Donosimo potresnu priču mame koja je rodila mrtvorođeno dijete u 39. tjednu trudnoće, a ginekologinju Petru Podobnik Brlečić pitali smo zašto dolazi do iznenadne smrti bebe u maternici
Prošlog ljeta, tjedan dana prije nego što je imala dogovoreni carski rez, Kristin Naylor je otišla na rutinski pregled kod ginekologa opstetričara. Nažalost, rečeno joj je kako njena beba nema otkucaja srca. Nekoliko sati kasnije Naylor je rodila mrtvorođenče Abby.
Nekoliko mjeseci prije nego što je trebala roditi, Naylor je kontaktirala fotografkinju Meg Brock kako bi rezervirala termi za obiteljsko fotografiranje kada se rodi mala Abby. Brock je pristala i redovito je pratila Naylorinu trudnoću na Instagramu. Kako se termin približavao tako je njen profil bio popunjen fotografijama ružičastih haljina.
Ali krajem srpnja umjesto fotografije na kojoj je sa svojom bebicom, stavljena je fotografija gdje sunce probija kroz oblake.
U 39. tjednu Abby je bila mrtvorođena. Ubrzo nakon njezina rođenja, Kristin je objavila fotografiju kako drži Abby. Bilo je srceparajuće. Naylor je nastavila i dalje pisati o svojoj tuzi i mrtvorođenosti, a naposljetku je Brock kontaktirala Kristin i upitala je li možda zainteresirana za fotografiranje u spomen na Abby.
Kristen i njezin suprug imaju dva dječaka od 4 i dvije i pol godine. Nisu pokušavali dobiti još curicu - ali kad su saznali da je trudna i da nosi curicu bili su presretni i uzbuđeni.
Pismo mame koja je izgubila bebu u 9. mjesecu trudnoće
Ovo je njena priča:
Imala sam prilično urednu trudnoću, iako sam spadala u vrlo rizičnu skupinu jer sam napunila 40 godina dok sam bila trudna s Abby, a naše prvo dijete bilo je nedonošče. Rođen je u 31. tjednu zbog preeklampsije. Tako da sam bila pomno promatrana, ali nije bilo ničega što bi zabrinjavalo naše liječnike.
Bili smo u bolnici, imam povijest preeklampsije, poslali su me kući
U 38. tjednu sam izmjerila krvni tlak kod kuće i bilo je jako visok. Nazvala sam medicinsku sestru i rekla nam je da dođemo u bolnicu. Pratili su mene i bebu nekoliko sati, a moj krvni tlak nije bio previsok. Nisu bili zabrinuti, pa su mi dali par infuzija i poslali me kući. To je jedna od stvari koja me cijelo vrijeme ubija o našoj priči. Bili smo tamo. Bila sam u 38. tjednu trudnoće. Imam 40 godina. Imam povijest preeklampsije. Ali iz iskustva s našim prvorođenim koji je bio nedonošče na intenzivnoj neonatalnoj njezi naučili su me da je svaki dan u maternici bitan.
Tjedan dana kasnije, otišla sam na ono što je trebalo biti moj posljednji pregled kod opstetričara prije planiranog carskog reza. Trebalo je samo izmjeriti težinu, krvni tlak, provjeriti otkucaje srca i vidjeti se za tjedan dana. Bila sam kod doktora kojeg nisam dugo vidjela, a s njim je bio i student medicine. Pokušao je čuti otkucaje, ali nje uspio, iako bi inače to iz prve pronašli.
U glavi sam sebi rekla: "To je samo student medicine." Zatim je liječnik preuzeo i gledao, gledao i gledao. Na kraju je liječnik rekao: "Žao mi je. Nema otkucaja srca."
Morala sam nazvati supruga i reći mu. Našli smo se u bolnici. Morali smo čekati dok su pripremali sve za carski rez iako to nisam željela jer je to bilo moje vrijeme s njom. Nisam se žurila. Samo sam bila u šoku. Ponekad mislim da sam još u šoku. Osjećam se kao da pričam tuđu priču.
