Kad roditelj sumnja da problem postoji, ali još nije utvrđen, kako odrediti kakav je poremećaj govora djeteta i što učiniti u vezi toga, piše logopedinja Katarina Matijević
Ponekad roditelji uoče problem govora kod vlastitog djeteta, koji okolina ne uočava. Pregled kod pedijatra ili drugog liječnika specijalista, obično ne traje dovoljno dugo da bi primijetili problem, ukoliko se ne radi o jako izraženom problemu. Školski sustav, pak, sljedeći kurikulum ne ostavlja dovoljno prostora učiteljima i profesorima da se pozabave učenicima kao kompletnim osobama. Kako u takvim situacijama (kad sumnjate da problem postoji, ali još nije utvrđen), odrediti kakav je poremećaj govora vašeg djeteta i što je još važnije što učiniti u vezi toga?
U ovom tekstu navest ću pet najčešćih govornih poremećaja kod djece školske dobi. Naravno, početak svega je posjet pedijatru ako smatrate da dijete ima bilo koji od ovih simptoma, a procjena logopeda može biti neophodna za početak učinkovitog plana liječenja govorne poteškoće.
5 najčešćih poremećaja govora kod djece školske dobi su:
1. Poremećaj artikulacije
Poremećaj artikulacije je poremećaj govora u kojem dijete ima poteškoća u pravilnoj produkciji određenih glasova. Glas se može izostaviti, zamijeniti drugim ili nepravilno producirati tijekom govora. Djeca mlađe kronološke dobi obično imaju u određenom periodu života neke od navedenih simptoma, koji su u skladu s razvojnim kalendarom govora te ne zahtijevaju logopedsku intervenciju (npr. dijete od tri godine ne mora pravilno izgovara glas R). Takva odstupanja u izgovoru djeca obično samostalno prevladaju te pravovremeno usvoje sve glasove, ovisno o njihovoj kronološkoj dobi. Ukoliko se pogreške zadrže i nakon standardne dobi razvoja, koja se razlikuje ovisno o glasovima, tada dijete ima poremećaj artikulacije.
2. Apraksija govora
Dječja govorna apraksija je komunikacijski poremećaj koji utječe na sustav motoričkog planiranja govora. Govorna produkcija je otežana, naročito u području sekvencioniranja i oblikovanju glasova. Dijete točno zna što želi reći, ali dolazi do poteškoće na putu između mozga i mišića koji su zaduženi za oblikovanje određenih glasova (negdje na putu između njih, dolazi do „kratkog spoja“ u signalu, te se poremećaj ispoljava na van). Javljaju se problemi artikulacije, kao i poremećaji intonacije te je poremećen ritam govora. Apraksija govora može biti dijagnosticirana kod djece (DGA - dječja govorna apraksija) ili kod odraslih, kad se najčešće radi o stečenom oštećenju uslijed traume glave.
3. Fragilni X sindrom (FXS)
Fragilni X sindrom je nasljedni genetski poremećaj koji je najčešći uzrok naslijeđenih intelektualnih teškoća u dječaka. Ovaj poremećaj može se uočiti i kod djevojčica, iako su njihovi simptomi obično blaži. Za njegovo dijagnosticiranje potrebna je i genetička obrada. Fragilni X sindrom nastaje kada postoji mutacija gena te je ovo nasljedni poremećaj. Ako je dijete primilo mutirani X kromosom od jednog od svojih roditelja, tada ima veći rizik od razvoja ovog poremećaja. Dijagnosticiranje obično ne dolazi odmah u ranom djetinjstvu, iz razloga što je u prvih devet mjeseci djetetova života prisutno tek nekoliko vanjskih znakova. Intelektualne poteškoće, problemi s govorom i jezikom te socijalna anksioznost najčešće su dio kliničke slike djece s fragilnim X sindromom. Simptomi poteškoća govora uključuju ponavljanje riječi i fraza, poteškoće u uporabi jezika i jezičnih pravila, te poteškoće s pragmatičkom komponentom govora.
4. Mucanje
Mucanje se tijekom govora uočava kroz prekid tijeka govora prisilnim ponavljanjem, produljenjem određenih glasova i oklijevanjem ili nemogućnošću započinjanja određenih riječi (koje najčešće počinju nekim „kritičnim“ glasovima). Prekidi u govoru mogu biti praćeni učestalim treptanjem očiju, drhtanjem usana i/ili čeljusti ili drugim neobičnim oblicima ponašanja koja osoba koja muca radi dok pokušava govoriti. Svatko je ponekad netečan u smislu ponavljanja ili prolongacije određenih riječi i glasova ili slogova. No, netečnosti kod osoba koje ne mucaju nisu tako česte kao kod onih koje mucaju.
„Normalne“ netečnosti se najčešće sastoje od ponavljanja čitavih riječi ili slogova, dok je za mucanje karakteristično ponavljanje i prolongacija glasova i slogova. Otprilike 7-10 posto govora prosječne osobe je netečno. Kada je govor neke osobe disfluentan u razmjeru većem od 10 posto, onda se može reći da ta osoba muca. Nitko dosad nije ustanovio točne uzroke mucanja kod djece. Smatra se da ima genetsku osnovu, ali izravna veza još nije pronađena. Djeca koja u obitelji imaju nekoga tko muca, imaju tri puta veću vjerojatnost da će razviti mucanje. Mucanje je također tipičnije kod djece koja imaju kongenitalne poremećaje kao što je cerebralna paraliza. Intenzitet mucanja je promjenjiv, što znači da ako govornik ne osjeća tjeskobu kada govori, mucanje čak možda niti ne utječe na tečnost govora.
Zbog čega dijete počne mucati?
5. Jezični poremećaji
Jezične poteškoće mogu se klasificirati na tri različita načina: ekspresivni poremećaji jezika, receptivni jezični poremećaji ili ekspresivno-receptivni jezični poremećaji. Djeca s poremećajem ekspresivnog jezika (jezičnog izražavanja) nemaju problema s proizvodnjom glasova ili riječi, ali nemaju sposobnost „dohvaćanja“ prave i primjerene riječ ili pojma te ne mogu formulirati odgovarajuće rečenice. Djeca s poremećajem receptivnog jezika (razumijevanje) imaju poteškoća u razumijevanju govornog i pisanog jezika. Te naposljetku, djeca s ekspresivno-receptivnim jezičnim poremećajima će pokazati oba tipa simptoma. Usvajanje gramatike tijekom školovanja predstavlja ozbiljan problem za djecu s ovom vrstom poteškoće. Rani simptom ovog poremećaja je kašnjenje u ranijim fazama usvajanja jezika. Djeca s poremećajem receptivnog jezika mogu okolini izgledati kao ih ignoriraju ili samo ponavljaju riječi koje netko iz njihove blizine izgovori, što je poznato kao "eholalija".
Ukoliko sumnjate da vaše dijete ima neke od navedenih poteškoća, u blažem ili izraženijem obliku, obavezno se javite prvenstveno djetetovom liječniku te se pokušajte informirati i konzultirati sa stručnom službom u školi.
