Roditeljski stilovi razlikuju se po mnogočemu, a svaki roditelj odabere onaj koji mu nekako prirodno dođe, pa kasnije pokušava promijeniti ako uvidi da nije to baš najbolji izbor. No, neki ostanu pri svom, bez obzira na sve. Evo koji je najgori izbor roditeljskog stila.
Kad pitaš bilo koju skupinu roditelja koji je roditeljski stil najbolji, svatko će imati neku svoju verziju. Vrlo vjerojatno će svatko imati svoju varijantu nekog poznatog i imenovanog stila i teoriju što najbolje pali. No, kad pitaš koji je stil uvjerljivo najgori, tu će razlike već biti daleko manji, a konsenzus lakši. Čak će se i stručnjaci prikloniti sličnom mišljenju o tom koji je najgori stil roditeljstva – hodanje po jajima.
Kakve veze imaju jaja i kakav je to naziv, pitaš se. Sve ćemo pojasniti, a kad to napravimo, shvatit ćeš da jako dobro poznaješ taj stil roditeljstva i da ti je vjerojatno dosta blizak. Naime, na engleskom se ovaj stil naziva „eggshell parenting“, a neki slobodan prijevod bio bi roditeljstvo „hod po jajima“. Koncept ovog roditeljstva se svodi na to da djeca moraju hodati „kao po jajima“ jer je ponašanje njihovih roditelja vrlo nedosljedno, nepredvidivo i ponekad pretjerano oštro ili eksplozivno, prenosi portal Fatherly.com.
To se roditeljstvo nazivalo najčešće autoritativnim roditeljstvom, ali uključuje još neke aspekte koji nisu nimalo dobri niti korisni. Takvo je roditeljstvo bilo zapravo vrlo „popularno“ i prakticirano na našim prostorima prije nekoliko desetljeća. Na primjer, jedan dan dijete ne pojede ručak, pa dobije jezikovu juhu ili kaznu, a onda idući dan se netko dere na njega zato što jede prebrzo. Ovakva promjenjiva i proizvoljna očekivanja i oštre reakcije na učinjeno napravit će to da se dijete osjeća kao da ne može učiniti ništa kako treba.
I mi sami kad se nađemo u blizini nepredvidivih i nestabilnih ljudi, nekad se osjećamo kao da hodamo po jajima, kako se to kod nas kaže. Ne želimo razbiti jaja i time napraviti nešto loše, a zapravo je nemoguće razbiti ih ako po njima hodamo. Tako je i s roditeljima koji prakticiraju ovakvo roditeljstvo – bez obzira na to što što djeca rade, često im se i nepravedno pripisuje nešto drugo i stavlja na teret da je to pogrešno, u bilo kojoj opciji.
Kako ljudi postaju ovakvi roditelji?
Ne bi bilo pravedno reći da roditelji postaju ovakvi roditelji zato što to silno žele i namjeravaju. Iako ne postoji opće objašnjenje zašto roditelji razvijaju ovakve nepredvidive i neprijateljske navike kakve su karakteristične za ovaj tip roditeljstva, postoje neki uobičajeni razlozi.
Roditelj koji se nađe u položaju da prakticira ovakvo roditeljstvo vrlo je vjerojatno osoba kratkog fitilja i ne zna kako pronaći umjerenost i ravnotežu u svojim osjećajima. Takve su osobe često reaktivne umjesto proaktivne, a često i potiskuju svoje emocije, što dovodi neminovno do eksplozije u nekom trenutku. Najčešće su sve te navike zapravo naučeno ponašanje i potječe još iz djetinjstva, odnosno – ponavlja se greška vlastitih roditelja.
Šteti djeci, i to jako
Jedan od najčešćih učinaka koje ovakvo roditeljstvo ima na dijete je pretjerana budnost, pretjerani oprez, ističu stručnjaci. Ta su djeca vrlo često u stanju koje se naziva „bori se ili bježi“, koje ne možemo izbjeći nekad, ali kod ove djece je to zapravo stanje koje traje i djeci uzrokuje poseban stres. Konstantna izloženost takvom stresu može dijete (i čovjeka) učiniti depresivnim, razdražljivim, može se željeti izolirati od svih.
Djeca koju odgajaju roditelji ovakvim stilom roditeljstva, hodom po jajima, neprestano pokušavaju „pročitati“ druge oko sebe, kako bi vidjeli što će se dogoditi i kako bi trebali reagirati, ističu stručnjaci, a to ih potiče da se zatvore i sve gledaju kroz prizmu prijetnji.
Ponovno izgradi povjerenje
No, ako ti se čini da bi tvoje ili roditeljstvo nekog u tvojoj okolini moglo biti na tvom tragu, ima nade za „popravni“. Popravljanje tih odnosa temelji se na samosvijesti, iskrenim isprikama i promjeni ponašanja. Počinje s isprikom koja mora postati sastavni dio kad se ovakvo ponašanje ponavlja. Razgovaraj s djetetom i pokušaj ga navesti da ti kaže kako se osjećalo nakon burne reakcije. Ključ je i u tome da ne ponavljaš istu pogrešku ili obrazac uvijek iznova – jer tako pokazujemo da te isprike zapravo ništa ne znače.
Uvijek je pohvalno u ovakvim situacijama potražiti i pomoć stručnjaka.
