Komunikacija u verbalnom obliku, kakvu odrasli najčešće koriste, može biti frustrirajuća za dijete koje još nije na toj ekspresivnoj razini. Dijete zna što želi iskomunicirati, ima toliko toga za reći, ali ne može dovoljno brzo pronaći odgovarajuće riječi i oblikovati ih na način da ga se razumije
Neverbalna djeca, naročito starija, pred pitanjima osjećaju nelagodu jer se od njih traži ono što je iznad njihovih mogućnosti. Nerijetko se u ovakvim situacijama takva djeca povlače u sebe, negoduju ili vidno izražavaju frustraciju. Takva situacija uznemiruje i roditelje koji postaju nesigurni u to kako se tada postaviti.
Ovakvu složenu situaciju roditelji ne trebaju prolaziti ili rješavati samostalno. U takvim situacijama dobro je posavjetovati se s logopedom, koji će nakon provedene stručne procjene dati konkretne smjernice za poticajni rad s djetetom u raznim kontekstualnim okvirima.
Najidealnija prigoda za prirodno poticajno okruženje je igra. Igra je primarni način na koji se mala djeca razvijaju, uče i istražuju svijet. Igranje s djetetom daje vam mnogo prilika za razgovor. I što se više zajedno igrate i razgovarate, dijete čuje više riječi te time bogati svoj receptivni rječnik (dakle, ono što razumije). Kada provodite zajedničko vrijeme u razgovoru i igranju, jača povezanost između vas i djeteta. A privržen, podržavajući odnos s vama ključan je za cjelokupan razvoj, jer vašem djetetu daje samopouzdanje da nastavi istraživati i učiti.
Komunikacija u verbalnom obliku, kakvu odrasli najčešće koriste, može biti frustrirajuća za dijete koje još nije na toj ekspresivnoj razini. Dijete zna što želi iskomunicirati, ima toliko toga za reći, ali ne može dovoljno brzo pronaći odgovarajuće riječi i oblikovati ih na način da ga se razumije. Sustav pokušaja i pogrešaka važan je dio učenja u ovom periodu.
Djeca rane dobi najbolje reagiraju na ohrabrenje i pohvalu. Dakle, kada pomažete djetetu da se izrazi, usredotočite se na zajedničku zabavu. Pokušajte izbjegavati ispravljanje pogrešaka vašeg mališana. Umjesto toga, indirektno mu pružite dobar govorni uzor, kako bi dijete spontano percipiralo ispravan naziv riječi, način izgovora ili ispravan gramatički oblik riječi. Sposobnost djeteta da se nosi sa stresom, osjeća se samopouzdano i bude motivirano u daljnjem životu povezane su s iskustvima iz ranog djetinjstva. Pozitivni odnosi između roditelja i djece važan su dio izgradnje dječjeg pozitivnog samopoimanja. Dijete koje se osjeća osuđivano i kritizirano može odrasti u odraslu osobu s negativnim samopouzdanjem.
Vratimo se malo na početak priče…Već je mozak dojenčeta “programiran” kako bi obraćao pažnju na zvuk ljudskog glasa. Djetetovo ovladavanje jezikom ovisi o slušanju vašeg govora. Mnogo prije nego što vaše dijete uspije oblikovati i producirati razumljive riječi, ono će vam odgovoriti zvukovima, izrazima lica i govorom tijela. Već samim aktivnim slušanjem djeteta od najranije dobi, možete poticati njegov jezični razvoj na mnogo načina.
Vaša reakcija na djetetovo glasanje pruža djetetu povratnu informaciju i potiče dijete da dalje razvija takav oblik komunikacije. Npr. kad dijete zaplače jer želi da mu se zadovolji neka potreba, vi, posvećujući se toj potrebi, djetetu dajete obavijest da ste prepoznali tu potrebu i razumjeli njegovu poruku. Dok su još u dojenačkoj dobi, provedite neko vrijeme aktivno slušajući bebino gugutanje i stvaranje glasova gledajući ih u oči i ohrabrujući ih osmijehom i razgovorom. Naravno da se razgovor s djetetom, kao i čitanje od prvog dana već podrazumijevaju.
Kasnije, kad vaše dijete već razvije određen fond riječi u ekspresivnom rječniku, može početi nizati riječi kako bi stvorilo jednostavne rečenice. Ovladavanje gramatikom i jezičnim pravilima je teško. Tu je poticajna okolina također iznimno važna. Nipošto ne ispravljate direktno njegove gramatičke pogreške. Uvijek ostavite svom mališanu dovoljno vremena da završi ono što pokušava reći. Ne pokazujte nestrpljivost govorom tijela.
Ako je vaše dijete neverbalno, postoji mnogo načina koji pomažu u njegovanju i poticanju komunikacije. Ovi savjeti nipošto nisu alternativa logopedskoj terapiji, no svakako su poticajni.
1. Čak i ako je djetetov receptivni jezik ograničen, nastavite im pričati i pripovijedati. Uključite ih u razgovore i ne razgovarajte o njima kao da ih nema.
2. Bez straha koristite znakove i simbole. Time neće zaustaviti razvoj verbalne komunikacije, već ćete upravo tako povezati razumijevanje vašeg djeteta s njegovom ekspresijom.
3. Obratite pažnju na neverbalne signale i ponašanja, kao i na izraze lica. Ljudi mogu komunicirati na puno različitih načina - izgovorene riječi samo su dio toga. Vaše dijete možda vam prenosi osjećaje, želje i potrebe na druge načine. Svaki put jasno dajte do znanja kako ste razumjeli poruku te ju vi verbalizirajte.
4. Koristite jednostavan jezik. Umjesto da koristite složene fraze s više riječi, koristite fraze od jedne ili nekoliko riječi da biste imenovali predmete, osobe, situacije.
5. Nakon što nešto kažete ili postavite pitanje, zastanite na nekoliko trenutaka, baš kao što biste to učinili u razgovoru s prijateljem ili nekim tko je verbalan. To vašem djetetu omogućuje neko vrijeme da vam odgovori na bilo koji način koji može. Također modelira odgovarajuće osnovne komunikacijske vještine za vaše dijete.
6. Komunikacija s djetetom u razini očiju postavlja vas u njegovo vidno polje i omogućuje djetetu da lakše vidi vaše ruke, lice i usta. To im može pomoći da protumače ono što komunicirate i govorom tijela.
