Drage mame, bez uvrede za sve one koje su umorne i imaju osjećaj da nisu dorasle majčinstvu, ja nisam mislila na to. Od rođenja djeteta pa sve do sada ( beba ima 7 mjeseci) sve sam poslove obavljala uredno, brinula se o kući, kuhala, što god je bilo potrebno. Ponekad s više volje, ponekad s manje. Meni se jednostavno javlja osjećaj duboke tuge i beznađa, osjećaj da je sve besmisleno i nepotrebno. Sad kad je beba veća i mislim da su se moji hormoni smirili, taj osjećaj je sve rjeđi i blaži ali bilo je trenutaka kad je bilo jako teško. Naravno razgovor s drugim ljudima pomaže ali ne dovoljno jer ne znaju kroz što prolaziš, koliko god se trudili pronaći prave riječi na kraju ostaneš sama sa svojim mislima( ne baš veselim) . Ne želim da sve ispadne skroz crno, mame koje sad prolaze ono što sam ja prolazila prije par mjeseci i manje trebaju znati da je s vremenom stvarno bolje.
Pozdrav, nova sam na forumu. Ima li još netko problema s postporođajnom depresijom?
Imaa 🙂
Jolicaaa, kako si ti? Vidila sam što si napisala u svibnju, kako si sada?
Bolje jesam, ali ne skroz… moglo bi se reci da napokon normalno funkcioniram.. bebica mi ima 10 mjeseci i stvarno je puno lakse.. opet se druzim, pricam, smijem…
Jedino sto jednostavno vise nisam ista osoba kao prije.. bila sam kao veliko dijete, svemu se radovala, u svemu uzivala, a sada vise niceg nema, ni radosti ni uzivanja… nadam se da ce i to jednom doci na svoje…
Ona duboka tuga, o kojoj si pisala, me prosla… samo sada je tu ta neka ravnodusnost… ne mogu se s tim pomiriti jer znam da ja nisam takva osoba i ne zelim biti… ovo mi je drugo dijete i znam da to nije od umora i slicnih stvari… s prvim, koliko god bilo naporno, ovako nesto nisam dozivjela..
Ali mi sada samo ostaje nadati se da ce i to doci na svoje..
Neke naznake da nešto nije u redu ja sam primjetila još u trudnoći, kad sam rodila i kad ta tuga nije prestajala, ja nisam znala što ću. Možda sam tražila na krivim mjestima, ali tako malo se piše o postporođajnoj depresiji, a svi tekstovi su isti. Stručnu pomoć sam potražila, ali nije mi pomoglo. Lijekove nisam pila. Svi kojima sam pričala o tome što mi se događa imali su neke predrasude, ili pitanja o tome što osjećam prema bebi. Beba mi je bila i ostala na prvom mjestu, to nikad nije bilo upitno. Odlučila sam da ću ići dan po dan i boriti se sa svojim strahovima. Npr. počela sam više kuhati, to me veseli i opušta. Također su me prestale veseliti neke stvari u kojima sam uživala, to još uvijek traje, ali kad se sjetim nekih najgorih dana ovo sad je stvarno super. Bilo je dana kad sam htjela iskočiti iz svoje kože.
Pozdrav mame, ukoliko vas još uvijek ima ovdje. Studentica sam te pišem u sklopu faksa za studentski list, a volim pisati o temama koje nemaju dovoljno medijskog prostora. Tako sam naletjela na podatak da se čak 70% žena susreće sa nekim oblikom postporođajne depresije. Zanima me bi li mi mogle napisati, ukoliko ste prolazile kroz nju, kako ste se nosile sa istom, sa kakvim ste se mislima susretale, tko vam je bio podrška i slično. Voljela bih da više žena zna da je sve to normalno i da se bez ustručavanja i “srama” mogu obratiti svojim bližnjima ili stručnjacima. Naravno sve će biti anonimno. Hvala unaprijed! :)
Pozdrav,evo ja imam potrebu ispricati svoje iskustvo. Imala sam skolsku trudnocu,sve 5. Rodila na tatin rodendan 28.04. Beba je super,napreduje nikakvih komolikacija. Dan kad smo dosli,tj.navecer plakali smo obadvoje cijelu noc. Samo ,ja sam nastavila poslije neutjesno plakat. Bilo mi je sve to novo i naporno,osjecala dam se grozno jer nisam imala onaj majcinski filing,i bila sam izgubljena. Nisam imala ni bradavica ni mlijeka,a htjela sam dojit. Jednostavno je to bilo nemoguce,jos su me u bolnici sestre potezale za sise kao da sam krava muzara.. uglavnom,moji su bili uz mene ,ali morala sam potrazit strucnu pomoc.Dobila sam antidepresive. Ja se puno bolje osjecam,mali i ja smo pravi tim. Nisam jos nadosla od šokova,a vidjet cemo s vremenom kako ce bit dalje.
