Vrhunac neki dan bio je odbačeni režanj četiri banane koji joj je glumio krunu! Tako običan zalutao otpadak s placa! Ali oči djeteta se najednom zacakle, nožice poskoče, a glas postane zvonkiji
Kamenčić, sićušna bubica mom oku gotovo nevidljiva (jer dioptrija mi se povećava eksponencijalnom brzinom), pužić na kamenu, pregaženi cvijet, uveli list. Sve to zanima i svemu se iščuđava moja 22-mjesečna djevojčica! O dogodovštinama koje bi se mogle svesti pod zajednički nazivnik 'slatkih besmislica', neumorno priča moja četverogodišnjakinja. Kako od naljepnice napraviti kandžu? Zašto je nastao čovjek i svijet uopće? Vrhunac neki dan bio je odbačeni režanj četiri banane koji joj je glumio krunu! To je moja šestogodišnjakinja.
Kad to promatraš pitaš se gdje je tome kraj? Istovremeno se nadaš da kraja nema ili da ga bar neće biti uskoro! Jer danas je to režanj banana, a sutra?
Za velikim otkrićima mora se tragati
Ima djece koja su po prirodi zahtjevnija od većine druge djece. Koja su nerijetko mrzovoljna i premalo se smiju, a roditeljima se čine prečesto nezadovoljnima. I iako živite u uvjerenju da ste im ponudili sve ili bar jako puno, izgleda kao da im ništa nije dovoljno dobro, i ta vaša nemoć da doprete do djeteta postupno vas snuždi. Počinjete razmišljati o tome što krivo radite!
Tada naiđe taj odbačeni režanj banana! Tako običan zalutao otpadak s placa! Ali oči djeteta se najednom zacakle, nožice poskoče, a glas postane zvonkiji. To je to! Rutina nije dio njezinog svijeta, ona ne vidi smisao u svakodnevnim stvarima niti stvari poduzima bez konkretnih ciljeva. Njezin svijet mora biti bogat, uvijek i iznova nov, s 'debelom' svrhom i još 'debljim' razlogom.
Još uvijek učim kako zadovoljiti takvo zahtjevno dijete, a nerijetko i nevoljko moram joj objasniti i to da nije svaki trenutak u životu stvoren za velika otkrića i događaje te da se na njih ponekad mora čekati i za njima tragati.
Prihvatite sebe i djecu onakvima kakvi jeste
Izazov roditeljstva je golem. I što više djece imate, to kompleksnost i bogatstvo života postaju jasniji. S djecom više niste niti ćete ikada biti ono što ste bili prije njih. Sada vas djeca nadograđuju, puneći vas i onim dobrim i onim lošim. Pod lošim mislim na onu vašu stranu s kojom se do rođenja djece možda niste susreli pa tako ni naučili nositi s njom, a sada biste trebali. Ako promatrate novonastalu situaciju kao životni izazov, vjerojatno ste već naučili kako si opraštati i neminovne pogreške koje će vas snaći putem.
No budete li stremili idealu, njega gotovo sigurno nećete dostići. Ideju o tom neugodnom idealu, iako teškom mukom, trebalo bi što prije napustiti. A napustit ćete ga onda kada prihvatite sebe i djecu onakvima kakvi zaista jeste - s različitim osobnostima, pogreškama, lijenošću, povremenim nekontroliranim ispadima, šizama, ludorijama. I tek tada možete uživati taj predivan život, u zajedništvu svih članova obitelji. Ja još uvijek (ponekad i teškom mukom) učim živjeti upravo takav život.
Pozdrav do crtanja i pisanja s nekom drugom krunom na glavi...
