'Vi roditelji ste ključna točka u njihovim životima i samo vi ste oni koji ih svojom vjerom i snagom možete nositi u njihovu prekrasnu budućnost'
Željka Vučko je 48-godišnja mama iz Zagreba, inače laboratorijski tehničar na Sv. Duhu, a od prije skoro 10 mjeseci i djelatnica Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj.
Željka je i predsjednica udruge Palčići, prve udruge u Hrvatskoj za unapređenje skrbi za prijevremeno rođenu djecu i podršku njihovim obiteljima, a ono najvažnije - Željka je mama četvero djece od kojih je troje rođeno prije vremena.
Iako su njezina djeca već pravi odrasli ljudi, 26-godišnji Sandro će uskoro postati i tata, a Željka sretna baka, dok su 22-godišnja Katarina i 20-godišnja Magdalena prave mlade djevojke, a 15-godišnji Dominik praktički odrasli muškarac, odmah na početku našeg razgovora, pitala sam Željku kako je to biti mama čak troje Palčića.
'Ti kao zdravstveni djelatnik znaš sve o toj djeci, ali kao majka nemaš pojma ni o čemu i u tom trenutku nisi više zdravstveni djelatnik nego si samo majka'
"Prije 25 godina, kad sam se zaposlila na sv. Duhu, bila sam mama jednog, ne terminski rođenog djeteta nego djeteta koje je prešišalo termin za gotovo dva tjedna i zapravo sam se prvi put susrela sa Palčićima na svom radnom mjestu kao 'teta pikalica' koja ih je svaki dan morala bosti i nanositi im bol", rekla mi je Željka i dodala kako je njezin prvi susret s Palčićima bio onaj klik, ljubav na prvi pogled.
"Sve to vrijeme sam se divila njihovoj snazi, njihovoj hrabrosti, njihovim borbama i nekako sam u svom radu i odlascima na neonatologiju, uvijek imala potrebu navratiti do njih, uvijek sam sve slobodno vrijeme provodila mazeći se s njima. Kad sam prolazila bolnicom i vidjela uplakanu mamu, uvijek sam nekako imala potrebu doći do nje i pitati je kako joj mogu pomoći, zagrliti je i pružiti joj neku podršku. Kroz sve to i Bog mi je dao moje Palčiće, da bih shvatila i sama kako je to biti roditelj Palčića i što zapravo proživljavaju ti roditelji po ćoškovima hladnih hodnika i kako oni zapravo, u nekim trenucima gube snagu pa ih to sve ponovno gura naprijed."
Tako je i Željka postala mama prvo jedne pa zatim druge Palčice, a onda i trećeg Palčića. "Prošli smo sve svoje borbe, neki manje, neki veće. Kad sam rodila svoju najstariju kćer i svoju prvu Palčiću, osjećala sam strah i neizvjesnost, prvi put sam rodila dijete prijevremeno. Ti kao zdravstveni djelatnik znaš sve o toj djeci, ali kao majka nemaš pojma ni o čemu i u tom trenutku nisi više zdravstveni djelatnik nego si samo majka."
Srećom, njezina Katarina bila je relativno dobro, nije imala nikakvih značajnih problema, a kući su došli s njezinih 1980 grama i zaista, po dolasku kući - djevojčica je vrlo brzo rasla i napredovala. "Moja Palčica sad ima 22 godine i visoka je 1,85 m."
'Obećala sam sama sebi i njoj da će njena budućnost biti dobra i da ćemo napraviti čudo. I zaista - čudo smo i napravili'
Sljedeća trudnoća došla je vrlo brzo, bila je to blizanačka trudnoća i već u ranijim tjednima, Željki su rekli su da je drugi plod nažalost odumro i da će pokušavati održati njezinu kćer. "Cijela trudnoća bila je problematična, čuvana i odležana trudnoća, s puno bockanja, pikica i sve skupa. Dogurali smo do nekih tjedana kad smo bili sigurni da to može ići, međutim, uslijed prijevremenog poroda rođena je u teškom stanju, reanimirana po porodu i tako je počela njezina borba."
