Postporođajna depresija?

žuta

bok svima ..iskreno  neznam kako bih zapocela ovu temu i kroz sve sto prolazim ..kao svaka druga majka na SVIJETU … Prije godinu dana rodila sam sina na carski rez jer sam morala prenstveno zbog moga zdravlja koje mi se pogorsalo na kraju trudnoce kada sam trebala da uzivam u bebi koja dolazi…Trudnocu sam savrseno prosla do u7mj., dok nisam pocela odbacivati hranu i vodu tada sam smrsavila jako i dobila sam svrbez bili rubin..kada sam zavrsila u bolnici jetra su mi i bubrezi otkazivali..svaki dan u mj dana koliko sam bila u bolnici radili su mi nalaze a uvijek losi ..U tih mj dana nisam noci zaspala zbog svrbeza plakala sam i bila ljubomorna druge sto spavaju..sve dok trudovi nisu krenuli ranije u 35.tjednu..morala sam hitno na carski  zbog kiseline u plodnoj vodi..rodila sam po spinalnoj anesteziji i sve me je boljelo..a beba se rodila sa 2370kg i duga 45 ..morao je u inkubator ..Hvala bogu pa je sve na kraju zavrasilo..muz mi je puno pomogao ..kada je sin navrsio 3mj shvatila sam da samnom nesto ne stima..povukla sam se skroz ,razdrazljiva,plakala sam,razmisljala sam samo o negativnim stvarima..mislila sam da ludim..nikad kraja..bebu nisam mogla smisliti  au dubini duse zivot bih za njega dala..jedan dan ga volim drugi dan ne..tako i muza..bila sam kod doktorice i rekla mi je da je to samo blaga deoresija..i da se cuvam a ja znam da nije tako..trudila sam se na sve moguce nacine da zaboravim na nju i da je pobijedim kad god mislim da sam uspjela ona se vrati..i predam se..nemogu vise..nije mi dozvolila da uzivam u necemu najlijepsem na svijetu u svojoj bebi..i sada opet kad mislim da sam je pobijedila koje nije bilo vec 4 mj..opet se vratila..plakala bih,vristala,,smeta mi plac od maloga..ponekad bih ga udarila ali kontroliram se jer to nisam ja on je  ipak beba..volim ga jako..on je moj zivot..neznam zasto mi smeta..zasto sam postala agresivna ..muza jako volim svadamo se poinekad bezz i sve zbog nje zbog depresije postop,.koja mi unistava zivot..!!!!!! SVE ME TO BOLI I NEZNAM KAKO DA SI POMOGNEM ..DALI je tko bio u toj situaciji i treba mi savjet.. :)

