Kućanski poslovi su sve ono što se zapravo ne vidi kad se obavlja, a itekako se vidi kad se – ne obavlja. A većinu tog tereta u obitelji nose upravo mame.
Kad razmišljaš o kućanskim poslovima, vjerojatno misliš na radnje poput ribanja suđa, pospremanje, peglanje, kuhanje... Nije neka novost niti nepoznanica da mame u obitelji često nose teret većine tih aktivnosti. I to bez obzira na to bile one mame kućanice ili mame zaposlene na puno radno vrijeme.
No, postoji još jedna nevidljiva dimenzija kućanskih poslova koja se odvija u pozadini svega toga što vidimo. To je svojevrsni kognitivni napor koji netko mora uložiti da bi predvidio potrebe, planirao, organizirao i delegirao kućanske zadataka. Drugim riječima, netko se mora sjetiti zamijeniti ili nadopuniti sredstvo za pranje posuđa i odabrati koje će povrće nasjeckati za večeru, odlučiti što će se jesti.
Ispitivanje koje je proveo novinski portal The Conversation, a ispitivanje je otkrilo da je ova kognitivna dimenzija kućanskih poslova, koja se često naziva i „mentalno opterećenje“, među parovima podijeljena još neravnomjernije nego sama izvedba tog - i čini se da posebno utječe na mentalno zdravlje žena.
Studija je objavljena u časopisu Archives of Women's Mental Health, a pokazala je da se kod majki koje preuzimaju taj neproporcionalno veći udio kognitivnog kućanskog rada javlja veći broj slučajeva depresije, stresa, nezadovoljstva u vezi i burnouta, odnosno izgaranja.
Tko što radi
U svom su ispitivanju na portalu Conversation pitali mame male djece tko je u njihovoj obitelji odgovoran za 30 uobičajenih kućanskih poslova. Svaki je zadatak bio podijeljen u dvije dimenzije: kognitivnu (predviđanje, planiranje, delegiranje i razmišljanje o kućanskim zadatcima) i fizičku (praktično obavljanje kućanskih poslova).
Zaključak do kojeg su došli je da je nejednakost zapravo zapanjujuća, posebno što se tiče kognitivnog rada: majke su obavljale više poslova, ali i značajno veći udio kognitivnog rada u usporedbi sa svojim partnerima.
U prosjeku su majke izjavile da su odgovorne za oko 73% svih kognitivnih kućanskih poslova u usporedbi s 27% njihovih partnera, te za obaljanje 64% svih fizičkih kućanskih poslova u usporedbi s 36% koje obavljaju partneri.
Postojao je samo jedan zadatak u kojem su očevi više planirali i više izvršavali: iznošenje smeća. Očevi su također obavljali više zadataka što se tiče održavanja doma, ali su majke više radile planiranje u vezi tog.
Ono što je još zanimljivo istaknuti je da je nejednaka podjela fizičkih zadataka dovodila često do lošije kvalitete odnosa s partnerom, kognitivni rad je imao jači utjecaj na psihološku dobrobit žena.
Kognitivni rad može biti posebno naporan za žene jer se često odvija iza kulisa i nitko ga ne priznaje, odnosno ne cijeni. Također odvlači mentalnu energiju od drugih prioriteta.
Dodatne studije pokazuju da žene doživljavaju više negativnih učinaka brige o djeci i kućanskih poslova u usporedbi s muškarcima, poput veće stope depresije, dijelom zbog većeg kognitivnog opterećenja koje nose.
