Colleen Temple je mama troje djece koja vodi sretan obiteljski život, ali ponekad žudi za starim životom i druženjima. Baš zbog toga odlučila je napisati pismo svojim prijateljicama
Bilo je ponekih fotografija s koncerta na društvenim profilima prijatelja na koje nisam bila pozvana ili spominjanje večera za koje nisam dobila pozivnicu. Propustila sam dogovore kod kozmetičara, glazbene festivale i djevojačke večeri. Ali ne brinite - kod kuće sam imala vlastite zabave. Tužne zabave samosažaljenja na koje je bio pozvan samo moj muž.
"Znam da vjerojatno nisam mogla doći. Ali voljela bih da sam bila pozvana", rekla sam mu to nekoliko puta. I on je to osjetio ranom u periodu očinstva. Počeli smo dobivati djecu kad smo imali 27 godina, a mnogi naši prijatelji bili su u potpuno drugoj životnoj fazi (ne razmišljajući o djeci). I mi smo propustili neke stvari naših prijatelja. Pozivnice su se smanjivale. Uspomene su napravljene bez vas. Ne osjećam se dobro, ali razumijem.
'Zadužena sam za prljave pelene i velike osjećaje malih ljudi'
Ja sam jedina mama u krugu mojih prijatelja. Imam troje djeca - svi su mali. Bila sam trudna ili kod kuće, brinem se za novorođenče ili se bavim malim bebama ili bolesnim klincima koja me trebaju već pet godina. Pokušavaj dogovora sa mnom izgleda kao da vodim moćno vladino ministarstvo. Ali doista, to je zato što sam zadužena za prljave pelene i velike osjećaje malih ljudi. I predškolske obveze i liječničke preglede, čišćenje igračaka, pisanje eseja dok djeca spavaju i ispunjavanje Amazonove narudžbe te pripremanje 200 obroka dnevno. (Ne, nisam kuharica. Ja sam mama gotovo petogodišnjaka, trogodišnjaka i 15-mjesečnog djeteta).
Ali ja to ne govorim zbog suosjećanja. Ovo je život koji sam odabrala. Život koji želim. Život koji smo muž i ja sanjali. Volim ga. Kažem ovo zbog pozivnica. Želim biti uključena. Ali ne želim pozivnicu zbog toga što me žalite. Želim da pozovete mene. Zato što sam ja još uvijek ja, bez obzira na majčinstvo.
'Još uvijek sam spremna za avanturu'
Ja sam još uvijek djevojka koja se voli sjećati svih glupih stvari koje smo radili na fakultetu. Još uvijek volim gledati filmove i imati uređene nokte, uzeti pauzu od kuće s vremena na vrijeme.
Treba to. I ja trebam vas. Moje noći izgledaju tako da dojim bebu u jutarnjim satima ili mijenjam plahte zbog nezgode (ne moje, nego dječje), ali još uvijek se mogu družiti. Mislim, prošli tjedan sam bila budna cijele noći jer nitko od moje djece nije htio spavati - mogu preživjeti s nekoliko sati spavanja. Zato postoji kofein!
Još uvijek sam smiješna, društvo, iako ponekad moje šale mogu uključivati majčino mlijeko ili dječju stolicu. I još uvijek sam relevantna - skrolam po Instagramu da bih znala vijesti o slavim osobama i vijesti.
Još uvijek sam spremna za avanturu - mijenjam pelenu na slučajnom parkiralištu na suvozačkom mjestu samo s dvije maramice i hlačama koje nisu za dovoljno velike za tu osobu. Igram na sve!
'Molim vas budite strpljive sa mnom'
Dakle, ako morate čekati da uspavam dijete ili da pričekam da se moj suprug vrati kući da preuzme djecu - molim vas budite strpljive sa mnom. Ako morate pročitati moju poruku koja kaže: "Uh! Ne mogu večeras, svi povraćaju", molim vas i dalje mi pošaljite pozivnicu. A ako kažem: "Oprosti, ne mogu večeras" i to sam rekla pet puta - molim vas nemojte misliti da nisam htjela doći.
Htjela sam. Ali dužnost zove. I u ovoj fazi života, moja obitelj me treba i s tim sam u redu. Očekujem i ponosna sam na svoju ulogu mame i supruge. Liste zadataka i spavanje s mališanima čine moj život ovih dana. No, uvijek će uvijek biti mjesta za vas.
Dakle, pošalji mi tu pozivnicu, djevojko. Pokušat ću učiniti sve i doći. Ali ako ne mogu biti tamo, znaj da ću uvijek biti duhom uz tebe.
