Burito dobro da nemamo taj bicikl. Imaju ga kod bake,i mogu reć je stariji odmah krenuo vozit "normalan"bicikl poslije ovog. NIsmo ga ništa trebali posebno učiti jer te taj bicikl bez pedala uči kako održati ravnotežu. Vidjeti ćemo kaj budu rekli za nogice u 5-om mjesecu mlađem. Čak mi se čini da mu se i malo popravilo kako je bilo na početku.
Burito zar devet mjeseci za posjedanje nije u sklopu normalnog razvoja? Štoviše čak je preporuka da se ne posjedaju prije zbog opterećenja na kukove. Ne znam, moja je propuzala četveronoški s 8,5 mjeseci, s 9 se posjela, nisam ju nikad forsirala za ništa i na silu posjedala, ali znam da kad je to bilo aktualno sam čitala da je to bilo unutar normalnog razvoja i skroz ok .
Da,zapravo pa i moj maleni se kasno posjeo-sa 9 mjeseci. Prvo je krenuo sa ustajanjem a onda tek sa posjedanjem i puzanjem. Ali ne znam,nikada nam nitko nije spominjao ortopetske cipelice; pa zato i pitam.
Inače jako mi je drago da je nas par cura ostalo tu na forumu 🥰 lijepo je ponekada pitati za savjet;vidjeti kako napreduju dječica (sad više ni nisu bebe
). Pratile smo se od trudnoće do sada. S druge strane žao mi je jer je forum bio u ono vrijeme pun puncat;ali cure su rodile pa im se valjda neda više pisati:;ili su na fejsu.
I meni je ovaj forum bas drag. S curama generacije mog malog i dan danas se znam cuti preko iga, fejsa itd. Bas smo se dugo aktivno dopisivale.
Samo posjedanje i nije doslo zabrinjavajuce kasno, al je doslo tek nakon prvih vjezbica. Tocno se sjecam kako mi je fizio pokazala kako da mu sugeriram pokret manipulacijom njegovog tijela, i on je doslovce drugi dan nakon tih prvih vjezbi i doma ponavljanja se posjeo. (Inace se smatra ok razvojem da se posjednu do napunjenih 10 mjeseci, al nekak iz iskustva i poznanstva, cini mi se da rijetko bude tako kasno) .Al cjelokupno gledajuci, on je ocito bio nekak 'njezniji'. Nikad nije imao cvrstinu tijela koje vidim kod druge djece. Znala bi primiti drugu djecu u ruke i osjetiti tu cvrstocu koju on nije imao. Tako da je bio skloniji da nesto i napravi nepravilno. Poput tog stopala sto je kod puzanja strsalo na van. Fizio nam je rekla da je genetski tako nekako elastican, sto se vidlo kad bi mu obrtala prste, i rekla nam je da su takve osobe izvrsni plivaci, ako zelimo s time jednom probati. I iako smo s vjezbicama prve korake krenuli raditi s godinom i dva mjeseca, on je zbilja prohodao s godinom i cetiri mjeseca. Posjedali ga nismo, al iskreno, bas mi je bilo naporno. Em ga nemres nosit normalno dok se sam ne posjedne, em na moru mora ti bit u rukama na bazencicu npr, ne mozes ga normalno u krilo stavit, pa hranilica nagnuta.... bas sam jedva cekala da to savlada. Druga stvar je bila da je stalno padao. Na ravnoj povrsini bi se znao sam poslozit po podu. Bas je bio nespretan/nestabilan. Kolko je jadan udaraca pretrpio... A na vjezbama se uce i obrane pri padu. Doslovce bacas dijete u sigurnoj okolini po x puta da mu razvijes pravilne reflekse. Inace ja sam trazila pedijatricu da nas posalje na pregled fizijatra, sama nas ona nebi uputila. Al ispalo je da sam i bila u pravu sto se toga tice.
A kad sam vidla kak to sve zgleda, meni se to tolko korisno cini. Da se napravi dobri temelji za buduci razvoj. Bas mi se cini da bi svi trebali pohodit takve nekve tecajeve bez obzira imali indikaciju ili ne. Moj muz tolko ima problema s posturom, hodanjem... A sve vuce korijene iz djetinjstva. Od poznanika koji je trener plivanja, veli da mu je tesko radit s djecom jer da ih vecina danas ne zna pravilno hodat, a da mu je to preduvjet za pravilno plivanje. I nekak kad slusam probleme svojih prijatelja u tridesetima, fakat mi se cini da dio toga vuce korijene u koristenju hodalica koje su prije bile popularne, preranom posjedanju itd. E bas sam se raspisala. Pa da i napisem da ne znam sto se s malom dogadja, vec dva, tri dana mi se probudi usred noci i ne zeli po par sati opet zaspati. Pa trazi vode, pa hoce da ju premotam, govori da joj se kaka (ne znam jel to izmislja samo da se ustanemo), pa ispituje di je braco, di je ovaj, di je onaj, pa ako nista ne upali krene plakati. I stalno me tak drzi budnu. Ja svako malo da cu utonuti u san, evo nje nesto opet izvodi i tako satima, bas polako mucenje.
