Neka djeca uče lakše, nekoj to ide malo teže. Roditelji koji imaju dijete kojem učenje nije „mačji kašalj“ znaju koliko je važno znati pravi način kako se nositi s time. Evo nekih savjeta koji bi mogli pomoći i olakšati učenje djetetu koje želi učiti, a nije mu lako.
Obrazovanje je važno u životu svake osobe od najranije dobi, pa je tako važno i u životu svakog djeteta. Na to se posebno skreće pažnja na današnji dan, 24. siječnja, kad se obilježava Međunarodni dan obrazovanja. Svi želimo da nam dijete odraste i da zna učiti, te da je sposobno dalje učiti, odnosno da barem u najranijoj dobi svlada čitanje, pisanje i način kako učiti.
Nekoj djeci je učenje teže jer imaju određene poteškoće koje ih ne ograničavaju u svakodnevnom funkcioniranju, ali usporavaju učenje. Tu su razne poteškoće kao što su disleksija, disgrafija, poteškoće sa sluhom, ali isto tako dijete može biti nadareno, na primjer, za matematiku, ali se mučiti s učenjem jezika. Pa kako im pomoći?
Istina je da dijete provodi dovoljno vremena u školi i da tamo treba naučiti veliku većinu gradiva. No, isto tako znamo kakvi su uvjeti u školama i da dijete koje malo teže uči nema priliku sve svladati u školi, te mu treba i ono što mu možeš pružiti i pomoći kod kuće. Strpljivo i polako.
10 savjeta kako pomoći djetetu koje teško uči
1. Neka uči uz izravne upute
Prilikom učenja važno je da dijete točno zna što treba učiti. Dijete bi trebalo imati uvijek materijale koji na vrlo izravan način predstavlja gradivo i na jasan način traži od djeteta provjeru gradiva. Važno je da se dijete ne zbunjuje i da mu se ne nudi nešto što je moguće pogrešno interpretirati.
2. Odaberi postupni pristup
Postupni pristup podrazumijeva da svaka lekcija počinje s osnovnim vještinama, koje se postupno nadograđuju u nešto složenije. Svaka kasnija lekcija nadograđuje se na prethodno svladani materijal, te se težina postupno povećava. Važno je da se gradivo nadograđuje, te da nema „praznina“ zbog kojih će se „urušiti“ naučeno. Dijete se treba do vrha popeti korak po korak, bez stepenica koje nedostaju.
3. Važno je poučavati svim osjetilima
Višesenzorno učenje je ono učenje koje se događa kad nove informacije predočavamo na temelju više osjetila – vida, sluha, dodira. Djeca najbolje uče kad uče svim svojim osjetilima. Kad dijete vidi koncept onako kako se on objašnjava, kad čuje o tom, a zatim to napravi svojim rukama – lakše će usvojiti informaciju. Na primjer, dijete vidi novu riječ ispisanu slovima koja se slažu, pa čuje izgovor i onda pokuša zapisati riječ dok ju izgovaraš slovo po slovo. Ovako se koriste brojni putevi do mozga i lakše se uči.
4. Samo jedan novi pojam odjednom
Kad se na dijete „baci“ previše informacija odjednom, dijete će zapamtiti samo određeni dio informacija. Kad dijete uči samo jedan po jedan pojam, tako poštujemo njegovu kratkotrajnu memoriju, te mu tako omogućavamo lakše pohranjivanje pojmova i vještina u dugoročno pamćenje. To znači da će tako moći više naučiti.
5. Ponavljanje je važno
Izrazito je važno s djetetom neprestano ponavljati sve što se nauči novo. Kad smatraš da je dijete naučilo nešto, tek tada to treba utvrditi i ponavljati. Za usvajanje novog treba vremena i vježbe. Osim toga, ponavljanje ne bi trebalo biti dosadno. Na primjer, kod učenja slova i riječi uvijek je dobro imati nekoliko različitih vrsta setova slova, kao i pojmova, pa ih izmjenjivati.
6. Kratko i često učenje
Bolje je s djetetom učiti više puta, ali kratko – daleko bolje nego dugo, a rijetko. Tijekom kratke lekcije dijete ima manje šanse odlutati mislima, pa je tako lakše učiti i imati djetetovu pažnju. Neka svako učenje bude energično, bez praznog hoda, uz razne tehnike koje održavaju pažnju djeteta. Može to na početku biti 15-ak minuta na dan, pet dana u tjednu. Kasnije ove lekcije mogu biti i duže, ovisno o tom kako ih dijete prihvaća.
7. Vrijeme za učenje je posebno
Vrijeme koje ćeš provesti učeći s djetetom savršena je prilika da mu pokažeš koliko ti je važno, odnosno na neki način koliko je vrijedno u tvojim očima. To je sjajna prilika za ohrabriti dijete, izgraditi ga, pomoći mu da razvije svoje vještine i karakter.
8. Smij se
Nema ništa bez osmijeha! Učitelj(ica) se može nasmijati, ali i ne mora uvijek. To će biti razlika između tebe i učiteljice. Ako je dijete pomalo obeshrabreno zbog težeg učenja, ovo je idealan način da ga ohrabriš i osmijehom daš do znanja da ono to može!
9. Pozitivno
Usredotoči se na pozitivno. Nemoj samo ispravljati greške, nego ponavljaj ono što je dijete dobro napravilo. Potrudi se da uloviš dijete kako radi nešto pozitivno, pa to nagradi, istakni, ponavljaj.
10. Shvati snagu poticajnih riječi
Iako je na posljednjem mjestu, nikako nije najmanje važno. Dok se trudimo da dijete usvoji nešto novo, usred dnevnih obveza i pod pritiskom škole i ostalog što nas čeka, često zaboravimo na važnost riječi kojima ćemo ohrabriti dijete u njegovom napretku.
