Iako živimo u svijetu kada postaje važno dobiti sve što prije i brže, sad i odmah, puno toga ne može se tako dobiti u životu i važno je da djeca u najranijoj dobi dobiju temelj da je potrebno uložiti svoje vrijeme i trud da se nešto postigne ili samo strpljenje da se do nečega dođe
Adventsko vrijeme, nekima najljepši dio godine, u svima nama budi jedno posebno raspoloženje. U prirodi, to je doba godine kada je dan najkraći i kada priroda miruje. U prošlosti, u to vrijeme zime i mirovanja prirode i ljudi su živeći u skladu s prirodom najviše mirovali. Nije bilo nikakvih radova vani, već su vrijeme provodili u okrilju obitelji i zajednice. Tada se šivalo, tkalo, prelo... i družilo.
Danas, nama to nije doba godine kada možemo stati i živjeti mirnije, već vrijeme kada smo zaslijepljeni blještavilom, glasnom glazbom i jako užurbani kako bismo sve pripremili za što raskošniji doček Božića, punog darova i finog jela.
Kako su djeca posebno osjetljiva na osjetilne podražaje, oni u tom periodu žive u još većem uzbuđenju i uznemirenosti. Iako živimo u svijetu kada postaje važno dobiti sve što prije i brže, sad i odmah, puno toga ne može se tako dobiti u životu i važno je da djeca u najranijoj dobi dobiju temelj da je potrebno uložiti svoje vrijeme i trud da se nešto postigne ili samo strpljenje da se do nečega dođe.
Našoj djeci potrebno je dati vrijeme! Vrijeme kada, u sigurnosti i toplini doma ili vrtića, nešto broje, grade i mirno i s radošću iščekuju. Advent i je vrijeme iščekivanja i vrijeme pripreme.
Kroz adventski kalendar njeguje se osjećaj iščekivanja kod djece
Simboli Adventa su adventski vijenac, adventski kalendar, jelka i jaslice. To su sve simboličke slike djeci koje djeca prate iz dana u dan.
U vrtiću se njeguje osjećaj iščekivanja kroz praćenje adventskog kalendara, ali u našem kalendaru nisu pokloni. Svaki dan drugo dijete otvara vrećicu na kalendaru u kojem se nalaze zvjezdica i kristalić. Zvjezdicu i kristalić stavljamo na posebno pripremljen stolić koji ima tamnoplavu svilenu maramu na zidu koja simbolizira nebo i svilenu maramu na stolu na kojem gradimo adventsku priču. Na početku adventa stolić je prazan, kako otvaramo vrećice i stavljamo zlatne zvjezdice na nebo, tako stol postaje sve raskošniji i svjetliji. Kristaliće stavljamo na stol i oni simboliziraju put koji gradimo. Prvi tjedan došašća na stolu su samo kristali i kamenje, drugi tjedan dodajemo biljke, npr. bor, mahovinu, treći tjedan dodajemo životinjice, npr. ovčice, vol, magarac. Četvrti tjedan dolaze lutkice Marije i Josipa i na kraju mali Isus.
I djeca izrađuju svoj adventski vrt. Jedna od ideja je da se na drvenom oblutku prvi tjedan stavi jedan kristalić, drugi tjedan malo mahovine, treći tjedan, malo vunice i na kraju u sredinu svjećica. Svaki dan pričamo i prigodne male adventske pričice. I jelku ukrašavamo postepeno. Kako se vrijedno i marljivo trudimo i izrađujemo ukrase, tako i ukrasi pronalaze svoje mjesto na jelki.
U našem vrtiću, to je vrijeme najvećeg mira i tišine, kada čitamo puno priča uz svjetlost svjećice i kada imamo puno ručnog rada, pa djeca pletu prstićima, vezu, šivaju, tkaju i na kraju nešto vrijedno izrade. U to doba volimo i pozvati roditelje u vrtić koji barem u to jedno poslijepodnevno druženje mogu malo zastati i uživati u našem mirnom svijetu.
Tada se svi nađemo u vrtiću, u mraku i tišini. Na podu složimo spiralu od borovih grana i u sredini jednu upaljenu svijeću. Za djecu i roditelje pripremimo crvene jabučice i u sredini nje malu svjećicu. Svako dijete i roditelj uzima jabučicu, hoda po spirali do sredine, upali svoju svjećicu i po povratku ostavlja svoju jabučicu sa upaljenom svjećicom bilo gdje po spirali.
U našem vrtiću tako postaje sve svjetlije i svjetlije, što više nas ostavi svoj trag, upaljenu svjećicu! Sve to odvija se dok pjevamo prekrasnu pjesmu:
U tihoj noći tamnoj, zvijezda je na nebu zasjala,
trepereći svjetlošću jasnom, čitav je svijet obasjala
I moja će zvjezdica mala, na nebu blistati sjati,
A ja ću dobrotom svojom, svjetlosti svijetu dati
Od duboke tame do svjetlosti! Mi svojom svjetlošću obasjamo vrtić! Zar to nije predivna slika djeci koju mogu nositi kroz život?