Sve je to bilo donekle brzo i njezina djevojčica se je brzo oporavljala, međutim, u samom porodu, došlo je do hemipareze lijeve strane, odnosno oduzeta joj je lijeva strana tijela. "Kako tada nije bilo uvjeta koji roditelji imaju danas, zapravo sam ja bila 'mama maćeha' koja je doma maltretirala kćer do besvijesti, izvodila sve što mi je palo na pamet jer sam obećala i sebi i njoj da će njena budućnost biti dobra i da ćemo napraviti čudo. I zaista - čudo smo i napravili."
Iako su im na početku su rekli kako Magdalena možda nikada neće ni sjediti, a kamoli hodati, ona je danas 20-godišnja djevojka koja je na drugoj godini studija primaljstva, i kako njezina mama kaže, 'slijedi svoj cilj koji si je vrlo rano zacrtala i gaji ljubav prema djeci, porodima i mjestu gdje život počinje'.
'Živ je, Željac! On je živ!'
Nakon tih teških i bolnih godina, Željka je razmišljala kako više neće pokušavati i riskirati jer je svaka trudnoća bila drugačija i drugačiji razlog prijevremenog poroda, ali eto - zatrudnjela je i s Dominikom i trudnoća je bila prekrasna, prava školska trudnoća od prvog dana.
"Međutim dogodilo se nešto dva mjeseca prije termina, doslovno u dva dana. Nisam osjetila našu svakodnevnu komunikaciju koju smo imali, mazili se i čuvali kroz trbuh pa sam otišla na Sv. Duh da vidim je li sve u redu i tamo sam završila na hitnom carskom rezu jer prema ultrazvuku - njemu su svi organi otkazali osim srca i mozga."
Njihova borba je počela njegovom reanimacijom na Sv. Duhu, a Željki je rečeno da se dječak vjerojatno neće živ roditi te da zapravo spašavaju nju. "Prva pobjeda je bila vrisak jedne moje drage kolegice primalje: 'Živ je, Željac! On je živ!'"
Nakon toga su krenuli dalje: bezbroj reanimacija, devet operacija u prvih 36 sati života, zatim jedna sa četiri i pol mjeseca u Austriji. "Svaka čast zdravstvenim djelatnicima ovdje u Hrvatskoj. Učinili su čudo za nas i naše dijete. Mi smo već s godinu dana mogli reći da je on prekrasan zdravi dječak, bez ikakvih posljedica svega onoga što je prošao. Danas ima 15 godina, ide u srednju školu i već je praktički odrasli muškarac koji, zahvaljujući svojim ožiljcima ne može zaboraviti put koji je prošao i uvijek ga se rado sjeća kao najveće pobjede u svom malom životu", govori Željka.
'Udruga Palčići - jer i Hrvatskoj treba mjesto gdje bi čovjek mogao barem nazvati telefonom i dobiti pomoć i podršku ljudi koji su to i sami prošli i koji ga razumiju'
Upravo zbog tog puta koji je prošla i na kojem je shvatila da su jedino roditelji i majke koje su tad boravile u bolnici bile njezina podrška, netko tko ju je razumio te ponukana čestim razgovorima s primarijusom Stanojevićem sa Sv. Duha - Željka je uz nekoliko drugih roditelja odlučila da je Hrvatskoj potrebna i jedna udruga koja bi se službeno bavila problemom prijevremenog rođenja i bila pomoć i podrška roditeljima.
"Prvenstveno roditeljima jer sve ono što dobivamo u bolnici i od medicinskog osoblja je velika podrška, ali oni u svojim žestokim borbama za živote naše djece zaista nemaju vremena biti i nama psihološka podrška. Tako smo došli na ideju da u Hrvatskoj treba postojati mjesto gdje bi čovjek mogao barem nazvati telefonom i dobiti pomoć i podršku ljudi koji su to i sami prošli i koji ga razumiju."