Znala sam da je želim vidjeti i znala sam da je želim zadržati i biti s njom koliko god mogu, ali još uvijek sam bila nervozna. Nakon što se rodila, moj suprug i Abby čekali su da dođem iz operacijske sale u sobu za oporavak. Pitala sam ga: "Kako ona izgleda?" Sjećam se jedne medicinske sestre koja mi je rekla da mogu zamoliti nekoga da mi je opiše ako se ne osjećam dobro da je vidim. Rekao je samo: "Lijepa je". Bila je savršena i lijepa. Kad sam je vidjela, bilo je još i teže jer je s malom bilo sve savršeno.
Liječnici su nam rekli da u 50% slučajeva nema objašnjenja i mislim da smo bili sretni da barem to znamo. Ali zbog toga kako je umrla, nismo imali nikakvo upozorenje. Mislili smo da ćemo imati savršeno zdravu djevojčicu za samo četiri dana.
Odlučili na svijet donijeti bebu koja nije imala šanse preživjeti
Fotografijama želimo razbiti stigmu s mrtvorođenja: Htjela sam pokazati kako je tugovati kada ti dijete umre
Kada je Meg došla na ideju da napravi neke fotografije, rekla sam da, jer želim pokušati razbiti stigmu s roditelja mrtvorođene djece. Htjela sam pokazati kako je to biti u tuzi kada ti dijete umre. Nisam htjela da ovo izgleda kao da želim da me se sažalijeva. Odlučila sam tugovati transparentno, otvoreno. Postoji toliko mnogo zabluda o mrtvorođenju. Odlučila sam staviti tamo kakav je moj život. Jedna od stvari o kojoj sada puno mislim je da je mrtvorođenost 10 puta češća od sindroma iznenadne dojenačke smrti, ali mislim da to nitko ne zna. Postoji toliko mnogo rupa u sustavu. Trebamo više sredstava, više istraživanja. Mislim da postoji taj osjećaj da kada se mrtvorođenče dogodi, to je nekako neizbježno - a to jednostavno nije slučaj.
Također mislim da naša kultura ima tu ideju da smrt nije toliko poražavajuća jer dijete još nije rođeno. Tvrdim upravo suprotno. Skoro smo stigli. Htjela sam dovesti svoju kćer kući za četiri dana.
Iznenadna smrt djeteta u maternici
"Nažalost niti danas uz sav razvoj fetalne medicine ne možemo u potpunosti spriječiti iznenadnu smrt djeteta u maternici prije samog početka porođaja. Naravno da je to najgora opcija za roditelje, ali i za nas kao liječnike, jer nam se uvijek čini da smo bar se odlučili za porod dan ili dva ranije, da bi se vjerojatno rodilo živo i zdravo dijete. U velikom broju slučajeva ne možemo naći nikakav uzrok koji smo nekim postupcima mogli spriječiti, ali kod trudnica koje pripadaju u visokorizičnu skupinu trudnica kao što su preeklampsija (visoki krvni tlak), gestacijski dijabetes i trombofilija, znamo da posteljica može naglo prestati funkcionirati te je potrebno intenzivno nadzirati takve trudnice i nekad se odlučiti za prijevremeni porod, ukoliko nam pokazatelji pokažu ugroženost djeteta.
U ovom konkretnom slučaju je bio indikativan trenutak kad je trudnica izmjerila izrazito povišeni krvni tlak, a imala je već opterećenu anamnezu s preeklampsijom te je to upućivalo da je potreban pojačan nadzor i možda raniji porod. U svakom slučaju, imamo razvijen niz metoda, od CTG praćenja, mjerenja dopplerskih protoka i biofizikalnog profila te biokemijskih i koagulacijskih nalaza iz krvi kako bismo pokušali monitorirati takve rizične trudnoće, te se ipak puno više slučajeva iznenadne smrti u maternici u praksi dogodi kod trudnica koje do tad nisu imale opterećene faktore i koje nisu bile tako pažljivo nadzirane", rekla nam je ginekologinja Petra Podobnik Brlečić.
