Shopping nije više samo za nas dvije i nije više tako jednostavan. Sada se u "vrijeme samo za nas žene" pridružila još jedna 'ženica' - naša mlađa kćer, dok je starija postala tinejdžerica, sa svojim željama i stavovima. Uf, kako je sad sve drugačije!
Početak još jedne nove godine, školski praznici, odmori, skijanje, popusti na sve strane. Budući da smo mi odmor iskoristili za vrijeme Božića, odlučili smo iskoristiti popuste i otići u shopping. Takve me stvari oduševljavaju, opuštaju. Obožavam šetati trgovačkim centrom, gledati i isprobavati stvari, pa makar na kraju i ne kupila ništa (iako se to nikada ne dogodi - jednostavno nemoguće za mene), jednostavno u tome uživam. Ali ne samo ja. U tome uživaju i moje cure i to sve više i više. Da, moje cure!
Sjećam se kako je to bilo nekad, ne tako davno, samo prije dvije godine. Došli bismo u shopping centar, ja sva sretna odmah bih krenula u razgledavanje i istraživanje. Redovito s jednakim oduševljenjem zajedno sa mnom krenula bi i moja starija kćer, dok bi moj muž i mlađa kćer redovito se dosađivali ili bi tratili vrijeme šetajući po Zoo trgovini i gledali životinje (i to je zabava).
Vrijeme samo za nas - žene
Sjećam se kako bismo samo uživale moja kćer i ja. To je bilo vrijeme samo za nas ili kako bi ona tada rekla, vrijeme samo za nas „žene“. Prošle bismo sve trgovine, isprobavale bi redom sve haljinice, pogledale bi sve torbice, nakit, isprobale sve parfeme, pokoju šminku i naravno za kraj i pokoje štikle uz nezaobilazno pitanje: „Mama kako mi ovo stoji?“. Kada bismo sredile gospodičnu, došla sam na red ja. Moja je kći bila moj najveći kritičar: „Mama, ovo ti ne stoji, za ovo si prestara, nije to za tebe“, ali i „Baš si predivna.“ Bože, kako je tada bilo sve tako jednostavno! Lako smo se uvijek dogovorile.
E, ali cure rastu i sve se to promijenilo. Shopping nije više samo za nas dvije i nije više tako jednostavan. Sada se u „vrijeme samo za nas žene“ pridružila još jedna „ženica“ - naša mlađa kćer, dok je starija postala tinejdžerica, sa svojim željama i stavovima. Uf, kako je sad sve drugačije!
Kako odgojiti djevojčicu koja će znati cijeniti sebe
Gdje je nestala moja mala šminkerica?
Gledam mlađu kćer koja umjesto trenirki i patika, sada bira haljinice, tajice, ali ne bilo koje, pogleda i koju torbicu pa i parfemčić. Gledam je kako raste iz male curice kojoj je sve bilo dobro u curu koja zna što želi i samo to bira. A starija? Od shoppinga u kojem uživaš pretvorilo se u shopping s velikom dozom strpljenja i razumijevanja. Možete si zamisliti tinejdžera, pardon tinejdžericu u shoppingu? Traži sve nešto široko (pet brojeva veće), sportski - cool, ali i pet puta skuplje. Gledajući je mislim si, pa gdje je nestala moja mala šminkerica? A o tome da više ni ne želi biti moja najveća kritičarka, da vam i ne govorim. Jedini njezin komentar je: „Joj, mama molim te, ne sramoti me.“
Bože, kako se to promijeni i to tako brzo! Razmišljajući o svemu tome vidim koliko brzo vrijeme leti, koliko je svaki trenutak proveden s djecom dragocjen, ali i kako je uzbudljivo promatrati kako ti djeca rastu, mijenjaju se i razvijaju svoju osobnost. I iako se shopping sada pretvorio u malo manju uživanciju, budući da me njihovi zahtjevi toliko iscrpe, ipak veselim se svakom tom shoppingu jer vidim koliko smo sretni što imamo dvije prekrasne cure koje normalno rastu i znaju što žele. A to je ipak najveća sreća i najveće bogatstvo na čemu sam beskrajno zahvalna.
