Znamo da su djeca luda za slatkišima i znamo da slatkiši nisu dobri za zdravlje. Znamo da bismo najradije zabranili sve slatkiše, ali to jednostavno ne ide tako lako…
Svi mi volimo neke (ili sve) slatkiše. Neki više, neki manje, neki se mogu kontrolirati, neki malo manje. Nekad nam je dosta da samo vidimo neki slatkiš i te sekunde ga poželimo pojesti, a nekad razmišljamo o nečem i ne možemo prestati razmišljati dok ga ne pronađemo i ne pojedemo. I ovdje kad kažemo „mi“ mislimo na nas, odrasle osobe. A kako je tek s djecom…
U nekim kućama vrijedi pravilo da su slatkiši strogo zabranjeni i ne jednu se osim vrlo vrlo rijetko. U drugim, pak, kućama vrijedi pravilo da je sve dostupno, pa se očekuje da se sve uzima u razumnim dozama. Naravno, ovisi o djeci i tome koliko su skloni slatkišima i o tom koliko roditelji upozoravaju na opasnosti šećera i koliko su ih svjesni – ili žele biti svjesni.
Kad je nedavno sudjelovala u jednom podcastu, Sarah Jessica Parker je razgovarala upravo o toj temi, a mnogi su se iznenadili kad je ispričala kako stvari funkcioniraju u njezinoj kući. U podcastu Ruthie's Table 4, Sarah Jessica Parker je otkrila da kad je ona bila dijete, njoj i njezinoj braći i sestrama „nisu bili dopušteni keksi niti čokolada.“ Kad su se odselili iz roditeljske kuće, samo im je to bilo na pameti, pa je SJP rekla: „Čim smo se iselili, prvo što smo napravili bilo je da smo kupili kolače i kekse.“
Znaš ono kad nešto ne smiješ, onda samo o tom maštaš, zar ne? I iskoristiš prvu priliku da to dobiješ. Njezino iskustvo naučilo je Parker nečem zbog čega je odabrala potpuno suprotan smjer od svojih roditelja. Njezina djeca, blizanke Marion i Tabitha (14) te sin James (21) u kući imaju svega. „U našoj kući imamo kolače, imamo tortu. Imamo sve,“ rekla je u razgovoru Parker, te dodala: „I mislim da je rezultat toga zdraviji odnos.“
Kad je postala mama djevojčica, od početka nije željela da one imaju odnos s hranom koji je neprijateljski nastrojen, te da nije željela da se one osjećaju kao da im je hrana neprijatelj i da moraju zauzimati neki određeni stav u vezi hrane.
„Moje će kćeri imati figure koje imaju i nadam se da će biti zdrave,“ rekla je također SJP. „Oni su svi sportaši, uživaju u hrani i imaju različite ukuse, a ne možete nekoga natjerati da voli nešto što ne voli ili ne želi. Nadam se da mogu zadržati svoju naklonost prema iskustvu i oduševljenje okusom i pronalaskom vlastitih načina da to bude zdravo za njih,“ pojasnila je SJP.
Je li ovaj pristup šećeru ispravan?
Na portalu Parents.com upitali su o tom doktoricu Judy Ho, autoricu knjige „The New Rules of Attachment: How to Heal Your Relationships, Reparent Your Inner Child, and Secure Your Life Vision“ koja je uistinu istaknula da ograničavanje dječjih slatkiša može poslati pogrešnu poruku.
„Razvojno gledano, većina djece, osobito mlađe djece, neće razumjeti puni opseg zašto je određena hrana 'zdrava', a druga nije,“ kaže Judy Ho. „Ograničavanje određenih namirnica može dovesti do krivnje i srama kada se djeca neizbježno susreću s njima i konzumiraju ih, poput dječje rođendanske zabave. To može stvoriti nezdrav emocionalni odnos s hranom, gdje se određena hrana povezuje s negativnim emocijama.“
Prema dr. Ho, hrana koja je označena kao „ona koja nije dopuštena“ neizbježno postaje poželjnija i možemo točno shvatiti o čem govori. „To može dovesti do toga da se djeca šuljaju ili prejedaju tom hranom kada im dođu u ruke, što pridonosi nezdravim prehrambenim navikama i povećava rizik od poremećaja prehrane”, kaže ona.
Cilj je dopustiti umjerene količine slatkiša i naučiti djecu ravnoteži, koja može izgledati drugačije za svaku obitelj. I naravno, nedopustivo je posramljivati druge roditelje zbog toga kako postižu tu ravnotežu.
Tami Best, dječja dijetetičarka, slaže se s ovim konceptom ravnoteže.
„Potpuno izbjegavanje svih slatkiša u kući može poslati poruku da postoji 'loša hrana',“ kaže ona. „Roditelji koji nastoje držati čvrstu kontrolu nad time što njihovo dijete smije ili ne smije jesti potkopavaju njihov osjećaj autonomije, ne dopuštaju im priliku da vježbaju i izgrade samopouzdanje u donošenju zdravih izbora za sebe i sprječavaju ih da vide kako njihovi roditelji uravnotežuju hranu s poslasticama i hranu bogatiju hranjivim tvarima.“
Ipak, važno je imati na umu da neograničen pristup svim slatkišima također može imati negativne posljedice. Kao što je ova dijetetičarka pojasnila, a mi znamo: „Prerađena i jako slatka hrana vrlo je ukusna. Ova vrlo ukusna hrana osmišljena je da aktivira centre za nagrađivanje u našem mozgu, potičući nas da želimo više, potencijalno povećavajući djetetov rizik od pretilosti i drugih metaboličkih poremećaja, kao i problema s mentalnim zdravljem.“
Sve u svemu, idealna je ravnoteža, ako ju možemo postići. Važno je djecu naučiti pozitivnom odnosu s hranom, a važan ključ je i poticanje redovite tjelesne aktivnosti za potporu općem zdravlju i dobrobiti, koje kasnije povremeno – zasladimo.
