Često se govori o imenima za djecu, smišljaju se različita i nova ili pak tradicionalna i simbolična… No, rijetko zapravo govorimo o imenima za blizance. A nije lako odabrati dva podjednaka imena odjednom. Trebaju li biti jednaka?
Mnogi se muče dok smišljaju ime za bebu. Nije to lak posao i već smo se nebrojeno puta uvjerili u to da smišljanje imena za djecu roditeljima sve više i sve češće predstavlja pravi mali izazov. I to izazov oko kojeg se lome koplja, svađaju obitelji, prijatelji… Nije lako, znamo. A zamisli sad kakav zadatak imaju roditelji koji smišljaju dva imena odjednom – za blizance ili blizanke.
Isto tako, kad roditelji imaju zadatak smisliti imena za dvoje djece odjednom, za blizanke ili blizance, onda to nije samo dvostruki posao, odnosno traženje dva imena. Tu je još i dodatno usklađivanje oko kojeg se svi uvijek trude. Jer, zamisli da jedno ime bude tako kul i drukčije, a drugo potpuno uobičajeno. Ili zamisli da jedno bude moderno, a drugo tradicionalno. Kako god okrenuli, razlika nije dobra, čini nam se, da jednog dana blizanci ne bi zamjerali roditeljima…
No, je li to stvarno tako? Moraju li stvarno blizanci imati toliko slična imena da ne bude prevelike razlike među njima? Pa ionako je popis onog po čemu su slični ili isti dovoljno dug, zar ne? Iako nam se i dalje čini da je najbolje imati slična imena, jedna blizanka je tu teoriju opovrgnula. Novinarka portala Business Insider, Mikhaila Friel, podijelila je svoje iskustvo i potpuno je drukčije od očekivanog.
Evo što je Mikhaila napisala:
„Ja sam jednojajčana blizanka, rođena u Glasgowu, u Škotskoj. Moje ime, Mikhaila, mnogo je neobičnije od imena moje sestre blizanke, Aimee. Iako mi je moje ime stvaralo neke probleme tijekom odrastanja, drago mi je da je potpuno drugačije od imena moje sestre. To mi je dalo veći individualni identitet, nešto što je važno za svu djecu, posebno za blizance.
Roditelji se nisu mogli složiti
„Dio razloga zašto moja sestra i ja imamo tako različita imena je to što su naši roditelji imali različita mišljenja o popularnim imenima u odnosu na jedinstvena, rijetka imena. Moj tata je preferirao tradicionalnija imena i htio je moju sestru zvati Amy. S druge strane, moja je mama mislila da je to ime previše moderno. No, to je ime bilo vrlo popularno tih godina.
Na kraju su njeno ime promijenili u Aimee, koja u to vrijeme nije bila tako popularna. Kad je meni davala ime, mama je rekla da joj se sviđa Mikhaila — i to kako se piše — jer je neobično. Nije poznavala nikoga s tim imenom, ali je čula da je Mihail popularno ime za dječake u Rusiji. Ovo je bilo potpuno slučajno - nemamo rusko podrijetlo niti veze s tom zemljom.
„Bila sam jedina beba kojoj su dali ime Mikhaila u Škotskoj 1996. godine, prema Nacionalnoj evidenciji. Iste godine rodilo se 40 beba koje su se zvale Michaela, što je poznatiji način pisanja mog imena. Oduvijek sam voljela svoje ime, iako se nisam uvijek dobro osjećala zbog tog. Članovi obitelji i prijatelji borili su se sricati moje ime tijekom mog odrastanja, što je rezultiralo nekim ne baš dragim nadimcima (na primjer: Mickey). Drugi ga nisu mogli izgovoriti, a imala sam i prijateljicu koja me godinama zvala krivim imenom.
„Tijekom godina neki su se ljudi pitali zašto su nam roditelji dali tako različita imena. Mislim da propuštaju poantu: Glavni razlog zbog kojeg volim svoje ime je to što me ono razlikuje od moje sestre blizanke. Proveli smo živote dijeleći stvari — zašto bi ime bilo jedno od njih?
Važna individualnost
„U našoj srednjoj školi bilo je najmanje pet parova blizanaca i svi su imali slična imena. Njihova su se imena ili rimovala, počinjala su istim slovom ili su imala sličan broj slogova. Imati potpuno drugačije ime od moje blizanke značilo mi je puno jer mi je pomoglo da se osjećam kao individua u vrijeme kada me vršnjaci često nisu tretirali kao zasebnu osobu.
„Aimee i ja provodile smo puno vremena zajedno: bile smo u istim razredima, imale smo istu grupu prijatelja i izgledale smo slično – naravno, naši su nas vršnjaci i učitelji miješali. Moje je ime bilo jedina stvar koja je bila potpuno moja. I gledajući unatrag, odabrala bih ponovno isto.“
Čini nam se da bi ovakav stav mogli dijeliti mnogi parovi blizanaca, iako se o tom vrlo malo govori i diskutira. Naime, nekako kao da se podrazumijeva da blizanci imaju slična imena – ili barem imena koja se nekako (logično) mogu povezati. Ipak, čini se da se ovaj trend mijenja.
Stručnjaci za imena, doduše u Ujedinjenom Kraljevstvu, primijetili su da je trend davanja imena blizancima koja se, na primjer, rimuju smanjio proteklih godina smanjuje. Čini nam se da bi slično moglo biti i u Hrvatskoj.