Pozdrav draga, prije svega samo ću ti savjetovat da duuuboko udahneš i izdahneš i poljubiš bebača  Ja sam rodila prošle godine u 6om mj i porod je prošao savršeno, nikakvih komplikacija sve 5, osim teže anemije nisam imala nikakvih problema niti smetnji. Alaj sam se prevarila. Meni je situacija išla nizbrdo kada je moj sin napunio 4 mjeseca. Kao što ti kažeš plače on plačem ja, mučila sam muku s mukom kaj se spavanja njegovog tiče budio se često te nunaj te šeći, od supruga nisam iskreno imala preveliku pomoć osim onog tipičnog pa sama si znala kaj te čeka ili pa htjela si dijete i td.. Živimo u kući sa njegovim ali imamo uređen svoj stan posebno, odbijala sam ičiju pomoć oko njega ja sve znam ja sve mogu nedao Bog da ga nekom ostavim, ma kakvi ne znaju oni što njemu treba samo mama zna, yeah right. Dovela sam se u situaciju gdje me je dijete žvakalo iz dana u dan i samo sam čekala kada će me ispljunut. Nisam ništa jela po cijele dana, znala sam gledat u njega i mislit si pa kaj da ja sad sa tobom radim, pušila sam po kutiju dnevno, pala sam u jaku depresiju, kosa mi je počela kronično ispadat koliko sam se znala za kosu čupat, to je trajalo više od mjesec dana. Znali su nam prijatelji doći ali nisam mogla biti u ničijoj blizini pa ni u onoj od svog djeteta. Imala sam strahove od njegovog većernjeg spavanja jer kako ću jadna ja ako će se on budit,tko će opet proživjet neprospavanu noć. Kulminiralo je sve jednog podneva kad sam dobila napadaj panike i tjeskobe pored svog djeteta nisam mogla više bit u kući niti u blizini njega, morala sam izać negdje. Imala sam školske simptome postpor. depresije. Malo sam čitala googlala i sjela i rekla samoj sebi ne mogu više ovako. Nazvala sam mamu i to mi je bila najbolja stvar koju sam napravila. Nekome sam se izjadala i zatražila pomoć u tipu psihijatra i još uvijek jednom mjesečno odem čisto da si popričamo. Eto to je moja priča sad je prošlo 3 mjeseca i mogu reći da se osjećam bolje i opuštenije tu i tamo me zna još uvijek uhvatit onaj osjećaj, ali se skuliram zbog njega. Neka ti ga netko pričuva svaki dan na pola sata čisto da se makneš od djeteta, vjeruj mi, dobro će ti doći. Drž se i ako imaš bilo kakvih pitanja slobodno pitaj.

pozdrav! Rodila sam prije 3 mjeseca. Prvo dijete, porod trajao 24h i dosta traumatičan. Nakon poroda se javio postporođajni sindrom PUPP s kojim je nesnosan osip i svrbež trajao skoro 4 tjedna. Velike poteškoće oko dojenja zbog kojega je dijete moralo na nadohranu sa nepunih 10 dana jer je gubila previše na kilaži. Uglavnom jako stresno početno razdoblje! Nakon nekih mjesec i pol dana sam završila na hitnoj gdje su mi napunili uši kako imam čudan ekg i opterećenje na srcu. Doživljavam panični napad da više nikad neću vidjeti svoju kćer. Nalazi krvi, ultrazvuka srca itd. ispadaju sasvim ok, dapače savršeno sam zdrava čak i bez anemije. Nakon toga sve kreće nizbrdo. Česti napadaji panike, lupanje srca, povišen tlak, znojenje, nemir, depresija. I borim se s tim svaki dan. krećem upravo na psihoterapiju, tu i tamo popijem nešto za smirenje, ali imam osjećaj da to nikad neće proći. Jako osjećam promjene vremena, faze menstrualnog ciklusa. Katastrofa! Svi mi govore kako sam tek prije 3 mjeseca rodila i kako stvari moraju sjesti na svoje mjesto…ja sam očajna i imam osjećaj da nikad više neće :( Inače djetešce je diiiiivno i nimalo zahtjevno i očajnički se borim biti dobra i vesela mama i uživati uroditeljstvu…Molim vas, ako netko ima slična iskustva…?

Juno

pozdrav! Rodila sam prije 3 mjeseca. Prvo dijete, porod trajao 24h i dosta traumatičan. Nakon poroda se javio postporođajni sindrom PUPP s kojim je nesnosan osip i svrbež trajao skoro 4 tjedna. Velike poteškoće oko dojenja zbog kojega je dijete moralo na nadohranu sa nepunih 10 dana jer je gubila previše na kilaži. Uglavnom jako stresno početno razdoblje! Nakon nekih mjesec i pol dana sam završila na hitnoj gdje su mi napunili uši kako imam čudan ekg i opterećenje na srcu. Doživljavam panični napad da više nikad neću vidjeti svoju kćer. Nalazi krvi, ultrazvuka srca itd. ispadaju sasvim ok, dapače savršeno sam zdrava čak i bez anemije. Nakon toga sve kreće nizbrdo. Česti napadaji panike, lupanje srca, povišen tlak, znojenje, nemir, depresija. I borim se s tim svaki dan. krećem upravo na psihoterapiju, tu i tamo popijem nešto za smirenje, ali imam osjećaj da to nikad neće proći. Jako osjećam promjene vremena, faze menstrualnog ciklusa. Katastrofa! Svi mi govore kako sam tek prije 3 mjeseca rodila i kako stvari moraju sjesti na svoje mjesto…ja sam očajna i imam osjećaj da nikad više neće :( Inače djetešce je diiiiivno i nimalo zahtjevno i očajnički se borim biti dobra i vesela mama i uživati uroditeljstvu…Molim vas, ako netko ima slična iskustva…?

