Svi imamo potrebu održavati svoj životni prostor barem donekle urednim. No, nekad jednostavno ne ide i ne ide, ma koliko se trudili. Je li onda lakše zapravo pomiriti se s tim?
Bez obzira na to koliko truda moramo uložiti u to, svi jednostavno uživamo u prizoru urednog, pospremljenog doma. I ne, ne govorimo o onim savršenim, idiličnim prizorima instagramski uređenih domova, gotovo bez naznake života u tim prostorima. Govorimo o onim domovima u kojima nam je ugodno boraviti jer se ne spotičemo o igračke na podu, ne kopamo rukama i nogama da bismo došli do nečeg što nam hitno treba, ne odustajemo od brisanja prašine zato što nam se ne da pomicati 46 stvari s pogrešnog mjesta… Govorimo o domu u kojem možemo duboko disati.
No, nekad to jednostavno nije lako provoditi stalno, odnosno nekad nije lako održavati tu urednost. Nekad nam se čini kao da ma koliko se trudili, taj naš trud uvijek nekako padne u vodu i na kraju uvijek imamo neuredan dom. A još je važnije od tog neurednog doma, da smo zbog tog – često živčani. Jer ta neurednost u nama budi nelagodu i živčanost, jer smo neprestano pod pritiskom da – moramo pospremiti.
No, što ako ne moramo? Što ako se pomirimo s tim da dom ne mora biti savršeno uredan?
Ako si dala baš sve od sebe, ako si isprobala aplikacije koje ti mogu pomoći, pročitala i pokušala pratiti Marie Kondo i njezine savjete, ako si dala sve od sebe da si napraviš raspored pospremanja, a svejedno ne ide, možda je vrijeme da se pomiriš s tim i prihvatiš svoj stan koji – nije savršeno uredan. Pa zamisli samo koliko imaš zadataka u danu! Koliko tog obaviš kao mama, kao partnerica, kao kućanica, kao žena? Sasvim je u redu to što ne stigneš pospremiti stan. Samo se trebaš s tim – pomiriti.
Možda će ti pomoći jedan profil na Instagramu – Struggle Care, na kojem KC Davis, mama i autorica knjige „How to Keep House While Drowning“, otkriva svoje savjete u vezi održavanja doma donekle urednim i, važnije, mirenja s tim da ne možemo uvijek. Evo nekih njenih savjeta.
Procijeni koji su zadatci 'usko grlo'
Postoje oni zadatci koji se uvijek ponavljaju – rublje, posuđe, usisavanje. Pronađi koji ti je od njih najmrskiji (dobro, ne moraš niti jedan voljeti, ali koji ti je uvijek posljednji na popisu), a onda pokušaj taj posao raspodijeliti među ukućanima. Na primjer, ako ne voliš slagati odjeću kad se osuši, pripremi odjeću svakom od ukućana, pa neka svatko slaže svoju. Ako je to pranje posuđa, dogovorite se da će nakon usputnog korištenja nekih komada posuđa svatko oprati svoje.
Na primjer, nakon ručka možeš oprati ti (ili partner, naravno), ali ako netko koristi samo jednu zdjelicu i jednu žlicu – neka to opere sam.
Kad se obraćaš sebi, imaj milosti
Umjesto da kažeš sama sebi „Moram ovo završiti!“, pokušaj s ovom rečenicom: „Kako da se pokrenem i pokušam to srediti?“
Na primjer, to bi bilo ovako nekako: „Kako da se pokrenem i dođem do čistog radnog stola?“ To će, priznaješ, biti puno bolje nego ako si kažeš „Ovaj stol je u totalnom kaosu! Moram to srediti prije nego gosti dođu!“
Priznaj kad trebaš pomoć
Koliko često priznaješ da trebaš pomoć? A zamisli da u trenutku kad shvatiš da nešto uistinu ne možeš i nemaš snage napraviti, stvarno potražiš nečiju pomoć! Ne moraš doći do neke određene dijagnoze da bi potražila pomoć. Ako ti nešto pričinjava stres i čini ti se da bi htjela steći neke vještine kako bi se lakše nosila s tim – napravi to.
Dakle, stan ti ne mora biti kaotično pretrpan svime, da priznaš da – trebaš pomoć u bilo kojem obliku. Možda možeš i pozvati prijateljicu da ti pomogne, ne mora to biti osoba koju ćeš platiti. Pokušaj se dogovoriti s prijateljicom za druženje uz pospremanje. Zvuči nevjerojatno i smiješno? Pa čak i nije, kad promisliš. Uvijek joj možeš uzvratiti uslugu i tako imate dva zabavna druženja. Kako znamo da će biti zabavno? O, da, hoće.
Možda tvoj dom nikad neće biti instagramski savršen. I to je u redu. Važno je samo ne utopiti se. A ako imaš neko vidljivo mjesto u domu, na njemu istakni citat iz spomenute knjige: „Za dobar život važno je nesavršenstvo.“
