Roditelji u neznanju nekad pred djecu stavljaju prevelika očekivanja, odnosno traže od njih da budu odrasliji nego što jesu – niti ne shvaćajući da čine loše, pa čak i zlo djeci.
Kad se neka obitelj nađe u teškoj situaciji, kad je nešto puno teže i lošije nego što bi trebalo biti, često se na djeci primijeti da odrastu, odnosno sazriju, i prije nego što bi trebala. Tako nas život nekad natjera da prerano odrastemo. Dogodilo se to u puno slučajeva u našoj generaciji, generaciji današnjih roditelja, a događa se i dalje, na našoj djeci.
Djeca bi trebala biti – djeca. I to je sve. No, osim što nas nekad život sam po sebi natjera da odrastemo, nekad tu ulogu odigraju i roditelji – svjesno ili nesvjesno. I upravo to može imati dugoročne posljedice na život te osobe kasnije. Stručnjakinja za mentalno zdravlje iz Ujedinjenog Kraljevstva Abby Rawlinson nedavno je podijelila neke znakove koji ukazuju na to da se ovo dogodilo možda tebi – ali i kako bi to moglo utjecati na tvoju djecu ako ti to radiš.
Inače, u engleskom se ovo naziva „parentification“, a kod nas se može označiti kao „prerano odraslo dijete“. Taj termin stručnjaci koriste kako bi opisali odgoj u kojem nije bilo dovoljno granica između djeteta i njegovatelja. To često uključuje dijete koje preuzima odgovornosti za svoju braću i sestre ili čak za svoje roditelje koje su, iz očitih razloga, potpuno neprimjereni zadatci za dijete.
U nedavnoj objavi na Instagramu, Rawlinson je opisala ovu pojavu kao „zamjenu uloga“, u kojoj djeca „umjesto da primaju brigu i podršku, sami to pružaju“ preuzimajući kućanske poslove, na primjer, ili čak nudeći emocionalnu podršku svojim roditeljima. To zauzvrat dovodi do problema s mentalnim zdravljem u odrasloj dobi - sve od tjeskobe i ovisnosti do poremećaja prehrane i perfekcionizma. No unatoč prevelikom utjecaju, Rawlinson kaže da ova pojava često prolazi nezapaženo.
@adultchildpod #emotionalabusesurvivor #parentification #adultchildrenofalcoholics #cptsd #dysfunctionalfamily ♬ Violin - Grooving Gecko
Psihoterapeutkinja je podijelila 6 stvari za koje nikada ne treba biti odgovorno dijete.
1. Biti posrednik u obiteljskim svađama
Ako djeca moraju svjedočiti stalnim svađama među svojim roditeljima, to može biti štetno samo po sebi - norveško istraživanje pokazalo je da takva djeca imaju 46% veću vjerojatnost da će doživjeti simptome posttraumatskog stresa. Kada roditelji koriste djecu kao posrednika, ti se učinci povećavaju.
2. Davati savjete za probleme roditelja
Podrazumijeva se da djeca nisu opremljena za to da pomognu u rješavanju problema roditelja. Dakle, kada su stavljeni u poziciju da to učine, to uzrokuje neumjeren stres i odvraća pažnju od njihovog vlastitog mentalnog razvoja u procesu.
3. Pružanje emocionalne podrške tužnom, ljutitom ili depresivnom roditelju
To je nešto što dijete još ne zna kako napraviti ni za sebe, a kamoli za odrasle muškarce ili žene. Kada se djecu stavi u ovaj položaj, uči ih se ignorirati vlastite emocionalne potrebe i probleme kako bi imali prostora za svog roditelja. To može dovesti do doživotne nesposobnosti prepoznavanja vlastitih emocija, što narušava ne samo njihov vlastiti razvoj, već i njihove odnose - osobito zato što ih čini posebno ovisnima.
4. Biti spremnik za tajne svojih roditelja
To može biti stvarno zastrašujuće za dijete - i često ga ostavlja bez rješenja, odnosno ikog kome bi se obratilo za vlastite probleme. Djeca koja prerano odrastu često se doživljavaju kao "napredna" ili "zrela za svoju dob" jer su imala probleme koji su im nametnuti od rane dobi.
5. Zadovoljavanje roditeljske potrebe za ljubavlju ili društvom
Podrazumijeva se da ovo nije dječji posao — zamišljeno je da bude obrnuto. Mnoga takva djeca na kraju daju previše i imaju loše granice u odnosima zbog toga, potiskujući vlastite potrebe da ugode i umire svoje partnere ili prijatelje.
6. Skrivanje osjećaja kako bi se zaštitilo roditelja
Ako ste ikada bili u nevolji zbog izražavanja vlastitih potreba ili emocija u trenutku kada je vaš roditelj izražavao svoje, vjerojatno nosite u sebi ovaj problem. Potreba da progutamo svoje osjećaje dovodi nas u način rada „bori se ili bježi“, a to je štetno za tvoj mozak i tijelo, jer tijelo preplavljuje stresnim kemikalijama koje s vremenom mogu rezultirati svime - od problema s mentalnim zdravljem poput složenog PTSP-a do problema s radom organa i mišićno-koštanih problema.