nemam slično iskustvo ali mogu si mislit da ti nije lako.. jedino kj mogu iz iskustva potvrdit je da, da beba ima tek 3 mjeseca, 9 mjeseci je trajala trudnoća treba i neko vrijeme da se vrate stvari u nirmalo.. samo hrabro ja ne sumnjam da bude sve ok

Ako vam je iskustvo poroda bilo neugodno, stresno, teško ili traumatično, ili vam majčinstvo ‘teško pada’ i ne osjećate se ugodno u ulozi majke, javite se u Savjetovališe za majke poslije poroda: klokanica.hr/roditelji/sretna-mama/otvaramo-savjetovaliste-za-majke-poslije-poroda-2569 [klokanica.24sata.hr]

Pozdrav svima, nova sam ovdje i neznam dali sam pogodila temu uopće. Rodila sam svoju curicu prije dva tjedna, ali uviđam da imam neki problem kao da nisam razvila nikakve majčinske osjećaje prema njoj i užasno me nervira kada plače, a ja si nemogu pomoć i nekada sam tako frustrirana da i ja plačem bez razloga i jednostavno znam da ovo Šta osjećam nisu osjećaji koje bi majka trebala imat prema djetetu i žao mi je nje jer ne želim da pati radi toga ali neznam kako da to popravim :(

Draga nova mama, šaljemo vam link na profil Savjetovališta pa im možete poslati privatnu poruku: https://klokanica.24sata.hr/community/profil/28721 [klokanica.24sata.hr]

Drage mame javljam se jer neznam sto cu i kako cu dalje.rodila sam sina prije dva mjeseca i unazad tjedan dana samo lose raspolozena,razmišljam samo o losim stvarima,jedan dan sam presretna sto ga imam dok bi ga drugi dan radije ostavila nekom na cuvanje,nemogu podnijet njegov plac.prosla sam dosta stresnih situacija poslije poroda,suprug i ja smo bili u velikoj svadi,financijski problemi,preseljenje,izgubila sam mlijeko i svega se nakupilo.bojim se za svoje dijete da ne pati zbog toga svega jer znam da to nisu normalni osjecaji.osjecam se kao stranac u svom tijelu

Draga mama i ja sam nova mama i tocno se tako i ja osjecam

i ja se upravo tako osiječam i strašno mi je inače javljam se preko suprugovog imena jer ja svoj mail nemogu otvoriti zanima me dali vam je to prošlo i koliko je trajalo i šta ste radili da si pomognete ja sam non stop pod antidepresivima hvala vam ja sam inače SANJA i rodila sam prije 5 mjeseci i nisam mlada mama ali ovo nisam nikad doživjela to mi je četvrto djete neplanirano ali ga obožavam  ja shvačam mlade mame to su obaveze ali nemogu shvatit da se meni događa da ja nemogu kontrolirat svoje misli i da mi se život okrenuo skroz inače sam vedra i vesela osoba a sad užas ako neko ima slične probleme i ako ih je prošao ja vas molim za savjet šta napraviti HVALA OD SRCA

Pozdrav mame, citam vase postove i u dosta njih pronalazim sebe.. Nadam se da ce proci jer nikad ovakva nisam bila..