Inace, kak mi je fizio rekla. Djeci koja su cvrsta bolji je izbor da budu bosi ili u pelicama, ali ovoj 'mekanoj' treba cvrsca obuca - mislim na klasicne djecje papuce (pa mislim da su i ti meksi bolji kandidati za ortopedske cipelice koje su cvrsce i pretpostavljam formiraju stopalo). Tak da smo mi tada poceli nositi te prave papuce, a onda kad je vec dobio stabilnost smo se vratili na pelice/bosonogost. Sad je doma uvijek bos.
Burito slažem se s tobom te vježbice stvarno jako dobro dođu bez obzira. Lijepo ti pokažu,kako nositi kako posjedati,presvlačiti....i ja sam uvijek vidjela pomake. Kad god bi imali vježbice uvijek su nakon par dana to nešto počeli raditi i samostalno.
A joj baš mi je žao da se tak počela buditi,mogu misliti ti umorna evo nje.... i moj je nekak prošli tjedan loše spavao i preko dana bio izrazito cendrav. Bila sam sigurna da bude bio bolestan. Na kraju nije bio. I preko dana cendrav.
Da i meni je drago da se još čujemo, ipak su nam bebe blizu rođene.
Kužim,vjerujem da ipak kad stručnjaci pokažu to sve ide glatko, svaka mama ima instinkt jel sve ok ili sumnja na nešto, bolje svakako provjeriti ako nisi siguran.
Moja je evo danas izrazito cendrava, u vrtiću je počela inzistirati da joj dam dudu (na izlasku) ako je spazi, gotovo, doma se isto dere ako nije po njenom, bas me iscrpila, nemoguća. Ne kuzim tu dudu, baš se jako vezala najednom za nju otkako je zadnje bolesna bila ili vidi i drugu djecu u vrtiću, prije ju nije doživljavala. I moja je po noći nešto zvala mama, mama ali ne reagiram na to, nakon pet min odustane, pa spava dalje, par puta kad sam ju dozivljavala za gluposti još bi gora bila i iskorištavala to, tu sam dosta stroga, noć je za spavanje, ako nije bolesna nek dosađuje, ignoriram ju ako su mušice njezine u pitanju i uglavnom to funkcionira pa to i ne radi jer zna da neće nista postići s tim.
Pozdrav curke eto ja krenula raditi prije cca 3 tjedna tako da malu baka cuva. Ok su se priviknule. Ali meni je bas tesko. Prvo se neko vrijeme ljutila na mene kad sam dosla doma, sad se digne iz kreveta cim se ja ustanem. Ujutro ksd idem kroz plac vice mama. Budi se jednom po noci za bocicu al kad ju stavim kod sebe svako malo legne na mene da vidi dal sam tu. Dosta zna biti cendrava kad dodjem doma al to vjer jer trazi paznju. Tak da smo u bas napornom periodu.
Ona se isto posjela sa kojih 9mjeseci. Mislim da je to sve normalno. Isto tako je prohodala sa skoro 16mj al odmah cvrsto. U biti mi smo sve odradile u kao zadnji cas kak bi se reklo ali ja ju nikad nisam forsala. Dijete zna kad je spremno. Pusa svima
Tichy tako ti je i meni bilo. Bila sam stvarno na rubu živaca. Plakao bi od kad smo došli doma s posla sve dok nije išao spavati (uz manje pauze) 
Već sam pisala,znala sam ići na wc on je toliko znao plakati da sam ga posjela u krilo. Ali jednostavno je bio je toliko valjda ljut na mene. U vrtiću to nije mogao ispoljiti van. To je trajalo neka 3 mjeseca. Sad je u redu. I dalje ima faze cendravosti ali ovo je bilo baš za neizdržati.
Mi smo danas bili u Klaićevoj zbog čestih konjuktivitisa. Rekla mi je dr. da ima začepljene suzne kanaliće (to je čest slučaj kod djece). I sad mu moram to masirati. Dati će mu fore još pola godine;ako niti masaže ne pomognu onda bi trebao ići na operaciju da mu tu neku opnicu maknu
Sortiraj odgovore
Najstariji