Roditelji često korištenje kolica pravdaju time da ih koriste samo dok su u šetnji, kako bi se djeca mogla odmoriti ako se umore. No, Rajović smatra da djeci treba dati priliku da se razvijaju i suočavaju s izazovima
Dr. Ranko Rajović, predstojnik Odsjeka za neuroznanosti na Pedagoškom fakultetu u Ljubljani, na svojim predavanjima često govori o tome kako je odgajao svoje četvero djece i tako naučio važne lekcije, stekavši iskustva koja mu i danas koriste u radu.mJedan od zanimljivijih savjeta koje dijeli odnosi se na upotrebu dječjih kolica, za koja smatra da se predugo koriste, ponekad i na štetu djeteta.
"Roditelji kolica koriste do druge ili čak treće godine. Kad ih pitam zašto mnogi mi odgovaraju kako su skupo platili kolica, čak 500-600 eura, i žele ih koristiti što dulje. Na to ih pitam je li im zaista žao novca ili je stvar u tome da si žele olakšati život? Ako ste kupili najbolja kolica, pa dajte ih nekoj mami koja ih nema čim vaše dijete napuni dvije godine. Gotovo je, nema više kolica", iskren je dr. Rajović, prenosi Zelena učionica.
Roditelji često korištenje kolica pravdaju time da ih koriste samo dok su u šetnji, kako bi se djeca mogla odmoriti ako se umore. No, Rajović smatra da djeci treba dati priliku da se razvijaju i suočavaju s izazovima, a kao odgovor, ispričao je priču.
“Imam četvero djece i s njima sam pet-šest puta godišnje odlazio na Taru, gdje smo bili u kući bez struje i vode, a izvor je bio udaljen 50 metara. Jedne godine, bili su ljetni praznici i bilo je jako vruće, pa su me pitali mogu li dobiti sladoled. A do trgovine je vodio šumski put, oko 5 kilometara do kuće. Rekao sam im da neću sada paliti auto na tom putu, nego ćemo ići samo pješke. Tada su sa mnom bili Iva koja je imala četiri godine i Vuk koji je imao tri godine. Kažu da žele ići pješice. I idemo.
Ali postavio je jedan uvjet. Ako djeca kažu da su umorna, odmah idu kući. Jer, kaže, ovo je doba kada djeca lako kažu “mama, tata, umoran sam, nosite me”. A roditelji se obično smiluju i krenu ih nositi.
"Išli smo šumskim putem, a djeca su u planinu uvijek bila u čizmama zbog zmija, čak i ljeti. A bile su to stare, iznošene čizme, s onim rupama na đonovima. Stajemo na pola puta, Vuk kaže "pauza" i počinje skidati čizme. Na moje pitanje što se dogodilo, odgovorio je da ne zna. Uzimam čizme, vidim da su đonovi puni sitnog kamenja, pa imaju pola kile. Nađimo granu, pokupimo kamenčiće i nastavimo put“, nastavlja Ranko Rajović.
Taj dan su, kaže, putovali 10 kilometara na sladoled. “Kad sam to vidio, sutradan smo išli na jedno brdo tražiti vrganje, sutra smo išli na drugo tražiti lisičarke. Jer ako kažem da idemo prošetati, to se ne može. Moraju imati neki zadatak koji će ih motivirati”, objašnjava Rajović.
Poanta ove priče zapravo je da bi roditelji, kada dijete napuni dvije godine, trebali izbaciti kolica iz upotrebe.
“Ako vidite da zbog sladoleda s 3-4 godine mogu hodati i po 10 kilometara, onda nema opravdanja. Netko kaže, mučite djecu. Ne mučiš djecu, nego ih pripremaš za život. Prebroditi jedan problem, drugi, treći, peti... Puni su hormona sreće kad se to dogodi. I ako im sve učinimo, oduzimamo im...” – pojasnio je Rajović.
