Slobodno roditeljstvo, helikopter roditeljstvo, pa onda još cijeli niz novih termina koji opisuju nešto što su nekoć roditelji radili instinktivno – odgoj djece. Ovo meduza roditeljstvo nije za svakog, sigurni smo…
Odgoj djece je težak. U to sumnje nema i to vam nitko neće niti ne može osporiti. No, nekad je lakše, nekad teže, a puno ovisi i o karakteru djeteta, kao i o stilu roditeljstva koji odlučiš „slijediti“. Dok je prije strogoća bila sasvim normalna, očekivana i podrazumijevala se, dok su granice bile nešto što se nije dovodilo u pitanje, moderni odgoj je sve to malo „olabavio“.
Slobodno roditeljstvo donijelo je sa sobom puno novotarija koje se onima starog kova nije svidjelo, ali ti isti nisu baš pretjerano razumjeli helikopter roditeljstvo. E, pa, moramo naglasiti da niti meduza roditeljstvo nije za one koji najviše vole staru školu. O kakvom se stilu odgoja zapravo radi?
Iako će ti najprije pasti na pamet da meduza može opeći kožu, važniji je dio u ovoj priči onaj da je meduza muzgavac bez ijedne kosti, prozirna i beskrajno fleksibilna. Upravo je takvo meduza roditeljstvo – umjetnost prilagođavanja djetetu.
I tu se već diže kosa na glavi svim pobornicima stare škole odgoja, a možda i s pravom. No, da vidimo kakvo je točno to meduza roditeljstvo.
Meduza roditeljstvo
Ako je tvoj stil roditeljstva takav da ne podliježeš strukturi, rutini i pravilima, nego radije puštaš stvari da idu svojim tokom i slijediš zapravo svoje dijete, onda si možda i ti meduza roditelj. Osim tog, meduza roditelji često prijete raznim kaznama, ali ih rijetko zapravo provedu u djelo. Umjesto tog, biraju radije komunikaciju o onom što se dogodilo ili jednostavno – zaborave. Rezultat tog je da djeca meduza roditelja nisu skloni strukturi i rutini, a imaju veliku dozu autonomije.
To sve vrlo dobro zvuči i čini se da ovi roditelji imaju dobru komunikaciju s djecom, te da su dobro povezani s njima. Ovaj je odnos gotovo kao prijateljstvo, a roditelji gotovo da nemaju očekivanja od djece.
Osim tog, roditelji koji prakticiraju ovaj stil roditeljstva vjeruju da trčanje od jedne do druge aktivnosti zapravo prekomjerno stimulira djecu. Zagovornici ovog stila vjeruju da roditelji „vuku“ svoju djecu od jedne aktivnosti do druge, od nogometa u glazbenu školu, pa na strani jezik ili balet zapravo ne zbog djetetove želje da to i usvoji ili trenira, nego da bi ispunili ono što se od njih očekuje. Odnosno, ono što od njih očekuju drugi roditelji, te da ovako jednostavno odgovaraju na pritisak društva.
Više ili manje izbora
Sve u svemu, vjeruju da roditelji ne daju djeci opciju izbora, te da ih upisuju na razne sportove i aktivnosti u strahu da neće uspjeti u životu ako – ne igraju nogomet, ne govore njemački, ne sviraju flautu…
Meduza roditelji zapravo slušaju svoju djecu i prate ono što djeca žele, pa tako i postupe. Što zvuči fenomenalno dok ne pomisliš da bi zapravo većina 10-godišnjaka odabrala – igranje igrica, na primjer. Čast izuzetcima, naravno!
Slušanje i ispunjavanje takvih želja ne bi dovelo ni do kakve dobre situacije. No, iako se radi o meduzama, ključ je postaviti neke granice, odnosno dati izbor, pa vidjeti što djetetu odgovara. Na primjer – moraš se baviti sportom, ali odaberi hoćeš li radije nogomet, košarku ili mačevanje; odaberi hoćeš li zbor ili likovnu ili učiti strani jezik.
Je li ovo za svakog?
Ne, nije. Meduza roditeljstvo nije za svakog roditelja, kao ni za svako dijete. Ako imaš dijete koje je spremno na kompromise, dijete koje je smireno, koje lako funkcionira u mnogim situacijama, onda možeš pokušati s ovakvim roditeljstvom. Ako je tvoje dijete sklono snažnim emocijama i reagira dosta burno, onda ovo nije pravi stil roditeljstva za tvoju obitelj. Ključno je, očekivano, naći sredinu i pratiti što odgovara djetetu i roditelju.
Loše strane
Meduza roditeljstvo naučit će dijete da bude fleksibilno, prilagodljivo, otvoreno za promjene, spremno prihvatiti odgovornost. No, može se i gledati na ovo kao na stil koji ugađa djeci preko svake mjere. Neka djeca neće najbolje reagirati na prekomjernu autonomiju, posebno ako nisu spremna za nju. Isto tako, mogao bi se pojaviti problem u tinejdžerskim godinama, jer su djeca odgajana ovim stilom navikla na slobodu, pa bi u tim godinama mogla očekivati još veću slobodu.
