Brojne osobine su potrebne da dijete bude uspješno kasnije u životu i brojne okolonosti, naravno. No, kažu da je jedna osobina gotovo uvijek važna za uspjeh, a uglavnom je ne cijenimo baš.
Malo je situacija koje nam dignu tlak jednako kao kad nam dijete "odgovori". I ne, ne mislimo na ono kad nam odgovori na postavljeno pitanje, naravno, nego kad nam bahato, bezobrazno i s nimalo poštovanja odgovore na našu molbu, uputu, prijedlog... Ili tek tako, usput. Visoki tlak i onaj zadnji živac skaču instant! Naravno da je najbolja reakcija miran odgovor i smirivanje situacije, ali tko to može u takvom trenutku?!
No, možemo to pokušati uljepšati i olakšati taj osjećaj koji se javi u takvim situacijama – ili te barem malo utješiti. Naravno, ako se uspiješ u toj situaciji sjetiti ovog o čemu govorimo, dok ti para suklja iz ušiju. Dakle, u trenutku kad ti je teško jer ti dijete pokazuje da ima svoj stav od kojeg ne odustaje, kad ti odgovori kako ne očekuješ, utjeha može biti da će takvo dijete izrasti vrlo vjerojatno u uspješnog čovjeka.
Da, znamo, dok pokušavaš probaviti one riječi koje su stigle do tvog srca iz usta tvog djeteta, nije lako sjetiti se da je to sve pravi put do uspješnog djeteta, a ti se samo moraš malo strpjeti... Naravno da je frustrirajuće, ali to je zapravo važan dio razvoja na kojem ćete vi kao roditelji biti zahvalni u budućnosti. Kada djeca uzvraćaju verbalno, to je zapravo odlično za njihov razvoj.
Štoviše, stručnjaci se slažu da je ovo ponašanje zapravo razvojno zdravo za djecu. Psihologinja Kelly M. Flanagan objasnila je da je "nemogućnost da se kaže 'ne' - nemogućnost postavljanja osobnih granica - jedan od najčešćih uzroka ljudske patnje."
Dakle, sve u svemu, kad djeca kažu "ne" i suprotstave se autoritetu, ona pokušavaju ostvariti određenu kontrolu nad vlastitim životima. Pojednostavljeno rečeno: oni vježbaju to na nama.
"Roditeljima govorimo da na te svađe ne gledaju kao na smetnju, već kao na ključno poligon za vježbanje", rekao je psiholog Joseph P. Allen.
Vježbanjem do savršenstva
Kad to tako postave... Možda bismo ipak radije da dijete na nama uvježba pregovore, nego da se osjeća kao da mora slijediti upute drugih, bez obzira na to tko drugi bili. Na primjer, ako se netko ponaša neprimjereno s tvojim djetetom, sigurno bi rado da im kaže jasno i glasno "NE". E, pa da bi došlo do tog, potrebna je vježba.
Znači, ubuduće, kad ti dijete odgovori, možda možeš pokušati pružiti primjer kako se ponašati u toj situaciji. Djeca će pružati otpor, u to nema sumnje, jer je to dio odrastanja. Važno je kako će uzvratiti i kako ćeš ti reagirati na to. Učiš li svoje dijete da te izaziva s poštovanjem? Postavljaš li očekivanja (i pozitivne primjere) za odgovarajuću komunikaciju? Pomažeš li mu da razumije i preuzme odgovornost za posljedice svojih postupaka?
Moraš imati na umu da odgajaš buduću odraslu osobu. Želimo se osjećati dobro u svojoj koži kao roditelji, a kad nam dvogodišnjak kaže odrješito "NE!" ili nas devetogodišnjak bahato pita "Zašto ja to moram?" ili četrnaestogodišnjak kaže "Nisi fer!", to izaziva nesigurnost u našu kompetenciju kao roditelja.
Činjenica je da je život lakši kad djeca jednostavno rade ono što kažemo. No, važno je sjetiti se da mi u konačnici nemamo kontrolu nad svojom djecom. Mi smo tu da ih ispratimo na pravi put, a jedan dio tog je vježbanje samostalnog donošenja odluka i pregovaranje za ono što žele.
