već je mrak...a i s tim da on neće zaspati u zadnje vrijeme ako ja nisam kraj njega, znači moram stalno ležati s njim, čim se dignem mišek se probudi za 5 min maksinalno...ni moj baš ne voli kupanje, a baš sam mislila da će mu se to svidjeti. Ili ok prođe kupanje, ali onda drama kad se idemo oblačiti...i tako....kako si preživjela ta 3 mjeseca s grčevima? Što je pomagalo? 

Ako se jednim probudio i plakao ,ne znaci da ce opet!Mislim da grijesis time sto neces van s njim!Ne moras daleko i dugo!A ak samo cekas muza ne budes do proljeca izasla!Ja sam sa svojim izasla,sjela na klupicu blizu zgrade,vozala ga  na mjestu dok ne zaspi i onda u miru isla prosetati!Bio je naucen na ruke!A ceg se  u biti bojis kad place,ak se probudi?On je mala beba,posao mu je da place!😂😂

Ma znam da, ja bi rado u šetnju, ali on se teško uspavljuje, najčešće na cici, a čim ga krenem stavljat u kolica probudi se i plač. Ma ok da malo zaplače, ali on izgleda kao da prestane disati na nekoliko sekudni, sav skoro pa poljubičasti ako ga odmah ne dignem. To mi je onda priličan stres. Tako da mislim da je klokanica najbolje rješenje :)

Predobro da si skuzila da trebas i potrazila pomoc!!!
Ja sam se isto na pocetku tako dugo osjecala koma a da ne pricam o neprestanom plakanju za svaki drek..cak bi si bebu promatrala dok spava i plakala jer "ajme jadna kaj ju sve ceka u zivotu"...
Prijatelji? Vec ih se ni ne sjecam kak su izgledali 😂 nitko nit u stalnoj vezi a kamoli brak i djeca,nitko ni na vidiku.. Kad si sam,nije dobro..kad ti netko je tu i zeli pomoc,ide ti na zivce...
Uglavnom,bas sam imala grozan period i sve je stalo onaj dan,tj vecer kad je beba zaspala a ja sam dosla muzu i rekla da moramo popricat, da se ja ne osjecam dobro, psihicki jel..pitao me je dal mislim dal trebam strucnu pomoc ili sto..rekla sam da samo zelim da me saslusa i kad sam mu se otvorila,a on je pokazao razumijevanje i bio mi najveca podrska na svijetu, kao da mi je postalo puno lakse...
Cure ti preporucuju da se prikljucis na neku temu, recimo nama svima je to pomoglo jer smo sve bile u istim da velim tak govnima... Em, u pocetku su nsm djecica bila vecini divna bajna,a sto su stariji to su bili sve gori, sve cesce se budili, pa ti grcevi koji traju mjesecima a ti nemocan slusas taj plac... Al s vremenom se naviknes,slozis si u glavi da te to malo bice treba i tome se posvetis..

Ooo da, a da ne pricam da sam ju nosila dok god nije prohodala, a da ne pricam o tome koliko je iz dna duse mrzila kolica, ne mozes nikud s njom takvom, a cica isto samo doma u lezecem polozaju, uf, kad se sjetim kaj smo prosli...
Al lakse ti je kad vidis da u tome nisi sam