Pozdrav,evo ja imam potrebu ispricati svoje iskustvo. Imala sam skolsku trudnocu,sve 5. Rodila na tatin rodendan 28.04. Beba je super,napreduje nikakvih komolikacija. Dan kad smo dosli,tj.navecer plakali smo obadvoje cijelu noc. Samo ,ja sam nastavila poslije neutjesno plakat. Bilo mi je sve to novo i naporno,osjecala dam se grozno jer nisam imala onaj majcinski filing,i bila sam izgubljena. Nisam imala ni bradavica ni mlijeka,a htjela sam dojit. Jednostavno je to bilo nemoguce,jos su me u bolnici sestre potezale za sise kao da sam krava muzara.. uglavnom,moji su bili uz mene ,ali morala sam potrazit strucnu pomoc.Dobila sam antidepresive. Ja se puno bolje osjecam,mali i ja smo pravi tim. Nisam jos nadosla od šokova,a vidjet cemo s vremenom kako ce bit dalje.
postovana, zanima me da li ste se uspjeli oporavit?
ja sam u nekoj fazi vec duze vrijeme, tuga boli lose misli, kako ce me muz ostavit, prevarit, s bebom sam super i odlicno. al jednostavno nezadovoljstvo sa sobom, razmisljanje o glupostima pokusat unaprijed odredit neke faze dogadjaja kako je moglo biti, ka ce se nesto uzasno dogoditi.. itd.. neznam kao da to opisem. pokusavam rijesiti sama sa sobom al to sve izlazi van.. svadjanje, nezadovoljstvo, bijesna na sve, uvijek mislim da ce mi drugi nazao napraviti, da su se urotili protiv mene.. ma uzas 😣
Pozdrav,
Nadam se da će ova tema zaživjeti. Rodila sam prije 4 i pol mjeseca. I od tada kao da sam iz mjeseca u mjesec sve lošije. Moja majka je tokom cijele moje trudnoće obećavala doći i pomoći mi u početku s bebom (prvo je) i kada se beba rodila, ona nije došla. Do sada je bila možda tri puta, i svaki put je samo ponavljala kako mi je dijete razmaženo jer ga često nosim i ljubim.
Sa svekrvom mi je još i teže. Bebu dojim, te smatram da joj nije potrebno davati vodu i stalno to spominje. Na silu je mojoj bebi gurala dudu, što ono nije htjelo. I svašta drugo, te je na kraju jedan dan napravila užasnu scenu tokom posjete kod nas u stanu, pokupila se i otišla. I od tada manipulira mojim partnerom, prijeti se dok ne bude po njenom.
Mene to sve jako stresira i zahvalna sam što nisam izgubila mlijeko.
Neki dan su mi bile prijateljice koje također imaju male bebe i grozno mi je bilo vidjeti sebe kroz njih. One sjaje, naspavane su, uživaju. Nije im jasno zašto ja nisam sve to. Po njima trebam odustati od dojenja po noći, prestati biti tako osjetljiva.
Danas sam pukla. Rekla sam partneru sve kako se osjećam. I on je jako loše reagirao. Izlazi iz prostorije, okreće glavu od mene, u jednom trenu je zavikao da više prestanem plakati.
Jednostavno mu idem na živce danas sa svojim plakanjem i svojim ponašanjem.
Ne znam što da radim. Ako koja prolazi trenutno nešto slično ili je prošla, bila bih zahvalna na podjeli iskustva.
Draga Serafini, jako mi žao pročitati ovo sve što si napisala. Mnogi ljudi jednostavno ne razumiju da je žena najosjetljivija u tom periodu. Ono što ćeš ti ubrzo shvatiti je da si u ovome sama. Tvoja razočaranost je time veća što su ti oni svi obećavali podršku i razumijevanje kada beba dođe, a to se sada nije dogodilo. Ti se osjećaš najviše neshvaćena od strane svih redom. Ovo je vjerojatno najteže razdoblje u tvom životu, ali nije nešto kroz što nećeš proći. Dapače, izaći ćeš iz ovoga jača, a vjerojatno i mnogo pametnija (sjetiti ćeš se svih njih jednog dana kada će oni tebe trebati, a vjeruj mi hoće). Nemoj se brinuti što su tvoje prijateljice naspavane, našminkane, djeca su im idealna i slične priče, jer nikad ne znaš šta netko stvarno prolazi i šta ga tek čeka. Ono što mi je nevjerojatno je reakcija tvojeg supruga. To je nešto što stvarno boli, da se on okrene na sve tvoje riječi i ode. Kako ste se slagali prije dolaska bebe, jeste dugo skupa živjeli prije toga?
Za tebe bi bila idealna terapija u smislu grupe podrške, a ako toga nema u tvom gradu onda zatraži stručnu psihološku pomoć na koju svi imaju pravo (zatraži svoju dr opće prakse uputnicu za psihologa u domu zdravlja). Nemoj se sramiti, daleko da si ti u manjini na temelju svega što si rekla. Tebi treba ispušni ventil i razumijevanje 💖💖💖 P.S.na terapiju svakako smiješ dolaziti sa bebom, pa se nemoj brinuti kome bi dijete ostavila
Sortiraj odgovore
Najstariji