Roditeljstvo nije lako, a roditeljima je danas možda teže nego ikad. Najveći problem mnogima predstavlja udaljenost od drugih odraslih osoba, koje bi moglo poslužiti kao neki ispušni ventil…
Roditeljstvo je izazov, u to nema sumnje. A ako tu priču okrenemo na drugu stranu – roditeljstvo samo po sebi povlači cijeli niz izazova. Jedna od većih i kritičnijih stvari koje mnogima uzrokuju dodatni stres je činjenica da se nije lako povezati s drugim odraslim ljudima, pokazalo je istraživanje provedeno u Americi, koje je objavilo Wexnerovo medicinsko središte Sveučilišta Ohio u Columbusu.
Prema tom istraživanju čak 66% roditelja od 1005 ispitanih izjavilo je da roditeljstvo i sve ono što ono nosi sa sobom ponekad ili često ostavlja roditeljima osjećaj izoliranosti i usamljenosti. Osim tog, gotovo 40% roditelja izjavilo je da se osjećaju kao da nemaju nikoga tko bi im pomogao u njihovoj roditeljskoj ulozi.
Današnji je život izrazito užurban, brz i stresan. Upravo zbog tog često ne nalazimo vremena za ono za što bismo trebali i htjeli pronaći. Jedna od najbitnijih stvari koja roditeljima nedostaje je povezanost s drugim odraslim ljudima, odnosno prijateljstvo i intimni razgovori s ljudima koji dijele njihove interese.
Burnout je čest
Osim tog, oko 62% sudionika u ovom ispitivanju izjavilo je da se osjeća iscrpljeno zbog svojih roditeljskih odgovornosti. To ima smisla jer izolacija i usamljenost idu ruku pod ruku s izgaranjem, odnosno burnoutom.
Kada se roditelji osjećaju usamljeno i izolirano, njihove potrebe odraslih nisu zadovoljene jer sve što imaju i mogu posvećuju djeci. To je garantirano put do burnouta. Prema definiciji, sagorijevanje ili burnout je neopisiv osjećaj iscrpljenosti. To nije nikakva novost za roditelje, ali ono je iz dana u dan na sve višoj razini.
Roditelji se moraju povezati s drugim roditeljima
Prema ispitivanju u sklopu istraživanja, gotovo 4 od 5 roditelja cijenilo bi mogućnost povezivanja s drugim roditeljima izvan posla i kod kuće. No, čak ni u ovim okolnostima mnogi roditelji ne žele priznati svoje osjećaje izoliranosti i usamljenosti iz straha da ne zvuči kao da im nije stalo do njihove djece. Takvo je razmišljanje pogrešno.
Uvijek je najbolja opcija potražiti ljude s kojima se možeš družiti u svojoj neposrednoj blizini, ljude koji žive blizu tebe. Nakon toga svakako na red dolaze društvene organizacije, roditeljske organizacije, školske udruge, crkve…
Sigurno sad već misliš 'a društvene mreže?'. Naravno, i društvene mreže mogu biti opcija, ali takve grupe nisu dovoljne. Druženje na grupama na društvenim mrežama je jednodimenzionalno i ne zamjenjuje razgovor s osobom jedan na jedan ili s grupom majki, recimo s bebama i malom djecom. Sva djeca proživljavaju slične stvari i mame mogu podijeliti i dobiti podršku.
Važno je ne zanemariti znakove koji ukazuju da mogući burnout, te se na vrijeme pozabaviti sobom ako se javi takav osjećaj. Isto tako, nikako nije dobro zanemariti prijateljstva i odrasle osobe u svom životu, nego im se češće obraćati i družiti se s njima. I ne, to ne znači da ne voliš svoju djecu.