Tako su 2009. godine nastali Palčići, prva udruga u Hrvatskoj za unapređenje skrbi za prijevremeno rođenu djecu i podršku njihovim obiteljima.
"Moj telefon je dostupan od 0-24 i s obzirom da nas se doslovno na prste jedne ruke može nabrojati, svaka od nas ima neki svoj kontakt koji se mogu pronaći na našim Facebook stranicama, mogu nam se roditelji javiti preko Facebook stranice udruge. Trudimo se odgovoriti na sva njihova pitanja, a ako na nešto ne odgovorimo - ispričavamo se jer pitanja nam dolaze u svim oblicima: mail, Messenger, WhatsApp, Viber, telefonski. Trudim se biti na raspolaganju kad god sam to u mogućnosti, od telefonskih razgovora pa sve do osobnih susreta s roditeljima."
'30 bolnica u Hrvatskoj dobilo je opremu vrijednu pet i pol milijuna kuna zahvaljujući trudu roditelja Palčića'
Što se tiče akcija koje su se organizirale kroz udrugu, najveća je svakako akcija 'Palčić gore' koju su pokrenuli 2012. godine. Kao roditelji koji su se susreli s jedinicama intenzivne skrbi i s medicinskim osobljem, shvatili su da i njima treba pomoć jer kako Željka ističe, radi se o zaista vrsnim majstorima improvizacije s obzirom na uređaje koje imaju i kako se žestoko bore za život njihove djece.
"Kako u Hrvatskoj administrativno ne može funkcionirati da jedna akcija traje pet godina, radilo se o nizu humanitarnih akcija jer smo kao roditelji Palčića i volonteri okupljeni u udruzi nastojali u suradnji s velikim firmama, organizacijom koncerata, štandovima, sponzorima i donatorima prikupiti sredstva i kupiti uređaje koje smo onda donirali bolnicama na osnovu popisa koji smo sastavili prije toga."
Dakle, u želji da svaki Palčić, bez obzira gdje se on rodio u Hrvatskoj, dobije onaj najbolji mogući početak o kojem ovisi i njegov daljnji razvoj i život, donirane uređaje dobilo je 30 rodilišta u Hrvatskoj. "Točno na petu godišnjicu početka akcije, donirali smo opremu i posljednjoj bolnici. 30 bolnica u Hrvatskoj dobilo je opremu vrijednu pet i pol milijuna kuna zahvaljujući trudu roditelja Palčića."
Naravno, nisu stali. Ove godine krenuli su dalje u novi projekt, 'Palčić gore za Petrovu' koji u suradnji s Ministarstvom zdravstva ide sa svrhom prikupljanja sredstva za adaptaciju većeg prostora, obnovu i proširenje postojećeg prostora neonatologije u Petrovoj jer kako Željka objašnjava, 'radi se o referentnom centru za cijelu Hrvatsku u koji dolaze najproblematičnije trudnoće, najpatološkije trudnoće i rađaju se oni najmanji'.
'Vi roditelji ste ključna točka u njihovim životima i samo vi ste oni koji ih svojom vjerom i snagom možete nositi u njihovu prekrasnu budućnost'
Za kraj, pitala sam Željku što bi poručila drugim mamama Palčića, a ona mi je, još jednom, pozitivno i prekrasno odgovorila:
"Jedina moja poruka drugim mamama je da beskrajno vjeruju u svoje Palčice i Palčiće, maleni su, ali su beskrajno snažni, a da bi se njihov život održao i krenuo u pravom smjeru - Vi roditelji ste upravo ključna točka u njihovim životima i samo vi ste oni koji ih svojom vjerom i snagom možete nositi u njihovu prekrasnu budućnost."
