Male dječje gliste su paraziti koji se vrlo brzo šire uslijed kontakata, a naročito u dječjim kolektivima, vrtićima i školama. Epidemija se brzo širi zbog fekalno-oralnog puta prijenosa te obično više djece u jednom kolektivu bude zaraženo dječjim glistama
Dječje gliste su jedan od najvećih nametnika čovjeka. Uz to, one su i najrasprostranjeniji ljudski nametnici uopće. Ovi paraziti nisu, kao što se to obično misli, karakteristični samo za udaljena i siromašna područja svijeta s niskim higijenskim standardom; one su znatno raširenije i predstavljaju važan zdravstveni problem i u bogatim društvima širom svijeta.
Male dječje gliste su paraziti koji se vrlo brzo šire uslijed kontakata, a naročito u dječjim kolektivima, vrtićima i školama. Epidemija se brzo širi zbog fekalno-oralnog puta prijenosa te obično više djece u jednom kolektivu bude zaraženo dječjim glistama.
"Najčešća dječja glista je mala dječja glista, Enterobius vermicularis, koja izgleda poput bijelog končića, ženka je duga 8-13 mm, a mužjak 2-5 mm i ima zavinuti stražnji dio tijela", kaže pedijatrica mr. sc. Giovana Armano.
Dječju glistu se može vidjeti u stolici zaraženog djeteta. "Ponekad je pokretna, pa se miče u stolici djeteta. Parazit je ponekad vrlo mali i teško ga je vidjeti prostim okom u stolici, a roditelji uglavnom ne obraćaju pažnju na izgled i sadržaj stolice svog djeteta. Crijevni paraziti odlažu jajašca oko anusa djeteta tijekom noći, pa se zato najbolje otkriju pri pregledu perianalnog otiska", objašnjava nam Armano.
Postoje i drugi crijevni parazitim, ali je Enterobius vermicularis najčešći.
Uzroci dječjih glista
Uzroci pojave dječjih glista je najčešće neadekvatna higijena. Prijenos dječjih glisti se odvija feko-oralnim putem, tj. neopranim rukama, ako su djeca dirala zaražene predmete koje poslije prinose ustima ili zagađenom hranom. Jajašca se mogu nalaziti u hrani, vodi, odjeći, posteljini, rublju ili općenito u prirodi, gdje im pogoduju topli i vlažni uvjeti. Životni ciklus gliste – jajašce, larva i odrasla glista – odvija se unutar ljudskog tijela kroz 2 do 6 tjedana.
"Velikoj raširenosti male dječje gliste pogoduje i mogućnost autoinfekcije u pojedinaca koji su već zaraženi. U tih pojedinaca mužjak i ženka žive u cekumu (slijepo crijevo, početni dio debelog crijeva), tu dolazi do oplodnje. Nakon oplodnje ženka otputuje do perianalne regije (obično noću) da bi položila jajašca između kožnih nabora. Jaja se potom rukama, ponovo mogu prenijeti na hranu ili u usta, čime je moguće jako dugo održavati infekciju", objašnjava dr. Armano.
Simptomi dječjih glista
Najčešći simptomi su svrbež oko analne regije, bol u trbuhu, griženje noktiju i kopanje nosa. Brzo umaranje i manjak energije, te bolovi u mišićima nogu, blijedilo i podočnjaci također mogu biti prisutni kao nespecifični simptomi dječjih glista.
"Glavni simptom radi kojega se pacijenti obrate liječniku je svrbež analne regije, a budući da ženke male dječje gliste noću odlažu jaja, svrbež je češći noću, a time je i direktno povezan s nesanicom, umorom i slabijim raspoloženjem", objašnjava Armano te dodaje kako u određenom broju slučajeva, infekcija može biti i asimptomatska (bez simptoma).
Moguć je i osjećaj neugode u analnom području te iritacija kože u analnom području, a povećana opasnost od bakterijske infekcije prijeti ako pokušavamo češkanjem ukloniti svrbež. Iritacija kože i svrbež vrlo često uzrokuju nesanicu i simptome kao što su umor i poteškoće u koncentraciji.
Često je bol u trbuhu vodeći simptom, pa dijete slabije jede i stagnira na težini, nezadovoljno je, blijedo i ima podočnjake. "Trbuh je pri pregledu obične neupadan, tj. bezbolan na palpaciju, a kada se dijete pita gdje ga boli, obično pokazuje na bol oko pupka", rekla je pedijatrica. Često se, u tom slučaju, ako se odmah ne posumnja na dječje gliste, obavi čitav niz pregleda (krvna slika, UZ abdomena, pregled gastroenterologa, kirurga…) da bi se jednom jednostavnom dijagnostikom stolice i perinatalnog otiska koji je pozitivan na dječje gliste dokazao pravi uzročnik i dala terapija.
U ekstremnim slučajevima mogu nastati i komplikacije, osobito kada dolazi do prodora u peritonealnu šupljinu, slijepo crijevo ili ženski spolno mokraćni sustav (zbog kratke mokraćne cijevi i blizine anusa, gdje se nalaze jaja).
Kako se dijagnosticiraju dječje gliste?
Ponekad roditelji vide crviće u stolici kako se kreću ili nepokretne, ponekad se ne vide u stolici. Najpouzdaniji dokaz je pregled stolice i perianalnog otiska. Ponekad treba obaviti i ponavljajući uzorak (3x) da bi se dokazalo prisustvo dječje gliste. U krvnoj slici obično postoji povećani broj eozinofila koji mogu ukazati na prisutnost parazitarne infekcije.
Što ako pronađeš dječju glistu u stolici?
"Ako roditelji primijete gliste u stolici djeteta trebaju se javiti pedijatru ili liječniku obiteljske medicine zbog terapije, te kod kuće provesti pojačanu higijenu okoliša, posteljine, odjeće djeteta i svoje osobne, te čišćenje i pranje igračaka s kojima se dijete svakodnevno igra", rekla nam je pedijatrica.
Liječenje dječjih glista
Dječje gliste se liječe lijekovima koje prepisuje liječnik pedijatara ili liječnik opće medicine. Terapija traje tri dana i mora se ponoviti za 10 do 15 dana, obično 14 dana. Važno je da i svi kontakti s djetetom kod kojeg su dijagnosticirane gliste, uzmu jedan dan lijek kao profilaksu. Lijek se prepisuje na liječnički recept i ima ga sada samo u tabletama, prije se mogao nabaviti i u obliku sirupa.
Uz terapiju potrebno je primijeniti i sve higijenske mjere, promijeniti i posteljinu oprati na visokoj temperaturi kao i odjeću djeteta, redovito prati ruke prije jela, a naročito nakon nužde, redovito se kupati. Djetetu redovito rezati nokte.
Kako spriječiti pojavu dječjih glista?
U prvom redu je važno održavanje higijene - osobne i higijene okoliša u kojem dijete boravi, kod kuće i u vrtiću odnosno školi. Redovito pranje ruku, osobito nakon nužde, te upotreba blagih dezinficijensa, tekućih sapuna za ruke i jednokratnih ručnika.
Preporučuje se pranje odjeće i posteljine, na višim temperaturama.
Higijena okoliša - doma u kojem dijete boravi se sastoji u redovitom čišćenje, a u slučaju pojave glista i dodatna dezinfekcija prostora i površina s adekvatnim dezinficijensima (može i alkohol ili alkoholni ocat za kućanstva).
Također se mora provesti i pojačana higijena u vrtiću ili školi ako se pojave dječje gliste.
