Svatko treba vrijeme za sebe. Čak i djeca trebaju vrijeme za sebe, a posebno to trebaju roditelji. Iako se nekad osjećamo krivo zbog tog što si priuštimo to vrijeme, ne bismo trebali ističe dr. Becky.
Sigurno ti je poznata scena koju ćemo opisati: dogovorila si druženje s prijateljicama, svi za to znaju, pomirili su se s tim, ali taman kad trebaš krenuti tvoje dijete ima raspad sistema… Plač, očaj, ne želi da odeš, zašto ga ostavljaš, drama. I ti se u trenu osjećaš kao najgora mama na svijetu. I sigurna si da je upravo tako, jer zašto bi, inače, tvoje dijete ovoliko plakalo…
Čak i ako odeš, svaki tvoj korak popraćen je majčinskom krivnjom dok ti se pred očima vrti slika tvog djeteta koje se hvata za tvoju nogu i niz uplakano lice mu cure šmrklje. Ti si najgora mama na svijetu. Pred tobom su sati ili dani, ovisno o vrsti druženja, provjeravanja mobitela, razmišljanja od obitelji i grižnje savjesti. Savršen odmor.
To je pogrešno. Kad odvojiš vrijeme za provesti ga s prijateljima i dragim ljudima, tada ne činiš ništa loše. Zapravo, kaže dr. Becky u svom viralnom videu, to te čini dobrim roditeljem. Psihologinja i autorica knjige Good Inside je pravi guru kad se radi o roditeljstvu, a ovaj je video spas za mnoge mame, pretpostavljamo.
„Upravo sam ostavila svog sina da vrišti i plače dok je protestirao: ‘Zašto moraš ići s prijateljima za vikend? Zašto me ne možeš povesti sa sobom? Ne viđam te dovoljno!’ I evo me na željezničkoj stanici, upravo ću ući u vlak da se nađem sa svojim prijateljima, i želim s vama podijeliti kako to rješavam,“ kaže dr. Becky u videu.
„Naravno da je moja prva reakcija bila: ‘O, Bože, jesam li ja užasan roditelj?’ Zar ne? Toliko duboko u sebi imamo to da je majčinstvo priča o mučeništvu da kada se naša djeca bune zbog trenutaka kada se zapravo brinemo o sebi, kao o nekom tko nije samo skrbnik – o svim drugim dijelovima nas – brinemo da radimo nešto pogrešno.“
O, kako nam je to poznato. U tom trenu najradije bismo se vratili nazad i odradili kao pravi mučenici svoju „kaznu“ nego otišli s prijateljima i uživali. To mučeništvo bi bilo kazna za to što smo uopće pomislili otići…
„Ali evo u čemu je stvar: djeci ne trebaju nesebični mučenici. Djeca trebaju snažne vođe,“ nastavlja dr. Becky, „a znate li što ja znam? Ja provodim neko vrijeme sa svojim djevojkama - mi provodimo vrijeme razgovarajući o stvarima koje nisu naša djeca, brinemo se o sebi i povezujemo se kroz sve one stvari koje volimo i o svim različitim stvarima koje nas zanimakju, a koje nemaju veze s brigom o drugima – i to je ključno za moje mentalno zdravlje i moju sposobnost da budem tu za svoje dijete. Dopušteno mi je donositi odluke za sebe, dopušteno mi je postaviti granice, dopušteno mi je zadovoljiti svoje potrebe i evo u čemu je stvar, moj sin se smije uzrujavati zbog toga.“
Dr. Becky ističe da to što je njezin sin uzrujan ne znači da je donijela lošu odluku i ne znači da odluka za koju vjeruje da je dobra mora biti nagrađena njegovim slavljem.
„Želim da to zapamtiš. Dopušteno ti je brinuti se o sebi. Djeca ne trebaju nesebične mučenike, djeca trebaju čvrste vođe,“ ponovila je još jednom da utvrdi gradivo.
Osim što je odsustvo iz obitelji korisno za naše mentalno zdravlje, jedna je mama u komentarima istaknula kako je ono također vrijedno u oblikovanju pogleda naše djece na zadovoljavanje vlastitih potreba: „Ne želimo odgajati djecu koja misle da moraju žrtvovati ono što jesu kako bi bili skrbnik/roditelj. Najbolji način da to učinimo je da im pokažemo kako se pravilno brinuti o sebi.“
