Svako dijete ima svoj ritam i svoj tempo napredovanja kad se o učenju bilo čega radi. No, ipak postoje neke odrednice kad je vrijeme kad bismo se trebali zabrinuti zbog presporog napredovanja djeteta.
Svaki roditelj će reći da svako dijete radi stvari svojim tempom i na svoj način. Posebno to mogu potvrditi roditelji više djece. I to vrijedi za svako područje interesa. Na primjer, jedno dijete može voljeti nogomet i biti izvrsno u tom, dok drugo nije zainteresirano uopće za sport ili se čini da se ne snalazi u sportu. Jedno dijete može progovoriti puno ranije od drugog djeteta - ili ranije puzati, sjediti, hodati ili voziti bicikl.
Bez obzira na to koju prekretnicu gledamo, važno je zapamtiti da se sva djeca razvijaju i uče različite zadatke različitim brzinama. To se odnosi i na čitanje. Baš svako dijete ima neki svoj tempo kojim napreduje kad se radi o čitanju. Neki će to usvojiti ranije, neki kasnije. No, ipak, postoje neka opće mjerila koja treba imati na umu.
Mnoga djeca uglavnom nauče prepoznavati i izgovarati slova već u dobi od 4 i 5 godina. No, obično tek u dobi od 6 do 7 godina, odnosno kad kreću u prvi razred, počnu razumjeti te zvukove ili ih spajati kako bi počeli čitati. Do dobi od 8 godina dijete bi trebalo samostalno i tečno čitati – tako barem kažu određeni standardi.
No, stručnjaci koji rade s djecom često odbijaju postavljati ove granice i skreću pažnju na to da postoje raniji znakovi da dijete ima problema s čitanjem. Problem leži u tom da tada već poprilično kasno za reakciju i da se ranijom reakcijom ostvaruju bolji rezultati.
Zašto neka djeca nauče čitati ranije od druge?
Neovisno o poremećajima učenja ili drugim čimbenicima koji mogu ometati učenje, postoji nekoliko središnjih čimbenika koji pomažu objasniti zašto neka djeca pokazuju veću sklonost ili ljubav prema čitanju od druge djece.
Jedan čimbenik odnosi se na djetetove vlastite sposobnosti kao što su njihova prirodna inteligencija, verbalna sposobnost, raspon pažnje, osobni interesi i motivacija za čitanje. Drugi je čimbenik povezan s djetetovom okolinom, te uključuje dostupnost materijala za čitanje, kvalitetu poučavanja u školi.
Na vrijeme kad dijete nauči čitati također utječe čitanje ili ne čitanje kod kuće, jer to je mjesto na kojem mnoga djeca prvo razviju ljubav prema knjigama i čitanju. To je, također, mjesto u kojem roditelji utječu na toleranciju na frustraciju, što je korisno i ključno ne samo u čitanju, već i općenito u učenju.
Kada se zabrinuti ako dijete ne čita
Unatoč svim naporima, neka će djeca i dalje imati problema s čitanjem. Ako dijete ne postiže barem okvirno uspjehe koji se mogu usporediti s vršnjacima u prvom razredu, roditelji bi se trebali zabrinuti. Roditelji i učitelji koji obraćaju pozornost mogu primijetiti probleme poput lošeg pravopisa, izbjegavanja čitanja ili poteškoća s čitanjem koji mogu biti znakovi da je djetetu potrebna dodatna pomoć. Ponekad se mogu primijetiti znakovi poremećaja učenja kao što su ADHD ili disleksija - poremećaji koji se mogu dijagnosticirati i liječiti uz pomoć stručnjaka.
