To je nešto što vjerojatno već radite... i ako zbog toga osjećate krivnju, nemojte. Saznajte kakvo je to 'sittervising' ili 'sjedeće' roditeljstvo i koje su njegove prednosti za dijete, a koje za roditelje
Zabavili ste svoje dijete bitkama akcijskih figurica, paradama plišanih životinja i igrama skrivača. Sada se pitate, što je sljedeće? Pa, trend na društvenim mrežama koji se zove "sittervising" sugerira da pustite djecu da se igraju samostalno i ne komunicirate izravno s njima.
Izraz je smislila bivša učiteljica Susie Allison koja ga je predstavila na svojoj Instagram stranici Busy Toddler. To samo znači nadzirati djecu dok sjedite, a ne izravno komunicirati s njima.
Ovakav tip roditeljstva stvara zdravu distancu između vas i djeteta. Tu ste ako vas trebaju, ali ne lebdite iznad njih, što im omogućuje da rade na svojim vještinama neovisne igre. Win-win situacija.
'Sjedeće' roditeljstvo ili Sittervising je osmislila Susie Allison, doktorica medicine, majka troje djece i blogerica na Busy Toddler. “Smislila sam sittervising sjedeći na kauču jednog jutra, uživajući u uglavnom toploj šalici kave i slušajući kako se moje dijete igra”, kaže ona. "Našalila sam se sa svojim mužem da sam 'sittervising' - sjedim i nadgledam".
Ubrzo nakon toga, Allison je napisala esej o tom pojmu na svom blogu i objavila o tome na društvenim mrežama.
Kako funkcionira 'sjedeće' roditeljstvo?
Sittervising je podrazumijeva da roditelji nisu dužni uvijek biti dio djetetove igre, kaže Allison. Dodaje da je to dobro i za djecu i za njihove roditelje. “U ovom tipu roditeljstva, djeca dobivaju potrebno vrijeme za igru bez uplitanja odraslih u proces učenja igre,” opisuje. “Odrasli dobivaju vrijeme koje im je potrebno za odmor ili obavljanje poslova, što pomaže u ublažavanju stresa i izgaranja.”
Sittervising funkcionira kao sveobuhvatno rješenje svaki put kada roditelj aktivno odlučuje omogućiti djeci da se igraju dok roditelj radi nešto drugo.
Iako izraz podrazumijeva "sjedenje" od strane roditelja, sjesti u stolicu ili na kauč nije striktno potrebno. "Sjedeće roditeljstvo funkcionira kao sveobuhvatno rješenje svaki put kada roditelj aktivno odlučuje omogućiti djeci da se igraju dok roditelj radi nešto drugo", objašnjava Allison.
Kako god to izgledalo za vas, ovo je prilika da odbacite "mamin osjećaj krivnje" i napunite baterije spoznajom da je ono što radite dobro za sve uključene. Kao što Allison kaže: "Bolji sam roditelj kad sam odmorna."
Prednosti 'sjedećeg' roditeljstva za djecu
Vjerojatno je glavna prednost ovakvog tipa roditeljstva za djecu to što im pomaže da steknu osjećaj neovisnosti i samodostatnosti, kaže Laura Petix, pedijatrijska radna terapeutkinja.
"'Sjedeće' roditeljstvo omogućuje djeci da sigurno istražuju svoje okruženje, svoje igračke i aktivnosti sa svojom odraslom osobom od povjerenja ili skrbnikom u blizini, dok i dalje osjećaju autonomiju i neovisnost", kaže ona.
Petix kaže da je ova vještina posebno važna za neurodivergentu djecu, koja se tek uče samostalno igrati i možda će im trebati roditelj u blizini. Također je odličan za djecu koja pate od tjeskobe zbog odvajanja i treba im malo sigurnosti e dok istražuju. Dajući djeci prostor za igru bez lebdenja ili intenzivne intervencije roditelja, mogu istraživati svoj svijet s više slobode.
Kako je sjedeće roditeljstvo korisno za roditelje?
Sjedeće roditeljstvo ne znači lijeno roditeljstvo, kaže Allison. To ne znači da se nikada ne igrate sa svojom djecom, ali to je ideja da ne morate biti "uključeni" cijelo vrijeme da biste bili dobar roditelj. "Igranje s djecom jedan je od mnogih načina na koje gradimo odnose s njima, ali vrijeme za igru ne mora (i ne može!) trajati cijeli dan", kaže ona.
Dr. Casares kaže da ovakvo roditeljstvo ima velike prednosti kada je u pitanju uspostavljanje zdravog odnosa s djecom. “Najsigurniji oblici privrženosti su kada djeca mogu udobno odlaziti od roditelja, za razliku od potrebe da budu potpuno neovisna o svojim roditeljima ili da moraju biti u blizini svojih roditelja u svakom trenutku”, kaže ona.
Drugim riječima, skrbništvo može promicati sigurnost privrženosti kod djece, što je ideja koja se smatra integralnom kada se radi o povezivanju roditelj/dijete i razvoju djeteta.
Vjerojatno najvažnije, ovakav tip roditeljstva može pomoći u zaštiti roditelja od roditeljskog sagorijevanja, koje istraživači opisuju kao emocionalno iscrpljivanje, smanjenu sreću, pa čak i depersonalizaciju povezanu s roditeljstvom.
“Budimo iskreni, danas bi svim roditeljima dobro došlo malo više vremena za sjedenje, pijuckanje kave ili listanje”, kaže Petix. Sjedeće roditeljstvo daje roditeljima vremena da se opuste i ne moraju podučavati ili voditi svoje dijete dok se igra. Te dodatne minute mira i tišine mogu učiniti čuda u smanjenju izgaranja roditelja, kaže Petix.
