O ovakvom se pogledu na roditeljstvo sve češće govori, posebno otkad su sve popularniji roditeljski stilovi koji se ne temelje na granicama i na odlukama roditelja, nego sve češće djece.
Nećemo uopće raspravljati o tome je li trend permisivnog roditeljstva popularan ili ne. No, nije čak ni stvar samo u permisivnom roditeljstvu, nego u svim izvedenicama i pogrešno tumačenim oblicima ovog oblika roditeljstva, zbog kojih dolazimo do trenda koji nas još više brine. To je trend davanja previše „moći“ djeci – i to u smislu da djeca o previše tog mogu odlučivati, da imaju premalo granica, da… Ma, znaš sigurno sve o tom.
Jedna se žena upravo na ovu temu obratila za savjet, pomoć, odnosno u potrazi za nekim mišljenjem i drugom perspektivom, stalnoj rubrici portala Slate.com, u kojem na pitanja odgovara Nicole Chung, spisateljica i urednica, te majka dvoje djece. Žena koja je zatražila mišljenje o ovoj temi zakoračila je u 40-u godinu, te nema djece.
Njezin je problem, kaže, to što su na svim druženjima s prijateljima koji imaju djecu prisutna i djeca. No, to nije ono što ju smeta. „Na tim druženjima djeca su uključena na istoj razini kao i odrasli,“ kaže žena u svom pitanju, te opisuje: „Oni su u središtu pozornosti, stalno prekidaju razgovor odraslih i odvlače svakog gosta koji je došao na druženje kako bi se igrao s njima u drugoj sobi. Svaki moj pokušaj da ih ljubazno odvratim ili kažem ne rezultira napadom bijesa.“
"Roditelji nikad ne kažu NE"
Uh. Ovo ne zvuči nimalo opuštajuće i to nije druženje kojem bi se ona mogla veseliti idući put. Povrh toga, kaže ona, roditelji ne odigraju svoju ulogu u ovoj priči: „Roditelji nikada ne kažu 'ne' djeci, nikad im ne kažu da se igraju sami, ali ni ne zabavljaju dijete - to prepuštaju svojim gostima!“ Sasvim opravdano, rekli bismo, žena je rekla da se u takvim situacijama osjeća kao dadilja, a sve završi ne baš dobro: „Na kraju odem iscrpljena, nakon nekoliko sati, a da nisam završila niti jedan razgovor.“
Žena je istaknula, na čemu se i ispričala čak, da je ona, kad je bila dijete, bila uvijek pristojna prema odraslima, ali u situacijama kad su roditelji posjećivali prijatelje ili obrnuto, nije nikad bila u središtu pažnje. Zanimalo ju je, sve u svemu, ponašaju li se svi roditelji kao njezini prijatelji kad se druže s nekim, te kako da bude ljubazna prema djetetu, ali i uspije se družiti s prijateljima.
Nicole Chung, zadužena za odgovore u ovoj rubrici, odgovorila joj je da je istina da se mnogi roditelji bore s tim da kažu 'ne' djetetu, ali da ne bi rekla da su svi roditelji nalik na njezine prijatelje, niti bi tako postupili. Dodala je da takva druženja vjerojatno nisu izbor njezinih prijatelja, nego nešto što se događa zbog djece i nemogućnosti drukčije organizacije.
„Dvije i tri godine teška su dob za djecu da se dugo igraju samostalno, posebno kada su u blizini novi i/ili uzbudljivi ljudi poput Vas. Roditelji djece znaju sve njihove trikove i teže ih je iznenaditi; njihov poriv za interakcijom i pokazivanjem vama je prirodan,“ napisala je Nicole Chung, te dodala da se žena koja je postavila pitanje očito, i logično, ne sjeća razdoblja kad je imala tri godine, ali je vjerojanto i ona sigurno dala do znanja da je prisutna kad su se njezini roditelji družili.
Ima rješenja, ali ne bez posljedica
No, sve drugo na stranu, rekla joj je da ima nekoliko opcija, uključujući i onu da se suoči s prijateljima koji su roditelji i traži od njih da djeca budu – manje nalik maloj djeci.
„Najlakše je pokušati promijeniti parametre svog posjeta: otiđite kasnije navečer, možda vidite djecu nakratko prije nego što odu na spavanje, a zatim se družite bez djece nakon što zaspu. Također možete pokušati predložiti više okupljanja izvan kuće, iako to znači da će se vaši prijatelji ili morati snalaziti sa djecom vani ili prilagoditi vrijeme kad netko može čuvati djecu,“ odgovorila je Nicole.
Predložila joj je još jednu opciju: da organiziraju druženja na kojem će biti više djece iz različitih obitelji, pa bi se oni mogli zajedno zabavljati. To se čini kao suvislo rješenje, barem nama!
„Naravno, normalno je komunicirati s djecom svojih prijatelja kada ste u njihovoj kući,“ zaključila je Nicole, te dodala: „Ali ako postoje određene obitelji u kojima se čini da je tog previše i da vam ne ide, u redu - samo znajte da će biti teško sami promijeniti tu dinamiku.“
Nicole je naglasila da se žena ne bi trebala osjećati loše zato što pokušava riješiti problem na druge načine, poput druženja kasnije, druženja negdje drugdje, itd. No, mora imati na umu da će možda neke od tih obitelji viđati malo rjeđe, barem privremeno. Iz osobnog iskustva, Nikole je zaključila: „Kao roditelj tinejdžera, mogu jamčiti da će doći dan kada neće biti ničeg što će ta ista djeca željeti manje nego biti u središtu sobe pune odraslih.“
