I očevo tijelo, a ne samo majčino, proizvodi hormone potrebne za razvijanje povezanosti, lojalnosti, odgovornosti, brižnosti i ljubavi prema djetetu
Prema nekim istraživanjima, 1975. godine prosječni otac provodio je oko 15 minuta dnevno sa svojim djetetom, dok se 1995. to vrijeme produljilo do dva sata dnevno. Patrick M. Houser, autor "Vodiča za buduće očeve", smatra da je uloga oca do danas dosegla potpuno nove razmjere.
Za razliku od velikog dijela prošlog stoljeća, kada su očevi u bolničkoj čekaonici dijelili cigare neznancima kako bi proslavili rođenje djeteta, danas su očevi uključeni u sve faze iščekivanja, poroda i brigu oko djeteta, tvrdi Houser.
Odgovore na pitanja zašto su brižniji i privrženiji oni očevi koji od samog početka aktivno sudjeluju u očekivanju i rođenju djeteta, može nam ponuditi znanost.
"Hormon ljubavi" ključan za razvoj očinskih instinkata
Hormon oksitocin proizvodi se u ženama i muškarcima tijekom intimnog kontakta, a često ga nazivaju i "hormonom ljubavi". Ovaj hormon važan je za majku jer tijelo priprema za uspješnu trudnoću i porod, ali i za oca.
Istraživanja su pokazala da se ovakva hormonalna aktivnost u očevima javlja već tijekom partneričine trudnoće, a pojačava se ako je otac prisutan na porodu. Kod očeva su hormoni prolaktin, vazopresin i oksitocin na najvišoj razini u razdoblju oko poroda.
Pojačana proizvodnja prolaktina povezuje se sa stvaranjem povezanosti, privrženosti i brižnosti. Povišena razina vazopresina stvara kod oca potrebu da štiti obitelj i želi ostati kod kuće umjesto da vani traži novu partnericu. Vazopresin je poznat i kao hormon za monogamiju, odnosno za stvaranje osjećaja odgovornosti.
Intimnost između djeteta i oca, posebno doticajem kože, dovodi do pojačane proizvodnje oksitocina. Povišena razina oksitocina u očevom tijelu ključna je za razvoj njegovih instinkata kao brižnog roditelja. Rezultat ove pojačane hormonalne aktivnosti je povezanost, privrženost, odgovornost, lojalnost, zaštita, ljubav i briga u novopečenim očevima.
Predani očevi su i bolji muževi
Houser navodi još jednu prednost dobrog odnosa oca i djeteta, a to je dugovječnost takvih obitelji. Veća je vjerojatnost da će uz obitelj ostati onaj otac koji je privržen i predan svojoj djeci.
Tijekom trudnoće, poroda i kasnije, kod očeva se javljaju nježnost, ljubav i osjećaj pripadnosti, što je temelj za nastanak životne povezanosti između oca i djeteta. Prema Houserovom zaključku, prijelaz u očinstvo jedno je od najznačajnijih i najizazovnijih iskustava u životu muškarca, a kako bi to iskustvo bilo zadovoljavajuće i uspješno, očevi se moraju osjećati sigurno, samopouzdano i imati potporu ljudi oko sebe.
