"Prije nego što pomislite da se moja lijenost odnosi samo na osnovne stvari poput kuhanja i spremanja, uvjeravam vas da se ne odnosi. Posebno sam lijena kada je u pitanju njihovo školovanje!"
Donosimo iskreno i inspirativno pismo majke dvoje djece koje nudi odgovor na pitanje "Zašto svijetu treba više "lijenih" roditelja?".
Nakon što sam rodila, izluđivala sam samu sebe pokušavajući biti savršena mama. Svaki je obrok bio savršeni primjer nutricionističke izvrsnosti, vrijeme gledanja televizija bilo je sukladno preporukama Američke akademije za pedijatriju, rutine u krevetu i kadi bile su prave sigurnosne operacije, a preskakanje popodnevnog spavanja nije dolazilo u obzir!
Onda sam se vratila na posao i sve je otišlo k vragu.
Obroci su postali brzi i jednostavni i tako smo od umaka za tjestenine od lanenog sjemena i špinata došli do smrznutih pizza iz obližnje trgovine. Naš strogo regulirani raspored gledanja televizije pretvorio se u moje spavanje na trosjedu, dok je moj najstariji pokazivao svojoj sestri kako se upravlja konzolama. I reći ću samo da kupke postale kaotične!
Bilo je predivno!
Naravno, osjećala sam ogromnu krivnju. Kuća je bila u neredu, rublje se nagomilalo toliko visoko da mi dijete mogla izgubiti iza njega, a pseća dlaka plutala mi je po kuhinjskom podu poput kišobrana u pustinji, ali iskreno, osjećala sam se sjajno! Vikala sam manje, više sam se smijala, a mojoj djeci je i dalje bilo sasvim dobro.
I tada mi je palo na pamet ... ako bi moja djeca mogla naučiti pobijediti tamnu stranu koristeći samo svjetlosni mač i impresivne fine motoričke vještine, tada bi sigurno mogla naučiti osnovnu brigu o sebi. Mislim, jesam li zaista trebala upravljati sa svakim zalogajem hrane ili kapljicom tekućine koju su konzumirali? Bi li propali kad bi u cik zore u subotu ujutro napravili svoj obrok umjesto da mene ili oca povuku iz kreveta da to učinimo umjesto njih?
Pa što ako su nešto prolili? Očistit će se.
Ubrzo su najniži red smočnice i hladnjaka zauzele grickalice, dječje šalice i tanjure premjestili smo u donje ormariće, a moj izrađivač etiketa - nekada tužni i usamljeni uređaj - sada je radio prekovremeno. Označila sam sve: kante za igračke, ladice za odjeću, kuhinjske ormariće i police. Loša strana ovoga, kako se ispostavilo, bila je ta što je moja najmlađa odlučila da joj je označavanje stvari izvrsna zabava i nastavila je s označavanjem svega, od psećih zdjela do kvaka, sve dok moja kuća nije izgledala kao da ju je dizajnirao netko potpuno lud.
I mogu reći da se većina mojih napora isplatila. Tijekom posljednjih nekoliko godina, moja su djeca diplomirala kuhanje vlastitih ribljih štapića i tjestenine sa sirom. Još bolje, u ispunjenju svoje beskrajne potrage za čokoladom, moja je kćer naučila i nešto o pečenju. S obzirom na to da su njezini kolačići u početku možda više bili poput briketa od ugljena, sada su zaista odlični ( i svi uživamo u njima).
Kronično lijena mama!
Prije nego što pomislite da se moja lijenost odnosi samo na osnovno održavanje i njegu, uvjeravam vas da se ne odnosi. Posebno sam lijena kada je u pitanju njihovo školovanje. Ne pratim njihove zadaće niti ih podsjećam kada imaju testove, a ako propuste zadatak, dobivaju nulu. 'Jer to je život, bebo. To ne znači da me nije briga za njihove ocjene; očekujem petice (i povremene četvorke za težak predmet).
Poruka za sve savršene mame...
Za ostale lijene mame, vjerojatno ste već pogodili kamo ovo ide, ali za savršene mame koje vjerojatno užasnuto hvataju dah od svega pročitanog, sročit ću kratku poruku za vas.
Na kraju, naš se roditeljski uspjeh neće mjeriti time koliko smo često radili domaće zadaće niti jesmo li svojoj djeci dopuštali samo da grickaju rižine kolače i smoothie od špinata. Uspjeh će se mjeriti gledajući u kojoj su mjeri sposobni pripremiti sebi obrok ( i druge stvari) kad mi više nismo u blizini da radimo sve te stvari umjesto njih.
S dvanaest i petnaest godina moja djeca mogu kuhati osnovna jela, upravljati perilicom posuđa, kao i prati, slagati i odlagati vlastitu odjeću. Na njima je da ustanu sa svojim alarmom svako jutro, da predaju zadatke i naprave si ručak. Znaju da mama neće naletjeti i spasiti dan svaki put kad zabrljaju jer je dio odrastanja i učenje da vaši postupci imaju posljedice. A kad stigne odrasli život, bit će sigurni u sebe, sposobni i posjedovat će vještine potrebne za plovidbu mutnim vodama odrasle dobi, a sve zahvaljujući svojoj lijenoj mami.
