Prije obreda vjenčanja izgubio se na trgu ispred, da bi se niotkud pojavio usred blagoslova mladenaca s loptom u rukama i došetao između crkvenih klupa do prvog reda, gdje se konačno smjestio pokraj mene na par minuta, uz obvezno i glasno 'Fuuuuj, ližu se!' na prvi bračni poljubac
Da, sve to na fotografijama lijepo izgleda – djevojčice djeveruše, dječaci u odijelima, trče okolo bježeći od budnog oka roditelja, fotografiraju se s mladenkom i jedva čekaju stol s kolačima da se natrpaju za sljedeća dva dana.
Iako u šest godina Marko nije bio na vjenčanjima, a nakon ovog ću sigurno razmisliti triput o takvoj pustolovini. Nekako sam povjerovala marketinški opisanom trenutku, kao i maminom i bratovom uvjeravanju kako će "on sigurno bit super!". Kao da ga ne znam! Ipak, bilo je u pitanju vjenčanje njegovog jedinog ujaka i podrazumijevalo se da će nećak imati specijalnu ulogu. Kako se ono kaže "Reci Bogu svoje planove i lijepo ćeš ga nasmijati". E, pa ovaj put se sigurno još uvijek smije, danima poslije.
Kate Middleton brine kako će se djeca ponašati na vjenčanju
Tog sunčanog dana sve je ukazivalo da će biti savršeno jesensko vjenčanje, mladenka je u dvorani pripremila stol s bojankama i puzzlama, a u rasporedu sjedenja se pazilo da za stolom dijete ima društvo svojih godina. Ali na moju tasmanijsku neman teško da se mogu primijeniti pravila iz priručnika "Savršeno vjenčanje, poglavlje: Kako zabaviti male goste".
Sin mi je nestao!
Počelo je kod mladoženje gdje je mladi svojeglavi gospodin došao naoružan svjetlećim mačem Ninja kornjača i obračunavao se s granama ukrasnog raslinja. Ali ni to mu nije bilo dosta, iskoristio je trenutak mamine nepažnje i otrčao kući po bicikl, pa se oko vesele i raspjevane skupine vozio ukrug s mačem zataknutim u bijelu košulju na leđima.
To je bila samo prva iz niza scena koje nam je u svom filmskom stilu Marko priredio tog dana. Kod dolaska k mladenki smetala mu je buka i nezamijećen se povukao u susjedno dvorište i ležao na klupi oko pola sata (bar mi je tako rekao) dok sam ja skoro policiju pozvala da ga nađu. Da ga barem nekako zabavimo, u kiosku je kupio loptu i igrao nogomet na travi u obližnjem parku.
Ni u crkvi nismo prošli ništa bolje, prije obreda vjenčanja se izgubio na trgu ispred, da bi se niotkud pojavio usred blagoslova mladenaca s loptom u rukama i došetao između crkvenih klupa do prvog reda, gdje se konačno smjestio pokraj mene na par minuta, gledajući šarena stakla na prozorima uz obvezno i glasno "Fuuuuj, ližu se!" na prvi bračni poljubac. Ajde, preživjeli smo i to.
Kupanje u bazenu i ponovni nestanak
Na terasi hotela u kojem je uslijedila fešta, dok se nisam niti okrenula, uz ujkinu pomoć se skinuo u gaće, sav sretan se bacio u bazen i na očigled svih začuđenih gostiju i konobara plivao, ronio i palio jacuzzi. Ja sam se naravno pravila da nemam pojma čije je to dijete, vjerojatno nekih gostiju iz hotela, ali izdalo me njegovo jako često vikanje "Mama, mama, vidi ovo!" skačući salto s ruba bazena i prskajući pritom sve dame u večernjim haljinama.
Nakon prvog plesa ponovno je nestao i nakon opsežne potrage, našli smo ga na recepciji gdje se umilio recepcionarki da ga malo pusti igrat igrice na internetu. A ja već u glavi zamišljala scenarij da se negdje slučajno zaključao i plače jadan sam čekajući da ga spasim. Možeš misliti, snašao bi se taj i na Marsu i još bi poslao ekipu da spasi mene!
Naravno da je bio glavna zvijezda i da me većina gostiju nakon što je oko 21 h otišao s tatom na vikend pitala "Gdje je Marko? Koji kralj, kako pliva, odličan je" i slično. Ali ja sam tog dana, prvi put otkad se njegov tata i on viđaju po principu "svaki drugi vikend", jedva čekala kada će doći po njega, jednostavno jer nisam više ni sama bila sigurna što je sljedeće na dnevnom redu. Da sam ga našla da se penje na luster pet minuta kasnije, vjerojatno se ne bih iznenadila.
Ima vremena za vjenčanja
Ipak, i nakon ovog prvog pokušaja odlaska na vjenčanje s mojim majmunčićem, još više shvaćam da nema univerzalnog odgovora. Bilo je na vjenčanju djece koja su bila pristojna i dobra, plesala, civilizirano se igrala, jela što se stavilo ispred njih, ukratko onih što su izgledali kao iz uvodno opisane scene. Ali ako slučajno kao roditelj imate tu (ne)sreću da možete svog princa ili princezu prepoznati u kaskaderskim slikama mog Marka, za vaše mentalno zdravlje, manju količinu crvenila na obrazima i za izostanak onog vječnog pitanja "Ma gdje li je sad?!", ostavite ih doma. Imat će kad hodati po vjenčanjima, toliko da će im i dosaditi tamo negdje u ranim 30-tima, kad tko zna koju subotu zaredom budu uz harmoniku sa svojom ekipom pjevali pred nečijim vratima "Otvor ženo kapiju!"
A opet, tko bi se onda kasnije smijao do suza njegovim slikama s loptom u crkvi i u jacuzziju okruženog odijelima i haljinama, i jednog dana mu ih pokazivao dok se i on sam bude spremao za svoje vjenčanje... A dotad je mamina glavna uloga trenirati živce i što jače se napudrati da se crvenilo na obrazima što manje vidi. Ali na to smo se već ionako navikli.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Mama dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Mama te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.